Srbija - zemlja košarke, rukometa, fudbala... pa ipak, na Olimpijskim igrama po pravilu na Igrama Srbe iznenađuju i usrećuju "mali" sportovi.
Poslije svake osvojene medalje svi najavljuju veliku pomoć sportistima koji su do velikog uspjeha došli bez ičije pomoći, a poslije bi svi željeli da sjaj uspjeha padne i na njih.
"Mali" sportovi koliko god medalja da osvoje i uspjeha da ostvare moraju da se zadovolje mrvicama i u pogledu novca i u pogledu medijske pažnje. Za manje novca, uvijek je, kao i u svemu u Srbiji, opravdanje svjetska ekonomska kriza, koja će izgleda trajati dok god je moguće koristiti taj podatak kao opravdanje za bilo šta.
Na Igrama u Pekingu oduševili su nas osvajanjem srebrne i bronzane medalje, u plivanju Milorad Čavić i tenisu Novak Đoković. Dvojicu sportista javnost je dočekala na "nož" pošto su u Londonu na OI ove godine obojica sportista stigli "samo" do četvrtog mjesta u svojim sportovima!
Sjećate li se Milice Mandić i Ivane Maksimović?
Od Igara u Londonu nije prošlo puno vremena, a mnogi bi već sada na ulici teško prepoznali "dvije gracije" kako su mediji tada nazivali osvajačice olimpijskih medalja.
Svi smo znali za njih tada, svi su hvalili trud koji ulažu, može se slobodno reći, entuzijasti koji se bave "malim" sportovima ne bi li na velikim takmičenjima došli do odličja.
Milica je natjerala cijelu naciju da nauči, prvo šta je tekvondo, a zatim i pravila ovog, za Srbiju, egzotičnog sporta. Tekvondoisti uprkos tome da smo za njih čuli tek ove godine na OI, već godinama nižu medalje na raznoraznim takmičenjima i prvenstvima.
Broj tekvondo klubova u zemlji se nakon OI uvećao, a i veliki broj djece je poželio da se bavi sportom koji je u Srbiji proslavila Milica Mandić.
Od strijelaca se na svakim Igrama očekuje da donesu neku medalju i oni to čine decenijama unazad, ni ovoga puta nisu razočarali.
Već pomenuta Ivana Maksimović osvojila je srebrnu medalju u disciplini Malokalibarska puška, trostav. U javnosti skoro potpuno zaboravljeni Andrija Zlatić osvojiio je bronzu u disciplini Vazdušni pištolj.
Strijelci iako imaju tradiciju osvajanja medalja na velikim takmičenjima se snalaze kako znaju i umiju ne bi li se što bolje spremili za svako naredno takmičenje i sezonu.
"Snalazimo se svake godine sa novcem kojim raspolažemo, pred početak svake godine napravi se plan programa i aktivnosti koje treba odraditi i organizovati. Dešava se da zbog manjka novca nekad moramo da otkazujemo neke programe ali šta da se radi, sa tim moramo da živimo", rekao je za MONDO generalni sekretar Streljačkog saveza Srbije, Nenad Petković.
Živimo u vremenima sveprisutne ekonomske krize i strijelci su toga svjesni, pa su zahvalni na pomoći koju imaju od strane države.
"Moram vam reći da nam država dosta pomaže, da države nema ne bi bilo ni streljaštva, jednostavno moramo biti zadovoljni onime što država čini za nas. Kriza je svuda pa i u sportu, ovoliko koliko dobijamo je dobro", kaže Nenad Petković i naglašava da je podrška Olimpijskog komiteta Srbije ipak presudna.
"Veliku pomoć nam pruža i Olimpijski komitet Srbije koji prema novom zakonu o sportu znatno učestvuje u finansiranju kandidata za OI. O tome dovoljno govori činjenica da se Srbija po brojnosti takmičara na nedavno završenom Svjetskom kupu nalazila odmah iza Kine i to sa samo jednim strijelcem manje."
Sportovi u Srbiji svake godine pronalaze svoje mjesto u budžetu republike. Koliko novca će dobiti zavisi i od toga u kojoj kategoriji se sport nalazi, a kriterijumi po kojima neki sport zaslužuje da bude u, recimo prvoj kategoriji, su uspjesi na velikim takmičenjima.
Najveće parče od budžetskog kolača namijenjenog za sport na godišnjem nivou dobijaju veliki sportovi kao što je to košarka. Nekada smo bili zemlja košarke, svjetska košarkaška javnost željno je iščekivala duele između selekcije naše zemlje i SAD-a. Međutim ta vremena su sada već odavno za nama, a zemlja u kojoj živimo od tog perioda dva puta je mijenjala ime.
U svakom slučaju, od kada se zemlja koju nazivaju svojom domovinom zove Srbija, značajniji uspjeh u basketu nisu imali. Sreću da se nalazi u prvoj kategoriji sportova ima i streljaštvo.
"Streljaštvo spada u prvu kategoriju sportova u Srbiji i mi smo zadovoljni izdvajanjima za naš sport koja su svakako bolja od onih koja dobijaju sportovi iz druge, treće i četvrte kategorije. Ne očekujemo da će novim budžetom novac koji će biti namijenjen za streljaštvo biti značajno veći od izdvajanja koja smo imali u 2012. godini", naveo je Nenad Petković.
U Tekvondo asocijaciji Srbije kažu da je normalno i očekivano da veliki i najpopularniji sportovi dobijaju najviše novca i zadovoljni su načinom na koji se novac iz budžeta dijeli, ipak...
"U državi postoji sistem izdvajanja novca i mi smo zadovoljni tim sistemom. Najviše se daje za "najveće" sportove, međutim po mom mišljenju ovo je mala zemlja sa sedam milona stanovnika koja teško da može uvijek da izbaci grupu od 8 do 12 vrhunskih takmičara za neki kolektivni sport, trebalo bi više pažnje obratiti na na individualne sportove", kaže za MONDO generalni sekretar Tekvondo asocijacije Srbije Zoran Ćendić.
Kao i njegov kolega iz Streljačkog saveza i Zoran Ćendić je zadovoljan angažovanošću države i koliko pomoći pruža tekvondou i navodi da je svaki njihov projekat pomogla država.
Uprkos dobroj saradnji sa državom Ćendić navodi kako u Srbiji ipak nedostaje novca za dobra borilišta i bolje uslove za treniranje. Sale po školama su "uzurpirali" sportovi sa loptama, i u školama rijetko kada ima slobodnih termina u tim salama za organizaciju nekog tekvondo treninga.
Borilišta i mjesta za trening su veliki problemi sa kojima se suočavaju i strijelci.
"Gorući problem srpskog streljaštva je nedostatak odgovarajućih objekata za trening. Mi se trenutno nalazimo u sred razrade projektne dokumentacije za izgradnju novog strelišta na Carevoj ćupriji zajedno sa Ministarstvom za sport i omladinu", kaže genralni sekretar Streljačkog saveza.
Strijelci su prinuđeni da se pripremaju u inostranstvu za velika takmičenja i najveće domete na njima. Odgovarajući objekti bi umnogome smanjili troškove jer bi se ostvarilvala ušteda novca koji se sada troši za putovanja u inostranstvo.
Ni ostali sportovi koji su uslovno rečeno mali, ne stoje ništa bolje. Veliki broj ljudi pokazao je razočaranje što atletičari nisu osvojili nijednu medalju u Londonu, a i oni kao i streljaštvo i tekvondo opstaju zahvaljujući entuzijazmu. Atletska dvorana za trening i dalje je samo san, pa će na uspjehe kakve su pravili Stekić, Dane Korica ili Vera Nikolić još malo pričekati.
Vaterpolisti uvijek ostanu u zapećku iako momci u bazenu osvajaju medalje u kontinuitetu godinama. Nisu razočarali ni u Londonu odakle su se vratili sa bronzom. Po broju osvojenih medalja u posljednjih deset godina, vaterpolo je najveći od svih sportova, po pažnji koju ima se ne može reći isto to.
I tako, još malo ćemo se prisjećati velikih uspjeha sportista sa OI, a onda ćemo svoju pažnju usmjeriti na fudbalere koji će se plasirati na neki šampionat, očekivanja će biti velika, pobijediće sve... a onda - svađa, rasprave, pet golova u mreži, gnijev naroda i javnosti...
Stići će Olimpijske igre u Brazilu, pa će fudbalske i košarkaške rane ponovo liječiti vaterpolisti, strijelci, tekvondoisti, atletičari, plivači i teniseri, a mi ćemo se svima po svijetu hvaliti kako su do uspjeha došli trenirajući u bazenu, podrumu, na livadi... i tako u krug.
(MONDO/Dušan Hadži Nikolić, foto: MN Press, Guliver/Getty Images)