Kapitenka odbojkaške reprezentacije Srbije je bila gost naše redakcije i četovala sa posjetiocima MONDA.
Ivan PG: Jeco, veliki pozdrav iz Crne Gore! Baš smo od srca navijali za Vas, jer ste to zaslužili. A pitanje za tebe je: Šta ti je prošlo kroz glavu kad je Terzić rekao "...imamo pravo da izgubimo, ali nemamo pravo da se predamo..." I ako te ne smaram previše, da mi preporučiš neku knjigu ;))))
"Ivane, ćao! Pozdrav Podgorici. Za vrijeme EP sam čitala knjigu "Vođa bez titule", koju bih preporučila svima. Dosta je poučna. Pri 0:6... Lagala bih kada bih rekla da sam mislila da ćemo pobijediti, međutim kada sam vidjela da postoji mala šansa, gdje je publika odigrala ključnu ulolgu i dala nam krila, to smo iskoristile", odgovorila je Jelena Nikolić.
Fotografije sa njenog gostovanja u MONDU pogledajte OVDJE, a video prilog pogledajte na www.mondo.rs
jodzi: Zašto ništa nije bilo priređeno ispred Skupštine, a fakat je da ste to više nego zaslužili?
"I kada su vaterpolisti igrali u Beogradu nije bilo priređeno slavlje. Nekako mislim da su svi koji su bili u Pioniru, pa i poslije u gradu, osjetili našu energiju. Nisam osjećala da treba da idemo ispred Skupštine. Svi koji su htjeli da nas pozdrave došli su ne samo na finalni meč, nego od početka EP".
Kocka4295: Izvini što te davim, ali ja imam problema što se tiče treme pred neki važan turnir, stalno je prisutna..A zanima me da li si i ti imala tremu pred finale i ako jesi, kako si je savladala? Usput, vjerovatnoća izlaska ovog pitanja je kao dobitak na lutriji.
"Kocka, trema je normalna stvar i treba je prihvatiti. Ja mogu da kažem da su nama bile teže ove prve utakmice, nego ove na kraju. Koliko god domaća publika bila prednost, na početku može da bude i mana, naročito kada stvari ne idu onako kako bi trebalo. Međutim uz publiku kakvu smo mi imali trema nije mogla da postoji, već samo pozitivan naboj".
Miloš: Šta ti je prvo prošlo kroz glavu nakon meča, kad si shvatila da je Njemica promašila servis?
"Pomislila sam, "uh šta bi ovo", jer sam se spremala za prijem. Ne mogu da zamislim kako se ta djevojka osjećala. Nisam imala vremena da mislim, pošto smo odjednom svi bili na podu. Sjećam se samo huka publike i skakanja, tako da je to vjerovatno bio pokazatelj da smo osvojili zlato".
Cioffi: Zašto si promijenila broj na leđima u reprezentaciji?
"Počela sam da treniram sa brojem 12 , pa sam onda bila 15 i onda smo se Anja i ja zamijenile. Anja je uzela 15, a ja 1 i to nam je donijelo sreću na SP u Japanu. Međutim, ove godine sam sa klubom i brojem 12 osvojila LŠ. Tako da sam pomislila da će mi se posrećiti. Kada me je selektor zvao samo sam poželjela da uzmem broj 12".
Dejan: Svaka čast na uspjehu. Volio bih da te pitam za mišljenje o jednoj stvari. Zaista nas je krenulo u sportu. Prvo Nole, odbojkaši, pa evo sad i vi. Ali košarkaši nisu uspjeli. Koliko sam ja zapazio, oni su na neki način "olajani". Dok je dobro svi te vole, a kad jednom zakažeš, svi te grde. Jeste li vi, glavni akteri svega toga, svjesni ove činjenice? Kako to podnosite i interesuje me vaše mišljenje...Veliki pozdrav iz Prijedora.
"To je normalna stvar. Mi smo toga svjesni. Meni je žao što se dobre stvari brzo zaboravljaju, međutim to u sportu tako funkcioniše - uvijek se pamti onaj posljednji uspjeh ili neuspjeh. Žao mi je što brzo gubimo vjeru određene igrale ili trenere, zbog kojih smo se toliko radovali. Mi smo sportisiti i navikli smo da se nosimo sa takvim stvarima. Ili si pukovnik ili si pokojnik".
Estain: U kakvom si odnosu sa Majom Ognjenović?
"Maja je moja cimerka i sa njom provodim najviše vremena. Van terena se dosta družimo. S obzirom koliko ljeta već igramo zajedno nekad kažem da živimo zajedno pet mjeseci, kao u braku".
Guest: Šta mislis o onom radovanju sa tvojim turskim klubom protiv Zvezde u Šumicama? Skakala si kao da si veća Turkinja od svi njih tamo.
" Zanimljivo.... Da li je trebalo da se izvinim za pobjedu? Skakala sam poslije svake utakmice, jer smo svaku pobijedile i osvojile Ligu šampiona. Ne moram da budem Turkinja da bih se radovala".
Guest: Da li si uvijek bila ponosna na svoju visinu, ili si bar neki put tugovala, tj jel si ikada htjela da budes mala djevojčica, samo malko niža? :D
"Poslije srednje škole sam naglo izrasla. Pored visine bila sam premršava i to mi je bio veći problem. Koliko god se trudila nisam uspijevala da se ugojim. To nije izgledalo baš najbolje. Sada mi je problem jer ne mogu da obujem cipelu sa štiklom od 10 cenitmetara. Imam problem u izboru cipela, jer za mene nije prava cipela ako nema štiklu bar 10 centimetara".
Robi: Da te pitam nešto, ja sam u situaciji, da mi dođe da prestanem da se bavim sportom jer sam imao tešku povredu i sada mi jako teško ide povratak nazad, dođe mi čak da odustanem, pa da te pitam za savjet, i da li si imala teške situacije u svojoj karijeri?
"Ja sam prvi put bila povrijeđena ove godine. Operisala sam petu, što me je koštalo tri mjeseca pauze. Moram da kažem da sam svakoga dana imala borbu u sebi da li da odustanem ili ne, mislila sam da neću uspjeti da se spremim za EP. Ali imala sam vjeru da, ako uspijem makar jednim poenom doprinesem uspjehu reprezentacije na EP, nastavim dalje. Savjetujem ti i kada misliš da je nemoguće nastaviš dalje".
Marko Rep. Srpska: Da li znas koliko vas ljudi iz Republike Srpske vole? Sve najbolje u daljoj karijeri,reprezentativnoj i klupskoj,i njoj i svim našim djevojkama.
"Podršku iz Republike Srpske osjećamo. Iz sveg srca se zahvaljujemo i znamo da nas oni prate sa posebnim žarom. Kada spomenem i Republiku Srpsku, ne mogu da ne spomenem i moju Crnu Goru, jer moja porodica je odatle i da se njima zahvalim, jer su mi prenijeli euforiju koja je vladala u svim gradovima Crne Gore".
Sladjan: Da li uvijek govoriš istinu ili umiješ i da slažeš?
"Slađane, ne umijem da lažem i to volim. Kada sam bila klinka nisam uspijevala da slažem nikada, ako bih bila provaljena, bila bih kažnjena i drago mi je što su mi roditelji tako vaspitali. Ne treba nikada lagati, čak ni za sitnice, jer to vrlo lako prelazi u naviku".
jelena s: Jelena, carice, svaka vam čast, najbolje ste. Koliko je potrebno odricanja da bi se postiglo nešto što ste vi djevojke postigle?
"Potrebno je mnogo odricanja, često se zapitaš da li je stvarno vrijedno toga. Recimo da ja posljednjih deset ljeta nisam imala pošteno ljetovanje. Ovog ljeta je bilo prvi prvi put, jer bila sam povrijeđena pa sam imala tri mjeseca pauze. Teško je održavati kontakt sa svim prijateljima, sport je surov, često mijenjamo gradove. Ali nama se vratilo kroz uspjeh".
Sladjan: Da možeš da biraš, koje tri vrline bi izabrala?? :) Pozdrav iz Kosovske Mitrovice.
"Vrline ili imaš ili nemaš, jednostavno se ne biraju. Najvažnije je da si iskren prije svega prema sebi, hrabar i dosljedan onome što zamisliš".
Pedja: Prvo veliki pozdrav kapitenku i čestitke na zlatu. Pošto sam pročitao sve koliko su trenirale pitao bih Jelenu kako provodi slobodno vrijeme, čime se zabavlja, da li je u vezi..
"Viđam se sa društvom koliko mogu, volim da čitam, da idem u pozorište. U principu, zavisi gdje sam, da li sam u Istanbulu ili Beogradu. Omiljeni dan mi je nedjelja, jer mi je jedini slobodan".
(MONDO)