Sergej Sliško je za MONDO govorio o ličnim iskustvima iz "gejming svijeta", stanju na bh. esport sceni te predrasudama i problemima s kojima se ovi "moderni gladijatori" svakodnevno susreću.
Vjerojatno ste već imali prilike čuti o esportu. Ukratko, esport predstavlja takmičenje u igranju videoigara. Najčešće se javlja u "multiplayer" formatu, odnosno takmičenju više igrača u isto vrijeme, a najzastupljeniji žanrovi su multiplayer online battle arena (MOBA), pucačine iz prvog lica (FPS) i strategije u realnom vremenu (RTS). Popularne su i sportske simulacije poput fudbalskih (FIFA) ili košarkaških (NBA 2K).
Iako je iznimnu popularnost stekao unazad nekoliko godina, esport postoji još od početka sedamdesetih.
Esport je gotovo nemoguće odvojiti od gejming industrije koja predstavlja najbrže rastući oblik zabave, podjednako primamljiv ljudima svih dobnih skupina. Kada je riječ o ovoj industriji, onda govorimo o vrijednosti na svjetskoj razini od oko 180 milijardi dolara. U poređenju sa filmskom, gejming industrija donosi dvostruko veću zaradu.
Sergej Sliško, direktor banjalučke komapnije "Tiltproof" koja se, između ostalog bavi organizovanjem esport događaja, je za naš portal govorio o ovim temama.
Kako nam je rekao Sliško video igre ga prate od malih nogu te je u isto vrijeme učio da priča, hoda i igra video igre pa ne čudi da je svoju "prvu ljubav" pretvorio u posao.
"Kako sam prvu konzolu dobio sa četiri godine, nekako se može reći da sam u isto vrijeme učio da pričam, hodam, ali i igram igre. Od tada pa sve do danas, vjerovatno jedina konstanta koja me pratila kroz život bile su upravo video igre. Tokom odrastanja pratila me želja za dokazivanjem i bio sam jako takmičarski nastrojen, pa sam naginjao prema raznim igrama koje su u osnovi bile tog karaktera, sve dok nisam došao u susret sa Counter Strike-om 1999. godine, jedan od prvih esport naslova u svijetu. Sve što sam tražio u igrama do tog trenutka, jednim velikim, neočekivanim talasom donio je “kanter” - timski orijentisanu, taktičku igru, sa velikom krivom učenja i mjesto gdje svaki dan možeš da se dokazuješ", započeo je Sliško svoj razgovor za Mondo pa dodao:
"Od tada pa do 2011. kada sam odlučio da se prestanem baviti kanterom, proputovao sam kroz skoro sve zemlje bivše Jugoslavije, gdje sam išao u osvajačke pohode sa svojim timom, odigravši preko 40 LAN turnira tokom kojih sam ostvario status legende - kao vječno drugoplasirana ekipa. Tada je to bila bolna činjenica, ali sada na taj period gledam sa osmijehom".
Nakon toga uslijedio je povratak u gejming svijet, ali ovaj put u posve drugoj ulozi.
“Nakon 2011., ponovo sam se vratio u esport, tačnije gejming industriju, jer sam krajem 2016. odlučio pokrenuti svoj prvi startup - društvenu mrežu za gejmere. Razlog tome je ta moja goruća ljubav i strast prema igrama, a i moj lični uvid da takav proizvod ne postoji u gejming svijetu, te da bi lansiranje društvene platforme specifično pravljene za gejmere bio dobar poslovni potez”.
Kada je u pitanju esport u BiH i na Balkanu, Sliško nam je otkrio kako je stanje poprilično loše.
“Ako gledamo na zemlje Balkana, esport kod nas je u poprilično lošem stanju. Možemo vrlo jednostavno napraviti presjek da shvatimo stanje u kojem se esport nalazi - ne postoji ekosistem unutar kojeg bi esport industrija mogla funkcionisati, jer ni jedna država u regionu (a i šire) nije prihvatila esport kao validnu industrijsku granu, samim tim ne postoje legislativa koja bi pratila procese i nadgledala razvoj i ulaganja u esport. Pored toga, na ruku nam ne ide ni formiranje raznih esport saveza na državnom nivou, koji od nastajanja samo za cilj imaju izvlačenje državnog novca isključivo za ličnu dobit, ali ovo je posebna tema koja zaslužuje zaseban intervju. Iako je ovo sve tačno, slika scene nije toliko crna. Imamo tu nekoliko firmi (uključujući našu) koje organizuju takmičenja u raznim igrama, te na taj način pružaju bar neke prilike regionalnim gejmerima i timovima, da se pokušaju baviti esportom barem na neki način”, rekao je Sliško.
Kakvo je stanje esport scene u BiH? Kaskamo u svemu, ali grupa Banjalučana se trudi da "popravi prosjek" (FOTO)
Industrija video igara je u velikom usponu, a samim tim se od profesionalnog igranja video igara može “lijepo” zaraditi.
"Takmičarsko igranje video igara ni na koji način nije novi koncept, ali ideja da profesionalni igrači zarađuju za život profesionalno igrajući igre, jeste - ali samo u domenima poimanja i spoznaje esporta u javnosti zemalja naše regije. Profesionalno igranje video igara je standard u svijetu već godinama. Najveći ambasadori kulture neke zemlje su njeni sportisti i umjetnost. Ali, da bi spisak bio potpun, tu odnedavno moramo uvrstiti i esportiste, jer oni su moderni gladijatori koji se bore u virtuelnim arenama, predstavljaju novu generaciju ljudi koji iz svoje sobe i svojim aktivnostima ostvaruju veliki kulturološki uticaj kroz dešavanja širom svijeta, jednako kao i tradicionalni sportisti", ističe Sliško koji je naveo i primjer uspješnog esportiste iz BiH.
"Uzmimo za primjer Nikolu Kovača, u online svijetu poznatiji kao NiKo. Rođen je u Brčkom, na društvenim medijima ima preko milion pratilaca i važi za top 5 igrača u istoriji CSGO igre, a tek mu je 25 godina. Ovo je samo jedan od primjera individualno kvalitetnih takmičara koji dolaze iz naše zemlje, što je jasan signal da u industriji esporta već imamo ogroman potencijal, samo ga još niko nije okupio, podržao i pogurao u pravom smjeru. Da li je to unosan posao? I da i ne”.
Kao što smo već rekli kompanije Tiltproof se bavi organizovanjem esport događaja, a Sliško nam je otkrio koliko je zapravo teško naći sponzora za ovakve "priredbe".
"Dosta toga radimo u onlajn okruženju i upravo smo na taj način organizovali većinu događaja. Kao i fizički događaji i mi imamo procedure koje je potrebno ispoštovati. Naši događaji traju od četiri do 17 takmičarskih dana pa tako neki naše lige traju i po dva mjeseca. Nama je jako teško pronaći zajedničku riječ sa potencijalni sponzorima jer su esportovi, kao i gejming uopšte u tom obliku mogu reći, tabu tema. Mnoge kompanije se ne žele prve upustiti u taj poduhvat, da podrže naša takmičenja. Jednostavno drže neki blago odbrambeni gard i svi čekaju da neko drugi napravi taj prvi korak. Tako da mi radimo dvostruki posao, prvo edukujemo ljude koji su na vodećim pozicijama u kompanijamo pa tek onda pokušavamo da 'prodamo' taj neki naš događaj".
Kakvo je stanje esport scene u BiH? Kaskamo u svemu, ali grupa Banjalučana se trudi da "popravi prosjek" (FOTO)
Kada je u pitanju igranje video igara uz njega se obično vežu određene predrasude. Velike su predrasude i o izgledu i zdravlju esportista. Upravo iz tih razlog je naš sagovornik imao problema na početku svoga "puta" u gejming svijetu. Ipak, situacija se mijenja na bolje.
“Kada sam počinjao prije pet godina i kada sam pokrenu svoju prvu firmu, situacija je bila mnogo teža. Kada bi pomenuo gejming i neku gejming temu tačno se osjetila neka loša konotocija i kontekst. Bio je to neki specifičan tabu jer uz gejming obavezno idu i predrasude o zavisnosti, poročnosti, lošoj ishrani i lošim ocjenama u školi. To je sve bilo aktuelno prije tih nekoliko godina, ali situacija se sve više mijenja u boljem pravcu. Roditelji su danas malo popustili. Gejming industrija sa sobom nosi puno potencijala, ona je ogromna i veća od muzičke i filmske zajedno. Roditeljima je jasno da sada s tim znanjem i kursevima o gejmingu možete da zarađujete od kuće radeći za neku svjetsku kompaniju. Mi se trudimo da edukujemo javnost i da ta situacija bude još bolja”, dodao je Sliško.
Sliško je sa svojom kompanijom organizovao Univerzitetsku esport ligu, koja je u prvoj sezoni uključivala samo fakultete iz Banjaluke da bi se u drugom izdanju ovog takmičenja priključili i studenti iz Sarajeva i Mostara.
"Ideja o Univerzitetskoj esport ligi postoji još odavno i nama je bilo jako bitno da institucije prihvate esport jer kad one to prihvate situacija se mijenja iz korijena jer će i drugi učesnici u javnom mnijenju počinju na drugi način razmišljati o tome. Kod nas se puno vjeruje u institucije jer one predstavljaju standard prihvatljivosti i kvaliteta. Pregovori o ligi sa rektoratom su trajali šest ili sedam mjeseci i veliku smo pomoć dobili od samih profesora na fakultetima. Sama liga se ne bi mogla ostvariti da nije bilo profesora Borislava Vukojevića sa FPN-a. Došli smo zajedno na ideju da napravimo anketu na nivou Univerziteta gdje smo tražili od studenata da se izjasne o ovoj temi.Na osnovu tih rezultata smo napravili sastanak sa Rektoratom. Tu nam je pomogla Anđela Pepić koja je rukovodila i pomogla nam na tim sastancima te na kraju na pravi način predstavila to Rektoratu", rekao je Sliško i dodao:
"U prvoj sezoni smo imali četiri fakulteta koji su se prijavili (ETF, Medicinski, Filološki i PMF), gdje je ETF na kraju slavio. Nakon toga smo potpisali saradnju sa dva univerziteta u Sarajevu te jednim iz Mostara. U drugoj sezoni smo u takmičenju imali osam ekipa. Naravno, druga sezona je imala bolje rezultate i ideja je bila da neki lijep način predstavimo gejming javnosti, u čemu smo mislim i uspjeli. Za narednu godinu planiramo treću sezonu bh. lige kao i regionalnu ligu gdje planiramo uvrstiti i univerzitete iz Hrvatske i Srbije".
Na pitanje šta bi poručio mladima koji žele da se počnu baviti esportovima, Sliško je u prvi plan stavio puno truda i strpljenja
"Teško je nositi teret osobe koja treba da savjetuje nekog s čime da se bavi. Mislim da to svako treba sam da dokuči. U koliko nešto želi da se stvarno bavi esportom onda da. Nema tu velikih razlika od običnog sporta. Potrebno je jako puno truda i jako puno strpljenja. Mislim da je najveći problem svih naših esport igrača nerazvijenost osjećaja i odnosa prema drugim igračima u timu. To je pomeni najveći kamen spoticanja svih naših igrača, i trenutnih i budućih. Talenat ne samo da postoji, nego imamo mnogo igrača u svim igrama koji spadaju u kategoriju najboljih igrača u svojoj profesiji. Tako da jedini problem je taj mentalni aspekt koji treba da savladamo i te kulturološke probleme. Ipak, to je problem na institucionalnom nivou i tema za sebe. Generalno, uspjeh ne dolazi preko noći i potrebno je jako puno rada, truda i strpljenja kako bi došli do rezultata".
Kada su u pitanju njegovi planovi za budućnost, cilj je jasan – internacionalna scena.
"U esportu ne postoji tržište rada tako da mi sad postavljamo prve temelje i pravimo okvire tog tržišta. Naša ideja je da sa regionalnog nivoa oraganizovanja takmičenja pređemo na internacionalni. Naredne godine planiramo organizovati dva do tri internacionalna događaja i onda 2024. godine da zaista ‘gurnemo nogu kroz vrata’", zaključio je Sliško razgovor za naš portal.