Sa najuspešnijim srpskim desetobojcem pričali smo o Olimpijskim igrama, kolegama, nacionalnoj penziji, pecanju, djevojkama...
Najbolji mladi atletičar Balkana Mihail Dudaš bio je gost naše redakcije i odgovarao na pitanja koja su mu postavili posjetioci našeg portala, ali i neka dodatna pitanja. Pročitajte i poslušajte šta nam je državni rekorder u desetoboju i višeboju ispričao o predstojećim Olimpijskim igrama u Londonu, šta misli o Useinu Boltu, zašto navija za autsajdere, ko mu je najljepša sporistkinja, kako bi potrošio milion dolara i zašto će jednog dana živjeti u kući na selu.
krlaja_iz_subaja: Šta ti u stvari tačno treniraš?
"Nekad ni ja ne znam šta sve treniram. Imam toliko disciplina i toliko stvari koje treba da radim. Ali evo da pojasnim - treniram desetoboj, to je atletska disciplina koja se sastoji od deset disciplina raspoređenih u dva dana takmičenja: prvog dana su 100 metara, skok u dalj, bacanje kugle, skok u vis i 400 metara, drugog dana su 110 prepone, skok s motkom, bacanje koplja i 1.500 metara. To je jedna veoma teška disciplina, definitivno, ali šta god da je teško u životu, ako mnogo volite, kao što ja volim desetoboj, onda nije teško. To je jednostavno disciplina koja dopušta da izbaciš svoju kreativnost kroz sport i daje dosta mjesta za napredak "
Srbija: U kojoj disciplini misli da može najviše da napreduje, a u kojoj da je blizu svog maksimuma.
"Imam filozofiju da u svim disciplinama mogu da napredujem, iako sam u trčanju na 400 metara dostigao prilično dobar rezultat za naše prostore i generalno mislim da i tu mogu da napredujem. Isto tako mogu da napredujem i u trčanju s preponama, što mi je malo slabija strana. Težim ka tome da sve podignem u istom nivou, ako bih sve podigao za pet odsto u ukupnom skoru bi to dalo dobar rezultat".
Zoran kg: Veliki pozdrav za najkompletnijeg sportistu u Srbiji i puno uspjeha na OI u Londonu. Želim ti da se vratiš sa jednom od tri medalje, a evo i razloga: prvi je jer si sportista i želiš da budeš najbolji i osvajaš medalje, a drugi je zbog nacionalne penzije koju ćeš dobiti zbog znoja, truda, odricanja koje si svih ovih godina uložio u atletiku i promovisanju naše zemlje.
"Prva stvar koju želim da izvučem iz sporta jeste uživanje i zdrav način života. Definitivno je i nacionalna penzija nešto što bih volio da obezbijedim sebi u budućnosti, jer je to nešto što mi garantuje da poslije 40. godine neću biti na ulici. Naravno, sanjam i o medalji".
MONDO: S kim ćeš se fotografisati u olimpijskom selu? Da li ćeš pokušati da stigneš Useina Bolta?
"Njega niko ne može da stigne, ali bih definitivno volio da imam fotografiju s najbržim čovjekom svih vremena. Tokom nedavnog SP imao sam priliku da poslije trke budem s njim u istoj prostoriji. Nije mi se svidjelo to što nije pristao da se fotografiše ili da autograme ljudima koji su ga to pitali, ali pretpostavljam da je bio malo nervozan zbog trke".
Ivo: Sve pohvale za Mihaila Dudaša, sjajan momak, odličan sportista. Želim samo da ga pozdravim i da pitam da li možemo da očekujemo neku medalju od njega na Olimpijadi? Puno sreće i uspjeha u daljoj karijeri!!!
"Razmišljam samo da svakog dana dam svoj maksimum, da što bolje odradim treninge i da što spremniji odem u London, pa ćemo vidjeti kakva će situacija biti. Daću svoj maksimum, ja više od toga ne mogu, ali vidjećemo gdje su moje granice".
NenadZemun: Šta ćeš da uradiš ako osvojiš medalju u Londonu?!
"Prvo što bih uradio je da je okačim o klin. Naravno, bilo bi mi izuzetno drago da se to dogodi, jer osvajanje olimpijske medalje smatram životnim uspjehom. I sam plasman na Igre je veliki uspjeh za jednog atletičara, posebno ako uđe u finale, a da ne pričamo o osvajanju medalje. Ljudi nemaju dobru percepciju šta znači uzeti medalju i na Evropskom prvenstvu, to znači žrtvovati cijeli svoj život zarad jednog uspjeha. Kada bih osvojio medalju na OI znao bih da sam definitivno uspio. To što se svakog jutra budim s pomisli da ću ovog ljeta učestvovati na svojim prvim olimpijskim igrama, ne znači da ću izgorjeti u želji".
NIKOLA PALE: Da li si ikada pomišljao da promijeniš zemlju za koju bi nastupao? Da li danas imaš podršku države?
"Nažalost u atletici u Srbiji nije dovoljno da se bude neka srednja klasa, kao na primjer u fudbalu. Ali kada si pri vrhu, u kakvoj sam ja sada poziciji, onda dobijamo podršku sponzora. Sada nam dosta pomažu i OKS i ASS. Ipak, treba biti malo kreativniji i na drugi način se pobrinuti da se obezbijede finansijska sredstva, nego da se samo čeka da se dobije stipendija"
Velibor: Koja je najljepša destinacija na kojoj si bio, a ko je najljepša sportistkinja svijeta?
U januaru sam bio u Južnoj Africi, tamo je tada bilo trideset i kusur stepeni kada je ovdje bilo -10. Klima, vazduh i sve ostalo su bili toliko prijatni da sam mislio da sanjam. Lijepo sam trenirao, uživao sam u tome, kao i svaki put, ali sada je bilo još bolje. Takođe, u oktobru sam bio u Americi i svratio do Njujorka. To je stvarno osjećaj za sebe i svakome bih poželio da ode tamo.
Zokiša: Da li bi milion dolara potrošio na prostitutke i opijate? Ja bih. Ako ne bi, na šta bi ti potrošio svojih milion dolara?
"Imam ja svoj opijat koji se zove atletika, tako da na to ne bih potrošio novac. Vjerovatno bih taj milion stavio u banku, pa bih od kamate živio do kraja života, a i obezbijedio moje. Vjerovatno bih napravio sebi neku lijepu vikendicu na Fruškoj Gori. Jednostavno volim Srbiju. Mnogo sam proputovao, ali smatram da je prava stvar tu gdje sam rođen".
Nixi: Da li si u vezi sa djevojkom iz Krušedola?
"Moja najbolja drugarica živi u Krušedolu, možda su me s njom viđali. Da nije bilo Bojane ne bih završio srednju školu tako kako sam je završio, mnogo mi je pomogla u tom periodu".
Shaolin: Za koga navijaš?
"Za onoga ko nije favorit. Volim kada neko neočekivano pobijedi".
(MONDO)