Ismet Hodžić iz travničkog sela Dub ovčarstvom se bavi više od 50 godina. Jedan je od uzornih proizvođača koji je za svoj vlašički sir dobio mnogobrojne nagrade.
Jednu je iz revolta i odbio. I to Zlatnu plaketu na Međunarodnom sajmu poljoprivrede u Mostaru.
”Moj sir je stručni žiri proglasio najboljim na Mostarskom sajmu. Bivši ministar poljoprivede, vodoprivrede i šumarstva FBiH Damir Ljubić prilazi mi uručuje plaketu i čestita. Međutim, kada sam ja vidio da na Plaketi piše travnički, a ne vlašički sir demonstrativno sam vratio Zlatnu plaketu i zahtjevao da umjesto travnički napišu vlašički sir. Ispravili su grešku, a ja se pitam kako se na Vlašiću može proizvoditi travnički sir?", priča Ismet.
Ismet tvrdi da se kravlji sir zove travnički, a ovčiji vlašički.
”Kravlji sir možete proizvesti i u Travniku i na Vlašiću i u mome selu Dub. Ovčiji sir možete proizvesti samo na Vlašiću. Jedino na Vlašiću on može dobiti svoj kvalitet, oblik, aromu, okus, i nigdje više", tvrdi Ismet.
Vlašički sir od ovčijeg mlijeka jedinstven je po tome što se za sirenje koristi nepasterizirano mlijeko. Dakle, ne kuha se prije nego što počne sirenje. To je izgleda i najveći problem što se vlašički sir ne može standardizovati i postati brend ne samo Srednjobosanskog kantona nego cijele BiH.
Muradif Osmanović iz Zemljoradničke zadruge Kraljica Travnik, tvrdi da bi i standardizovani sir, ali i onaj proizveden na tradicionalna načini imali svoje kupce.
”Smatram da vlašičkim proizvođačima sira trebaju bolji uslovi za proizvodnju. Nemaju gotovo nikakve infrastrukture pogotovo putne, mnoge kuće nemaju ni struje, a onda ni kvalitetnih uslova za proizvodnju odnosno standardizaciju vlašičkog sira. Kada bi se osigurali ti uslovi mogao bi se vlašički sir proizvoditi i na tradicionalan, ali i standardiziran način. I jedan i drugi bi pronašli svoje kupce jer tržište vapi za vlašičkim sirom", govori Muradif u razgovoru za Anadoliju.
Ismet tvrdi da je vlašički sir nemoguće standardizovati.
”Sir koji mi proizvodimo na tradicionalan način je nemoguće standardizovati. Bez obzira na uslove koje imamo ili nemamo. To je veoma teško. Zašto? Tačno je da ovce pasu na istom platou, jedu istu travu, udišu isti zrak. Ali, isto je tačno da moje dvije ruke nisu iste. Prema tome i domaćice koje prave sir, odnosno naše žene nemaju isti pristup kod proizvodnje sira. Standardizaciju sira vidim samo u sakupljanju mlijeka na jednom mjestu i proizvodnju sira na jednom mjestu. Tek tada bi se moglo nešto napraviti na standardizaciji sira. Naravno za to treba novac, velika mljekara ali i struka”, kaže Ismet Hodžić za AA koji dobro živi od svojih stotinjak ovaca.