U sezoni u kojoj će proslaviti 40 godina od osvajanja titule prvaka Evrope i 25 godina od osvajanja Kupa EHF RK Borac m:tel ostao bez duple krune.
Porazom od Izviđača 35:32 u polufinalnu turnira Kupa BiH rukometaši Borca m:tel u subotu su završili mučnu sezonu u kojoj su ostali bez duple krune.
Upravo je Izviđač preoteo Borcu i titulu šampiona BiH savladavši ga dva puta u Ligi za prvaka BiH i ukoliko „skauti“ u nedjelju trijumfuju protiv Vogošće u finalu Kupa BiH oba trofeja će u Ljubuški.
Borac je u sezoni u kojoj obilježava dva najveća jubileja, 40 godina od osvajanja titule prvaka Evrope i 25 godina od osvajanja Kupa EHF izgubio duplu krunu, ali najvjerovatnije i mjesto u SEHA ligi. Ostaje jedino nada da će čelnici regionalne lige ostaviti rukometnog velikana u ovom takmičenja, a ukoliko u SEHA ligu bude išao šampion BiH, što je bio slučaj ranijih godina, možemo reći da je Borac ove sezone izgubio sve što je mogao da izgubi.
A sezona je trebala da bude potpuno drugačija…
Poslije nekoliko sezona neizvjesnosti, finansijske krize i opasnosti od gašenja nekadašnjeg šampiona Evrope, RK Borac je u julu prošle godine dobio novu upravu i krenuo u stabilizaciju kluba.
Obezbjeđena su finansijska sredstva za vraćanje nagomilanih dugova, obezbjeđen je i budžet za novu sezonu i Borac je krenuo da se vraća na pravi put, na mjesto koje i zaslužuje.
Krenulo se polako, sa ciljem da se klub stabilizuje, ne otpereti dugovima, kao jedan od prioriteta navedeno je i jačanje omladinskog pogona, a ambicije kluba su bile odbrana duple krune u BiH i eventualno učešće u Kupu EHF.
Učešće u Ligi šampiona nije bilo imperativ s obzirom na finansijsku situaciju, međutim sve do situacije kada je žrijebom određeno da Banjaluka bude domaćin kvalifikacionog turnira.
Apetiti su naglo porasli, rukometna euforija je krenula da drma Banjaluku, željnu dobrog rukometa na evropskoj sceni i svi su „preko noći“ zaboravili da je Borcu donedavno prijetilo gašenje, a tadašnji trener Igor Rađenović bio je jedan od rijetkih koji je upozoravo da se ne stvara bespotrebni pritisak na njegovu ekipu pričom o Ligi šampiona.
Pojedini članovi uprave, pa i sam trener Rađenović, okrivili su medije za stvaranje tog pritiska, međutim, novinari su samo prenosili izjave i planove uprave, koja je odlučila da prihvati domaćinstvo kvalifikacionog turnira i odredila da cilj ipak bude plasman u Ligu šampiona. Sa Gradom Banjaluka dogovorena je podrška u organizaciji turnira, ali se mislilo se i par koraka unaprijed pa se već govorilo o eventualnoj podršci u slučaju plasmana u grupnu fazu.
Više nije bilo nazad, krenulo se u pohod na Ligu šampiona.
“Imamo domaći teren. Moguć je dolazak jednog ili dva igrača. Sa tim igračima mi smo sigurno učesnici Lige šampiona”, rekao je tada direktor kluba Vladimir Branković.
Ekipa Borca dobila je u međuvremenu nekoliko novih igrača, a poslije maratonskih pregovora produžen je ugovor sa Srđanom Trivundžom, a istog dana predstavljeno je jedno veliko pojačanje – Mladen Bojinović.
Popularni „Dugi“ vratio se u matični klub kao najveće pojačanje Borca i ulio ogromno samopouzdanje igračima, ljudima u klubu, pa i navijačima, iako se ekipi priključio tek nekoliko dana pred turnir.
Banjaluka je napunila dvoranu Borik međutim, snove Borca već u polufinalu turnira srušio je austrijski šampion Alpla Hard savladavši ga 35:33 poslije produžetaka.
Austrijanci su vodili tokom čitave utakmice, Borac je uspio da izbori produžetke poslije odbrane golmana Tibora Ivaniševića, sada već reprezentativca Srbije, čak i da dođe do prvog vođstva u produžetku 31:30, međutim uslijedila je serija Alple i Borac se porazom 35:33 oprostio od Lige šampiona.
Poslije utakmice bilo je dosta zamjerki na račun trenera Rađenovića jer je počeo meč bez najiskusnijih, Bojinovića, Nikolića i Trivundže, a upravo je Alpla na početku stigla do prednosti koju je održavala tokom cijele utakmice. Ostaje i dalje pitanje da li je Rađenović trebao da odmah gurne u vatru trojac naijskusnijih, od kojih su Trivundža i Bojinović priključeni ekipi četiri dana pred turnir ili je ispravna odluka da počne meč sa ekipom koju je uigravao.
U meču za treće mjesto Borac je poražen od Limburg Lajonsa 33:29 pa je završio učešće na turniru na posljednjem, četvrtom mjestu. Poslije razočaranja u polufinalu, za poraz od Holanđana, uprkos tome što je značio i plasman u drugo, a ne treće kolo Kupa EHF, malo je ko mario, iako će se tek nešto kasnije tokom sezone ovaj meč pokazati kao vrlo važan za Borac.
Za neuspjeh u borbi za Ligu šampiona ceh je platio trener Igor Rađenović.
Njemu je nakon poraza od Alple i Limburg Lajonsa, te poraza od Spartaka u SEHA ligi uručen otkaz, a činjenica da nije imao mnogo vremena da uigra ekipu, i to da se igrački i finansijski ne može nositi sa onima u kvalifikacijama za LŠ i u SEHA ligi, nije mu uzeta kao olakšavajuća okolnost.
Umjesto Rađenovića doveden je hrvatski trener Boris Dvoršek, međutim, nije uspio da donese neki rezultatski pomak i Borac je nastavio sa porazima u SEHA ligi. Jedan od razloga je i neizbalansirana ekipa, pogotovo kada se uzme u obzir kvalitet SEHA lige. Za razliku od drugih, mnogo bogatijih ekipa Borac nije imao kvalitetne zamjene na svim pozicijama, pa je povreda ili odmaranje Obradovića, Nikolića ili nekog od krilnih igrača predstavljalo veliki problem jer njihove zamjene poput Stankovića ili mlađi igrači nisu uspjevali da iznesu teret utakmica.
Paralelno sa SEHA ligom Borac je nastavio takmičenje u Kupu EHF-a i počelo je dobro. U drugom kolu Borac je sa dve pobjede eliminisao Haslum, pobjedama 29:28 u Norveškoj i 31:25 u Banjaluci.
Za protivnika u trećem kolu Borac je dobio Limburg Lajonse, Holanđane koji su ga savladali na turniru kvalifikacija za Ligu šampiona, a pred dvomeč sa njima pojavio se finansijski problem.
Uprava Borca požalila se da u slučaju pobjede crveno-plavi neće moći da igra grupnu fazu bez podrške nadležnih institucija, iako je na početku sezone rečeno da su obezbjeđena sredstva za SEHA ligu i evropska takmičenja.
Ispostavilo se da se opet požurilo sa planovima, jer je Borac eliminisan od Limburg Lajonsa i propala je prilika da Borac poslije 25 godina prezimi u Evropi.
Iako se znalo da mlada ekipa Lajonsa igra potpuno atipičan rukomet, trener Dvoršek i stručni štab, nisu pripremili adekvatan odgovor i Borac se nije mogao prilagoditi na brz, trkački rukomet holandske ekipe pa su Lajonsi su slavili u obje utakmice.
Poslije prve utakmice i poraza 31:29 hrvatski trener je povukao nesvakidašnji potez i za poraz direktno prozvao Stefana Jankovića i Davorina Vujovića. Posebno je bio ljut na Jankovića za kojeg je na konferenciji za novinare rekao da „nema mu.a“ i da je potrebno dovesti neke druge igrače.
Janković mu je nešto kasnije odgovorio na terenu i pogotkom sa pola terena u posljednjoj utakmici donio Borcu pobjedu nad Tatranom iz Prešova. Bila je to jedna od rijetkih pobjeda Borca u SEHA ligi, a trener Dvoršek nakon toga u najavama utakmica često je isticao da njegova ekipa treba da odigra kao protiv Tatrana.
Trener Dvoršek na polusezoni je doveo još dvojicu igrača, što se može posmatrati kao greška, jer je osim finansijskog tereta, to bilo i nagomilavanje igrača na već dobro popunjenim pozicijama. Stigao je pivot Dominik Smojver iako je Borac na ovoj poziciji već imao iskusnog Ratka Nikolića i vrlo borbenog i zahvalnog mladog igrača Đorđa Ćelića.
Osim njega stigao je i Ivan Dumenčić, reprezentativac Hrvatske u rukometu na pijesku i nekadašnji član zagrebačke Dubrave, te katarskog Al Rajana. Dolazak ovog srednjeg beka značio je manju minutažu za Srđana Trivundžu i Stefana Jankovića.
Čak i da se uspjela podijeliti minutaža između njih trojice dolazak Dumenčića bio je bespotreban, posebno ako s euzme u obzir da su njegovim dolaskom zatvorena vrata prvog tima supertalentovanom Srđanu Mijatoviću.
Mladi srednji bek Banjalučana samo što je počeo da skuplja minute i dragocjeno iskustvo na mečevima SEHA lige, sklonjen je iz prvog tima i prebačen da igra za B tim.
Borac je loše ušao u drugi dio sezone i upisao tri poraza. Porazi od Meškova i Vardara nisu bili iznenađenje, međutim, ubjedljiv poraz od novosadske Vojvodine bio je alarm za upravu kluba koja je reagovala otkazom treneru Dvoršeku, međutim i svojici igrača.
Dvoršek je otpušten jer nije ispunio očekivanja, a otkazi su uručeni i igračim Borisu Šekariću te Srđanu Trivundži. Orkaz nekadašnjem kapitenu Borca, naišao je na velike osude javnosti u Banjaluci, a uslijedila je i polemika nekadašnjih igrača, trenera i funkcionera kluba sa članovima uprave koji su pokušali da opravdaju svoj potez..
Uprava kluba odlučila je da umjesto Dvoršeka ekipu povjeri njegovom pomoćniku Aleksandru Međedoviću i da u nastavak prvenstva i odbranu duple krune uđe bez Trivundže i Šekarića.
Već na startu Lige za prvaka u prvom kolu Borac je doživio poraz od Izviđača 21:23, a kada je odigrao remi u Maglaju 26:26, bilo je jasno da samo pobjedom u Ljubuškom može da se vrati u trku za titulu.
Umjesto toga Borac je još jednom savladan od Izviđača, ovog puta 32:28, i titula je ostavljena u Ljubuškom. Izviđač ju je potvrdio samo par dana kasnije pobjedom nad Vogošćom.
Borac je na kraju završio kao trećeplasirana ekipa u prvenstvu i najvjerovatnije ostao bez učešća u SEHA ligi. U regionalnu ligu proteklih godina išao je šampion BiH i tom logikom mjesto pripada izviđaču.
Poslije izgubljene titule u prvenstvu Borac je ostao i bez trofeja u Kupu BiH, pošto je poražen u subotu od Izviđača rezultatom 35:32. „Skauti“ će se za ovaj trofej boriti sa domaćinom turnira, Vogošćom, a ovaj meč na rasporedu je u nedjelju u 15.30.
Borcu nakon svega ostaje još samo nastup u Kupu RS, gdje takođe brani titulu. Finalni turnir igra se sljedećeg vikenda u Doboju, međutim pitanje je u kakvom će sastavu igrati Borac, s obzirom da većina igrača ima važeće ugovore do kraja maja, te da neće moći računati ni na nekoliko mladih igrača, zbog njihovih obaveza u završnici prvenstva za juniore, te privatnih obaveza nekoliko njih.
Nažalost ta omladinska škola uprkos odličnim rezultatima koje ostvaruje i dalje je zapostavljena od struktura u klubu, kada je finansijska podrška u pitanju i ulaganje u budućnost. Kao jedan od novih ciljeva nove uprave Borca na početku sezone najavljeno je jačanje omladinske škole, međutim, to je ostalo samo slovo na papiru, klub za mlađe kategorije nije izdvajao sredstva i ne ulaže u svoju budućnost.
Nakon svega ostaje da se vidi kakva je budućnost RK Borac, te da li će neko preuzeti odgovornost za loše poteze koje su Borac koštale duple krune i SEHA lige.
Htjeli to priznati ili ne, svi se nažalost moramo složiti da je ovo jedna od najlošijih sezona Borca u protekloj deceniji, ako ne i duže.