Jedna od nastarijih japanskih borilačkih veština, danas i jedan od najpopularnijih borilačko-takmičarski sportova jeste džiu-džicu. Donosimo vam priču o majstorima ove vještine iz Banjaluke.
Povod za razgovor sa trenerom JJK "Minotaur" iz Banja Luke je činjenica da je ovaj klub iznjedrio brojne osvajače najsjajnijih medalja na balkanskim, evropskim i svjetskim takmičenjima.
„Džiu-džicu (eng. jiu-jitsu), džu-džucu, džu-džicu ili "javara" (nježan način, nježna nauka, ili nauka popusta) je japanska borilačka veština i obuhvata u prvom redu borbu bez oružja (udaranje i hrvanje), ali borbu koja uključuje upotrebu oružja“, upoznaje nas trener Milan Savičić sa ovim sportom i dodaje da se u drevno vrijeme ova vještina koristila od strane japanskih ratnika-samuraja kada bi tokom borbe izgubili oružje.
Jedno od načela je preživjeti napad od jednog ili više naoružanih ili nenaoružanih napadača koji koriste hladno ili vatreno oružje. Baš iz ovoga razloga džiu-džicu je do prije 15 godina bila dobro čuvana i tajna vještina specijalnih policijskih i vojnih snaga širom svijeta, a u velikoj se mjeri primjenjuje kao najefikasnija kod „ultimate fight“ boraca i takmičara.
U Republici Srpskoj prije nekih 15 godina i iz dana u dan Savez RS broji sve više članova i klubova. Džiu-džicu je sport koji je u velikoj ekspanziji i kod nas i na Balkanu, ali i Evropi i svijetu. Kod nas konkretno trenutno postoji oko 10 klubova i manji broj koji djeluje u FBiH.
Koja je donja starosna granica?
Donja granica u našem klubu je pet godina, ali nije kasno ni za stariju djecu, tinejdžere i odrasle koji se ovim sportom žele baviti rekreativno. Možemo se pohvaliti da u našem klubu imamo osvajače najsjajnijih balkanskih, evropskih i svjetskih medalja.
Kako gledate na uspjeh i 21 osvojenu medalju mladog Ognjena Glišića?
Ognjen Glišić je jedan od naših takmičara za kojeg imamo samo riječi hvale. I ove godine je pokazao da je vanserijski talenat i u budućnosti će siguno donijeti još puno medalja kako za klub tako i za reprezentaciju RS, ako nastavi vrijedno da radi.
Ognjen Glišić, svjetski prvak u džiu-džicu, sa svojih 11 godina ima ukupno dvadeset medalja od kojih 15 zlatnih i pet srebrnih. Njegov je i pehar za najperspektivnijeg takmičara godine.
Da li mogu i odrasli da treniraju?
Da, ovim sportom se mogu baviti i odrasli jer je džiu-džicu i sinonim za samoodbranu, pa je izuzetno korisan, pogotovo za dame.
Kako motivisati ljude da se bave sportom danas?
Mišljenja sam da svaki roditelj treba da dijete upiše u neku školu sporta, jer će se ono kroz treninge i druženje sa drugom djecom pravilno razvijati, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu.
S obzirom da je ovo japanski sport, koja filozofska misao prati džiudžicu majstore?
Neke od najmudrijih japanskih izreka koje se odnose na džiu-džicu su: "Plači na treningu da bi se smijao na borilištu" i "Crni pojasevi su bijeli koji nikada ne odustaju od svojih vizija i snova". Zato nikad ne odustajte.
(Milica Zoranović za mondo.ba)