„Samo Borac Banjalukom odzvanja“, postala je otrcana floskula jer je gotovo svima jasno da praktično više „nikom nije stalo“ do banjalučkog kluba, koji broji svoje posljednje dane i to u 90. godini postojanja.
Ukoliko se ne dogodi neko čudo u narednih desetak dana, ili pak nekakva direktiva „odozgo“, 12. januar 2016. godine biće posljednji dan „Velikana iz Platonove“, koji odlaskom rukovodstva na čelu sa Draškom Ilićem i Robertom Zrilićemnema upravu i to je u ovom trenutku najurgentniji problem.
Tu je i činjenica da se dug za porez više ne može odgađati, a iznosi oko šest miliona KM, kao što je „prologiran“ na primjer Rukometnom klubu Borac m:tel i da cijeli problem sad može da riješi jedino na najvišem nivou u Republici Srpskoj.
Stručnom štabu je danas, prvog dana Nove godine istekao ugovor, a nikog nema da produži saradnju sa trenerom Željkom Vranješom i njegovim saradnicima, kao ni sa fudbalerima, kojima se duguju po dvije plate, a vjerovatno uskoro i treća, pa će igrači krenuti „kud koji mili moji“.
Niko od uspješnih privrednika ili „viđenijih“ ljudi iz drugih sfera u Banjaluci poslije Skupštine Borca nije želio da se uhvati u koštac sa nagomilanim finansijskim problemima i obezglavljenost je dovela do toga da se osipa igrački kadar, stalno pristižu nova potraživanja, Gradski stadion „vraćen“ je u nadležnost Banjaluci, koja doduše to još nije formalno prihvatila.
Dakle, jedno sveopšte rasulo, čak su i kadeti crveno-plavih počeli da bježe iz banjalučkog kluba u „centre“ poput Etno-sela „Stanišić“, gdje će barem imati terene za trening, za razliku od najvećeg grada Republike Srpske.
Prema procjenama bivšeg predsjednika kluba Draška Ilića za nastavak sezone Borcu je neophodno više od 100 hiljada maraka, ali i to je samo uključivanje infuzije u neizbježan samrtni ropac nekada velikog kluba.
Višemilionska dugovanja, koja zbog kamata rastu vrtoglavom brzinom, pravile su vjerovatno sve klupske uprave od rata u Bosni i Hercegovini naovomo i što je posebno interesantno, spekulisalo se u javnosti o „fiktivnim“ ugovorima sa pojedinim igračima, kao i „naduvavanju“ potraživanja, enormnim platama funkcionera, ali nikad niko nije našao za shodno da se pozabavi ovim govorkanjima.
Na jednoj od konferencija za štampu ove sezone, Ilić je potaknut pitanjem MONDA najavio dolazak „nepristrasne revizorske kuće“, koja bi tačno utvrdila koje rukovodstvo je i koliko naštetilo Borcu, pa bi onda s tim dokumentom vjerovatno posla imalo i Tužilaštvo Srpske.
Međutim, od toga nije bilo ništa jer su čelnici kluba podnijeli ostavke i to obećanje je ostalo mrtvo slovo na papiru medijskih izvještaja.
Predlagao je Ilić, inače aktuelni predsjednik Područnog fudbalskog saveza Banjaluka i odbornik SNSD-a u banjalučkom parlamentu, svojevrsna „trajna rješenja“ za Borčevu budućnost koja bi podrazumijevala nekakvo „ujedinjenje“ sa FK Krupom.
Prijedlog je dio javnosti i posebno udruženje „Veterani Borca“ dočekao na „nož“ jer je Ilićev rođeni brat prvi čovjek prvoligaša RS iz Krupe na Vrbasu.
Po odlasku sa funkcije u „Velikanu iz Platonove“ Ilić je ponudio i drugo viđenje rješenja koja su u nadležnosti Vlade RS - donošenje novog Zakona o sportu po hitnom postupku, koji bi riješio nenaplativa dugovanja sportskim klubovima i regulisao imovinska pitanja i infrastrukturu sportskih objekata.
Ideju su podržali mnogi klubovi, međutim, iako je čak rečeno da postoji Nacrt zakona o sportu i da bi bez većih problema mogao da uđe u proceduru, stopiran je u nekoj ladici i sigurno nije hitan, kao što je nedavno „hitno da hitnije“ ne može biti donesen recimo Zakon o radu i policiji.
Ali, opet nenaplativa dugovanja zaista jesu nenaplativa jer klubovi nemaju imovinu i sigurno je neophodno pronaći neko rješenje. Čim prije, tim bolje, jer u protivnom ugasiće se ne samo Borac, već i brojni drugi sportski klubovi u RS.
Takođe, neophodna je i revizija da se jasno utvrdi ko je i za koliko oštetio Borac, a potom nadležni organi, vjerovatno i kazneni, bi morali da odreaguju.
Naravno, s obzirom da su u posljednjih 20 godina manje-više sve političke partije u Srpskoj imale svoje predstavnike u upravi banjalučkog kluba, teško je vjerovati da će neko željeti da otvori „Pandorinu kutiju“...
Lakše se praviti blesav dok pred našim očima nestaje jedan od simbola grada na Vrbasu.
Možda i jedina svijetla tačka u kompletnom poslijeratnom periodu bile su najvatrenije pristalice Borca - „Lešinari“, koji su nesebično pomagali klub i jedini jasno i glasno označili glavnog krivca za sunovrat „Velikana“ - gradsku upravu(e). Da se ne lažemo, imaju „Vulturesi“ i svoju mračniju stranu zbog čijih je bakljada, paljenja stolica i šovinističkog skandiranja, Borac dobrano popunio kasu Fudbalskog saveza BiH. Ali, opet to je mizeran iznos u odnosu na cjelokupna dugovanja za koja navijači nisu ni najmanje krivi...
P.S. Često se pominje da „dođoši“ nemaju emociju prema Borcu i da su oni zaslužni za stanje u banjalučkom klubu jer primarno navijaju za Crvenu zvezdu ili Partizan, a ne crveno-plave. To je vjerovatno dijelom tačno, ali ne u primjeru potpisnika ovog teksta koji je „rođeni“ Banjalučanin samo 10 godina.