Nemanja Mihajlović iz Banjaluke svjetski je i evropski prvak u sportu koji nije pretjerano poznat na našim prostorima. Riječ je o stant rajdingu, akrobatskoj vožnji na motoru. Popričali smo sa Nemanjom o ovom ekstremnom sportu.
Krajem devedesetih godina dvadesetog vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama pojavio se stant rajding. Riječ je o ekstremnom sportu koji podrazumijeva aktobatsku vožnju motora.
Stant (eng. stunt - štos, akrobacija), odnosno stant rajding (stunt riding) znači trik vožnja. Ranije se koristio i naziv superbajk stritstajl (superbike streetstyle), zbog toga što je sve počelo na sportskim, superbajk motorima. Vremenom su vozači akrobacije počeli da izvode na kros motorima, skuterima i sl, tako da je termin superbajk stritstajl zastario.
Iz daleke Amerike, širio se na ostatak svijeta i nakon par godina stigao i do naših prostora. Ipak, stant rajding nije pretjerano poznat sport, iako Banjaluka ima svjetskog i evropskog prvaka - Nemanju Mihajlovića, dvadesetčetvorogodišnjeg vozača, koji je u razgovoru za MONDO čitaocima približio ovaj adrenalinski sport.
"Sve je počelo negdje u drugom razredu srednje škole, kada sam trikove koji se rade na motoru počeo izvoditi na biciklu. Od prijetalja iz Crne Gore dobio sam CD, na kome su bili prikazani američki huligani, koji na auto-putevima i javnim ulicama voze motore na zadnjem ili prednjem točku. To mi je bilo zanimljivo, privuklo me je i tako sam počeo sa trikovima na biciklu", prisjeća se Nemanja svojih početaka.
"Nedugo zatim preselio sam se u naselje u kojem je živio moj ujak. Mnogo vremena provodio sam s njim, i on me je 'zarazio' sa svim tim, s obzirom da je cijeli svoj život posvetio motorima, učestvovao na raznim trkama… Dvije godine kasnije, roditelji su mi kupili prvi motor i prvo što sam nakon toga želio je da izvedem stvari koje sam do tada radio na biciklu. Naravno, nisam mogao odmah da ih izvedem, ali uslijedilo je svakodnevno vježbanje. Htio sam da naučim osnovne stvari, što bolju kontrolu na prednjem i zadnjem točku i još neke sitne trikove".
Postalo je sve zanimljivije…
"Otkrivajući na internetu kako se rade određeni trikovi, shvatio sam da ih ima mnogo više nego što sam ja mislio. U stvari, tek tada sam vidio da je to u stvari sport, da postoje takmičenja i to me je navelo da počnem ozbiljnije da treniram. Nastojao sam da nadogradim motor dodatnim dijelovima koji su potrebni za stant, kao što su duple kočnice, pojačan ler gas, zaštita sa strana jer motor 'ispada' nekoliko puta sedmično…".
U promociji ti upravo pomažu društvene mreže.
"Često nastojim da snimam i objavljujem video materijale, kako bih jednog dana, ako više ne budem mogao voziti, ostavio nešto iza sebe. Snimam ih i kako bih privukao sponzore, što malo slabije ide (smijeh). Naravno, objavljujem ih i zbog ljudi koji prate moj rad. Moj prijetalj Milan Trivić mi radi montažu i trudimo se da svaki video koji objavimo bude što kvalitetniji".
Do prošle godine nisi učestvovao na takmičenjima. Ipak, prvi nastup donio je veliki rezultat.
"Učio sam iz dana u dan, ali nikako nisam uspio doći do nivoa potrebnog za takmičenja, kojih kod nas i nema. Takmičenja se održavaju jedino u inostranstvu. Konačno, 2013. godine stigao sam do željenog nivoa. Okupio sam ekipu, pomoglo mi je nekoliko prijatelja i roditelji i krenuo sam za Kunmadaraš u Mađarskoj, gdje je trebalo da bude održano Evropsko prvenstvo. Odlično sam odvezao kvalifikacije, polufinale i finale i na kraju osvojio prvo mjesto. Iskreno, nisam se tome nadao. Želja mi je bila da se domognem pobjedničkog postolja, s obzirom da mi je to bilo prvo takmičenje na kojem sam učestvovao", istakao je najbolji stant vozač iz BiH.
Većina trikova nauči se preko interneta. Ipak, takmičenja su ta koja donose najveći napredak.
Neupućeni često poistovjećuju stant vožnju sa "predstavama" koje se mogu vidjeti na motorijadama, uličnim vožnjama i sl. Međutim, to su dvije potpuno različite stvari. "Uvijek možete vidjeti ljude koji voze na zadnjem točku, ali to nije to. Stant vožnja podrazumijeva kontrolu motora na zatvorenom prostoru. Do skoro, u BiH nije bilo mnogo stant vozača. Ipak, u posljednje vrijeme, prvenstveno preko Facebooka, počeo sam da održavam kontakte sa nekim momcima i sve je više vozača koji žele da uče prave trikove na motoru. Mislim da će kroz pet godina konkurencija biti mnogo jača nego što je sada", rekao je Mihajlović i dodao da, kada su susjedne zemlje u pitanju, Hrvatska i Slovenija prednjače po broju stant vozača. Iza njih slijedi Srbija, koja ima dva, tri kvalitetna vozača.
"Najviše mi pomažu usporeni snimci, na kojima se može 'provaliti' otprilike kako se koji trik radi. Još je bolje ukoliko imaš kontakt sa tom osobom, pa ti u detalje objasni šta radi desna, šta lijeva ruka, kakav položaj leđa treba da bude i sl. Stoga, većinu stvari naučim sa interneta. Kada odem na takmičenja, trudim se da stignem par dana ranije, tako da mi tih nekoliko dana više znači nego par mjeseci samostalnog rada. Svi se trude u detalje da objasne trikove. Do momenta ulaska na stazu, svi smo kolegijalni, kao najbolji prijatelji. Kada kreneš sa vožnjom, voziš samo za sebe. I po završetku takmičenja svi se družimo, svako svakome nastoji da pomogne. Naravno, kao i u svakom drugom sportu, ima bahatih ljudi, ali to nema veze sa sportom, to je jednostavno osobina ljudi", naglasio je Mihajlović.
Koliko je stant rajding skup sport?
"Poprilično. Prvo moraš kupiti motor i obezbijediti novac za gorivo. Recimo, dnevno za trening meni je potrebno minimalno 20 KM za gorivo. Dakle, dolazimo do cifre od 600 KM na mjesečnom nivou, ukoliko vježbate svaki dan, ako želite biti u formi. Samo za vožnju! Ne računajući tu kvarove, padove, zaštitnu opremu... Kod nas je nemoguće baviti se ovim sportom, koliko god uspješan bio, ako nemaš posao pored ovog. Od sponzora, teško je pokriti troškove, a o nekoj zaradi da i ne pričam. Više mi pomažu prijatelji, roditelji i ujak", ističe Nemanja, koji studira stomatologiju i radi kao zubni protetičar.
Situacija, sa finansijske strane, nije mnogo bolja ni kada su najjača takmičenja u pitanju.
"Na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj nije bilo novčanih nagrada. Mađari tako organizuju prvenstvo već pet, šest godina i to je poznato od ranije. Dobio sam pehar, plaketu i to je sve".
Po okončanju karijere stant vozača, odnosno vožnje "za dušu", konačno dolazi red i da se nešto zaradi.
"Vozači se stant vožnjom bave negdje do 35. godine, nekada i duže. Ipak, nakon 40. godine većina njih se, da tako kažem, 'penzioniše'. Oni rade samo šou, ne idu na takmičenja. Ko je nekoliko puta bio svjetski prvak, ostvario je sve što je želio i nema potrebe da se više dokazuje. Povlači se, radi samo šou i uzima pare na tome. Mala je zarada od takmičenja i sponzora - stant šou donosi najveći novac. On se najčešće izvodi na Moto GP trkama, Formuli 1 i sl. Svi oni uzimaju najbolje stant vozače za šou i tu se zaradi i do 5.000 evra za dvadesetak minuta nastupa", objasnio je Nemanja.
"Bilo je povreda zbog kojih i sada osjećam posljedice. Često sam se povređivao, a nisam išao doktoru. Stvore se poderotine, u koje uđu kamenčići, pa ni sam nisam siguran da li sam ih iščistio. Ranije sam pokidao Ahilovu tetivu i čak i nakon tri godine zbog bolova ne mogu da odradim određene pokrete. Takođe, ranije sam pomjerio i čašicu koljena kada sam pao, jer nisam nosio zaštitnu opremu. Iskliznuo mi je motor, bio sam u šortsu i skoro do kosti sam poderao koljeno. Dešava se. Lomio sam ruku i rebra na samom početku", kaže Nemanja, koji je na svojoj koži osjetio šta znači izbjegavanje nošenja zaštitne opreme.
"Nekako najčešće povrede dolaze zbog nepažnje. Kada se izvode najteže stvari, maksimalno si fokusiran i koncentrisan i mala je vjerovatnoća da će se desiti povreda. Ako padaš, očekuješ da ćeš pasti i snalaziš se. Ali, kada radiš nešto rutinski, ne očekuješ probleme i tu dolazi do povreda. Nepažnja i nenošenje opreme najčešće uzrokuju povrede".
Koje su ti omiljene akrobacije? Ima li nešto što je izuzetno teško izvesti, odnosno postoji li trik koji još nisi uspio da savladaš?
"Trenutno me najviše zanima drift (eng. drift - zanošenje, proklizavanje, prim. aut). Do prije dva mjeseca imao sam slabiji motor i bilo je nemoguće sve to izvesti na njemu, pa mi je to sada izuzetno zanimljivo. Što se tiče trikova, najviše volim raditi brzinske promjene u momentu, iz trika u trik, u skokovima. Postoji trik Supermen, koji nikako da savladam do kraja".
Na Svjetskom prvenstvu u Bugarskoj, Nemanju je podržalo Ministarstvo porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske. Na dresu je nosio humanitarni broj 1458, pozivni broj za ugrožene u poplavama i tako na lijep način doprinio promociji Republike Srpske.
"Inače nemam trenera, ali pred Svjetsko prvenstvo u Bugarskoj imao sam kondicionog trenera, koji mi je pomagao oko akrobatike i kondicije. Ranije nisam ni shvatao koliko istezanje, trčanje i fizička priprema utiču na moju vožnju. Program je bio da ne smijem sjesti na motor 20 dana, dokle god traju kondicione pripreme. Kada je to prošlo i kada sam sjeo na motor, imao sam osjećaj kao da vozim igračku. Nevjerovatna je razlika. Moraš biti fizički spreman jer za tri minuta takmičarske vožnje, izgubi se i po 300 kalorija", pojasnio je Nemanja.
"Trenutno je najbolji Amerikanac Bil Dikson i za njega mogu reći da mi je idol. Sa njim sam se najviše družio kada sam bio u Bugarskoj jer nastupa u klasi u koju ja tek treba da uđem. Ima jedinstven stil vožnje. Četiri puta bio je prvak Amerike, ali nikada se nije takmičio u Evropi. On je jedan od prvih stant vozača u istoriji. Uvijek se trudio da radi stvari koje drugi ne mogu. I danas izmišlja trikove iako ima više od 30 godina. Osim njega, tu su Poljak Stanter 13, dvostruki svjetski prvak, te Litvanac Aras, vozač Red Bulla i jedan od najboljih na svijetu. Gledajući države koje imaju najbolje vozače, tu su Francuska, Litvanija i Poljska iz Evrope, te Sjedinjene Američke Države, koje imaju više stant vozača nego ostatak svijeta zajedno".
"Od novog motora očekujem mnogo toga. Akrobatika je lakša jer je on teži. Prethodni motor bio je težak oko 100 kilograma, dok je novi skoro duplo teži. Ima mnogo više snage, malo je teže naviknuti se na njega, ali je princip isti. Ima znatno osjetljiviji gas, što znači puno više zabave, ali isto tako i opasnosti. Iako sam mislio da mi neće odgovarati, navikao sam se već nakon mjesec dana i mnogo mi je čudnije kada se sada vratim na slabiji motor. Još uvijek ga nisam preradio za stant, ali očekujem da se i to desi kada mi finansije dozvole".
Stant rajding je u ekspanziji. Šta bi za kraj mogao poručiti svim onim koji žele da se bave ovim adrenalinskim sportom?
"Volio bih da se što više ljudi uključi u ovu priču. Neko ima mogućnosti, neko nema. Neko mnogo želi da se bavi ovim sportom, ali nema motor, dok neko drugi, ko ima motor, nema interes za bavljenje stantom. Uglavnom, ako želja postoji, nije bitno kakav je motor. Ono što je bitno je nošenje zaštitne opreme. Ja sam napravio par puta grešku i ne bih volio da se to nekom drugom desi. Takođe, nikako ne izvodite vožnje na javnim putevima zbog svoje sigurnosti, ali i sigurnosti drugih. Kada izvodiš akrobacije na ulici, ljudi te gledaju drugačije, smatraju huliganom, a ja ne želim da imam takvu reputaciju. Sigurna vožnja, zaštitna oprema, vožnja na zatvorenom prostoru, puno treninga i volje i to je to", poručio je za kraj razgovora za MONDO Nemanja Mihajlović, najbolji stant vozač na našim prostorima.