Srpski teniser Novak Đoković govorio je o istrajnosti, o odrastanju i tome kako je detinjstvo u domovini oblikovalo najboljeg svih vremena.
Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković (39), iako je na zalasku karijere i dalje je jedan od najvažnijih sportista svijeta. Možda zbog inata koji neprestano ističe, možda zbog perioda djetinjstva kojim se diči, možda zbog želje da pokaže da je drugačiji. Pa, sve to je oblikovalo Srbina koji je u intervjuu za italijanski list "Korijere delo Sport", uoči premijere Amazonovog dokumentarnog filma "Zimski vuk" (izlazi 20. avgusta), govorio o istrajnosti.
"Nemoguće je izdvojiti pojedine faze mog odrastanja i formiranja kao čovjeka. Svaka sekunda koju sam proživio je autentična i dio mog puta. To što sam danas, moj karakter, moje vrijednosti, sve potiče odatle. To me je oblikovalo i kao tenisera. Oduvijek sam sebe doživljavao kao ratnika, kao nekoga kome nikada nije bilo dozvoljeno da odustane. Upornost i otpornost dar su prošlosti i svega kroz šta sam prošao. Ali i moja fizička snaga dolazi iz tog perioda. Pomogla mi je da još kao dijete prolazim kroz okolnosti koje su bile izazov čak i za odrasle oko mene", započeo je Novak.
Kao i u godinama za nama, srpski teniser je najbolji predstavnik svog naroda i to je još jednom dokazao. Neprestano spominjanje tragedije koje je njegova zemlja proživjela u godinama za nama postalo je manir, neizostavni momenat, zaštitni znak Novaka Đokovića.
"Ako baš moram da izaberem, onda ću reći djetinjstvo. Sve što nam se dogodi u prvim godinama života ostavlja dubok trag na nama. Tokom prvih 15 godina postavljamo temelje građevine koja nosi naše ime. Kasnije možemo da je nadograđujemo, ali se do tada cement već stvrdnuo. Naravno, čovjek nikada ne prestaje da se razvija, ali sam u tim ranim godinama već doživio rat, užas bombi koje padaju sa neba, noći u skloništima sa porodicom i svojim narodom, strepnju da će ti avioni ponovo preletjeti Beograd i donijeti smrt mom narodu", podvukao je Novak Đoković.
"To je temelj na kojem sam izgradio sebe"
Novak je dobio i zanimljivo pitanje: "Da li Vam je nepravda rata, koju je doživio 12-godišnji dječak, ostavila i teret besa sa kojim ste morali da naučite da živite? Na kraju krajeva, ako se usmjeri konstruktivno, a ne destruktivno, bes može da bude snaga."
Bio je iskren Đoković: "Možda, ali danas na svoju prošlost više ne gledam sa bilo kakvom ogorčenošću ili negativnim emocijama. Naprotiv, taj period vidim kao suštinski dio onoga što sam postao, kao temelj na kojem sam izgradio sebe. Kao nešto što je bilo neophodno za moj razvoj i razvoj moje porodice. Kada bih pogledao unazad, ne bih ništa promijenio. Rat je bio sastojak koji mi je bio potreban da bih imao ovaj predivan život koji danas vodim. Zauvijek ću biti zahvalan životu na tome kako me je oblikovao i Bogu na svemu što sam dobio. Kao dijete nisam mogao ni da zamislim ovakav život, čak ni da sam upotrebio svu svoju maštu."
O čemu je sanjao taj dječak na dnu praznog beogradskog bazena, dok je vježbao da udara lopticu sa što manje grešaka?
"O onome o čemu sanja svako dijete koje igra tenis: da osvoji Vimbldon i postane broj jedan na svijetu. Svaki san koji sam ostvario dao mi je snagu da sanjam novi, još ljepši i veći. I tako sam, korak po korak, ostvario sve što sam želio u ovom sportu."
Šta bi Novak rekao malom Novaku?
"Rekao bih mu da nikada ne odustane od svojih snova, čak i kada prepreke djeluju ogromno, a okolnosti nepovoljno. Uvijek postoji način, postoji put. I uvijek postoji neko na svijetu ko je spreman da vam pomogne da njegujete te snove. Samo morate da ga pronađete. Objasnio bih mu da je disciplina temelj svakog uspjeha. Da će izgradnja rutine zdravih navika dovesti do svega što je mladi Novak želio da postigne. I rekao bih mu da bude strpljiv. Kada ste mladi, želite sve i to odmah. Umjesto toga, život u sadašnjem trenutku, ovde i sada, ključ je svjesnog postojanja."
Čini se da je mali Novak znao gotovo sve što zna i sad najbolji teniser svih vremena. Ipak, Đoković se ne bi sasvim usaglasio sa tim stavom.
"Ono što nisam znao jeste da bez evolucije nema rasta. Da objasnim. Stagnacija, po mom mišljenju, ne postoji. Ako ne napredujete, nazadujete. Nema druge mogućnosti. Zato se nikada ne možete osloniti samo na talente koje ste do tog trenutka razvili. Ti talenti nisu dovoljni, potrebno ih je usavršavati. A potrebno je pronaći i nove talente i njegovati ih. Juče je prošlo i više nije važno. Važno je danas i ono što možete da izgradite sutra", zaključio je Novak Đoković.
Bonus video:
(MONDO)