Veseli Škot u španskom "irish pubu"

Poslije povratka sa prvog treninga srpske reprezentacje konačno smo našli malo vremena i da prošetamo Saragosom. Onako za svoju dušu. U gradu smo već dan i po i bilo je krajnje vrijeme za patrolu po užem centru.

Hrpu novinarske opreme, od koje nam je već muka, ostavili smo u apartmanu i prvi put od kada smo doputovali, onako - sa "rukama u džepovima", krenuli u obilazak grada.

Polovina šestočlane ekipe iz Beograda ostala je dvorani da završi posao (internet je perfektan za razliku od onog u stanu), dok je nas troje krenulo u potragu za nekim dobrim mjestom za opuštanje.

Nismo se pomučili.

Prvi "irish pub" na koji smo naletjeli bio je naš! Zauzimamo pozicije za šankom i naručujemo tri Paulajnera. Uslužuje nas vitka Irkinja, koja završava smjenu i predaje je mlađem kolegi.

Zove se Bob, iz Škotske je i već devet godina živi i radi u Španiji. Komunikaciju sa domaćinom uspostavili smo tako što smo ga zamolili da nam pokloni interesantnu pivsku čašu.

"Nema ljepše zemlje od...", taman smo pomislili da će da kaže ime one u kojoj trenutno svi boravimo, ali nas je iznandio: "... Škotske". Momak obožava svoju domovinu. Uhljebljenje je našao daleko od nje.

Bob, kao i velika većina zemljaka, ne voli Engleze, ni Britaniju, ali je svjestan da nezavisnost Škotske, tačnije odvajanje od Ujedinjenog Kraljevstva, može samo da naškodi "suknjicama".

Naručujemo novu turu, dok nam Bob "šalje" nešto kratko da presječemo. Kratko, slatko i vrlo oštro (kasnije smo shvatili). I on pije zajedno sa nama. Nema nikakav problem zbog toga.

Na sebi ima zeleni ragbi dres, savršeno uklopljen u ambijent lokala. Ta boja mu baš odgovara, jer je veliki navijač Seltika.

Bob se sjeća utakmica s kraja osamdesetih protiv Partizana, ne i rezultata. Nije nam bio problem da ga podsjetimo da su crno-bijeli eliminisali Seltik, što ga nimalo nije potreslo. I što bi kada je njegov klub ove sezone u osmini finala Lige šampiona (pobijedio je Barselonu!), a gdje su naši...

Dobro zna ko su i odakle su Crvena zvezda i Partizan. Otkrivamo mu da je od tih fudbalskih klubova ostala samo stara slava i ništa više.

Od kada smo spomenuli taj dvomeč iz Kupa pobjednika kupova, po glavi ne prestaje da mi se mota Poljak koji je u to vrijeme igrao u napadu zeleno-bijelih. Uporno pokušavam da sjetim njegovog imena, ali bezuspješno (onaj osjećaj kada počinjete da se nervirate, jer vam je potrebno samo jedno slovo).

Nisam izdržao, molim Boba za pomoć. Odgovor dobijam kao iz topa: "Djeka, Djeka - Djekanovski", oduševljeno izgovara riječi pjesme koja se svojevremeno orila Seltik parkom u čast nekadašnjeg poljskog reprezentativnog napadača.

Oduševljen sam i ja, jer ponovo mogu da se uključim u razgovor, koji moje kolege Marija i Maksa uveliko vode sa našim novim prijateljem.

Rendžerse baš ne voli i svaki njegov komentar na "policajce" je u najmanju ruku negativan (možete samo da zamislite). Takvo mišljenje ima i o bivšim i sadašnjim igračima velikog rivala.

"Gordan Petric, fu.... j.... ", sam se sjetio i sa grimasom gađenja i palčevima obje ruke okrenutim na dole izgovara ime bivšeg defanzivca Rendžersa.

Kažemo mu da je u Srbiji dosta popularna košarka i su hale posljednjih godina posjećenjije od stadiona.

Kao dokaz mu puštamo atmosferu sa nekih ranijih evroligaških utakmica Partizana u Areni. Zapanjen je! Uzima telefon i obraća se kolegi iz šanka: "This is fuc.... basketball!? 22.000 supporters". Na kraju krajeva logična reakcija nekog ko dolazi iz zemlje gdje se košarka skoro i ne igra.

Tenis prati zbog Endija Mareja. Osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama učinio je sve Škote ponosnim pred Englezima. Ali, Bob voli i Novaka Đokovića. Tako vam je to danas u svijetu. Kada kažete da ste iz Srbije svi vas prvo pitaju sa Noleta.

Nema problem da nam prizna da je Novak trenutno najbolji igrač svijeta, bolji čak i od Endija. Međutim, naglašava da je Rodžer Federer bez premca svih vremena.

Ide nova tura, zatim još jedna, pa opet ono "kratko" piće... Vidim, vrijeme je da se pođe.

Bob nas poziva da svratimo kasnije na svirku. "Ma kakva svirka, samo da stignemo do kuće. Ko zna gdje smo...", mislim se u sebi i pritom zaboravljam da smo na svega par stotina metara od smještaja.

Izlazimo iz lokala, a prijatelj iz Škotske nas juri sa pivskom čašom, istom onom koja je bila povod za početak priče sa Bobom.

Odlazimo...

(Izvještač MONDA iz Saragose Vladimir Sukdolak, foto: MONDO)