Marina je, uz našu malu pomoć, prvi put ove godine posjetila Outlook festival u Puli. Sanjala ga je dugo, a onda joj se san ostvario. Evo kako se provela!
Jeste li ikad čekali nešto 8 godina? Mislim onako dječji čekali... Iz peta?
Tako sam ja čekala svoj prvi Outlook festival. Svake godine slinila bih nad spiskom izvođača, izvještajima, snimcima i fotografijama i sanjala o danu kad ću moći da odem. Prvih godina sam bila student kome je izgledalo nemoguće da skupi potrebne novce, a kasnije sam odselila u drugu zemlju, iz koje je za dolazak bio potreban još veći iznos.
Filip Motovunski je u intervjuu pred promo žurku Outlooka u Novom Sadu ove godine probao da opiše Outlook i rekao je: “To ne može da se opiše. Jednostavno morate doći!”
Nešto je u meni prslo. To je to. Ove godine idem kako god znam i umijem.
Radila sam kao mrav, ponekad od jutra do mraka, skoro nisam vidjela ljeto i odbrojavala sam dane do polaska.
Da li je vrijedilo?
Apso-da ne kažem-lutno.
Kad sam srela Filipa na Outlooku, poljubila sam ga u čelo.
Trebalo mi je nekoliko dana da saberem utiske i napišem svoj doživljaj s Outlooka, a da to ne uključuje uzdahe.
Priprema...
Niko od mojih prijatelja ispočetka nije planirao da ide na festival. Aplicirala sam za press akreditaciju uz pomoć Mondo.ba portala, ali sam toliko bila nestrpljiva da sam ujedno kupila i kartu, za slučaj da mi ne odobre akreditaciju. Štedila sam zarađene honorare, dinar po dinar, evro po evro, i pri svakoj kupovini razmišljala da li mi sve stvari sa spiska baš trebaju. U mojoj kasici nalazilo se sve više novaca i sve se više kockica slagalo.
Odjednom je još dvoje mojih prijatelja odlučilo da ide, pa smo lako i povoljno pronašli sjajan smještaj u Puli, na savršenoj lokaciji za čitavu akciju. Zahvaljujući članovima bivše "dnb centrale", foruma koji je okupljao poklonike dnb-a i sličnih pravaca muzike nekoliko godina, pronašla sam još ljudi koji idu na festival i prevoz autom.
Posljednja sedmica pred festival izgledala je kao da sam univerzum radi za mene i želi da me odvede na festival. Dva dana pred festival su mi javili da mi je odobrena press akreditacija. Skakala sam od sreće.
Ima jedan dio u famoznom "Alhemičaru" Paula Koelja na koji sam često mislila u ovom periodu:
"Kad nešto jako želiš, čitava vaseljena se zavjeri da se to i ostvari".
Sve je upravo tako izgledalo, i prije i za vrijeme festivala.
Pozor...
Krećemo. Drugari me čekaju pred granicom Srbije sa Hrvatskom i sve troje idemo prvi put na Outlook pa smo uzbuđeni kao djeca. To jutro me zove dobra vila Ines, koja mi je bila kontakt u organizaciji i javlja mi da mi je intervju odobrio ni manje ni više nego Lenzman, moj favorit festivala, i to na žurci na brodu sljedećeg dana. Odljepljujem od sreće.
Uz par prepreka, konačno se nalazimo u Puli i odlazimo u Puntiželu, gdje se održava festival, da preuzmemo narukvice. Sve nam izgleda mnogo dalje nego što izgleda na mapi i mnogo nezanimljivije nego na slikama. Obilazimo samo mjesto festivala i shvatamo da, osim predivnog stejdža na plaži, vrlo lako može da se desi da sve ovo i nije takva bajka. Vraćamo se u Pulu, gdje se održava koncert otvaranja na kom je glavna zvijezda Damien "Jr. Gong" Marley. Sama Arena je magično osvijetljena i koncert može da se čuje i van Arene. Zvuk je sjajan, iako niko od ekipe koja se drži zajedno nije neki super fan nikog od izvođača s liste za tu noć, pa je samo jedno od nas imalo kartu za koncert. Koncert traje do kasnih noćnih sati, dok mi blejimo u blizini i lagano se navikavamo na festivalsku atmosferu.
...Sad!
Dan 1 - Baaam!
Stiže nam pojačanje iz Beograda u vidu fanova grupe Hiatus Kaiyote, koji nastupaju na The Beach stejdžu. Kako god zamislili da koncert ovog benda može da bude dobar, i ma koliko njihovih koncerata s YouTube pogledali, ono što nas je dočekalo je bilo bar 10 puta bolje. Pogled (eng. Outlook) na festival nam se mijenja iz korijena, posebno nakon što se poslije koncerta svi bacamo u vodu savršene temperature. Uz zvukove Little Simz pratimo sunce na počinak urlicima iz vode i aplauzom. S tim se program na plaži završava, pa prelazimo na tvrđavu.
Program na samoj tvrđavi Punta Christo počinje svaki dan od 21 čas. Nakon prvog razgledanja, zadržavamo se na The Garden stejdžu, s kojeg odlazimo 5 sati kasnije, izmoreni, pregaženi i prašnjavi za medalju. U međuvremenu, moj kontakt, Ines, mi javlja da mogu da proćaskam s Dynamite MC-jem u bekstejdžu glavnog stejdža oko tri poslije ponoći. Na “The Gardenu” se redaju izvođači prethodno planirani za The Moat, članovi Metalheadz i Starwarz izdavačkih kuća. Detboi, Onemind / Rider Shafique, Doc Scott / Sense MC samo nas pripremaju za potpunu ekploziju atmosfere koju donose Lenzman i MC Visionobi, koji apsolutno ispunjavaju sva očekivanja gomile fanova emotivnim setom punim hitova uz koje smo se zaljubljivali i sanjarili. Neizostavna "Golden Girl" možda nekima zvuči kao kliše, ali diže sve ruke u vazduh i izmamljuje zvižduke, kao i kulminacija seta s Lenzmanovim remiksom hita "Still Standing". Kasnije će se ispostaviti da je ovo, na neki način, himna ovogodišnjeg Outlooka, koliko puta smo je čuli.
Commix i Codebreaker MC nas voze poslije Lenzmana i poslije njihovog seta odlazim do bekstejdža da proćaskam s Dynamite MC-jem. Na ulazu me čeka zlatna Ines, koja mi pomaže da se počešljam i očistim prašinu koja se nalijepila na mene na The Gardenu. Pronalazimo Dynamite-a koji mi govori "Zdravo", jer ga oslovljavam sa "Mr. Exit", kako ga lokalci u Novom Sadu nazivaju, jer je već godinama rezident Exit festivala. Blic intervju s njim objavićemo nešto kasnije na Mondo.ba portalu.
Za to vrijeme sjajni Mala zabavlja muziku na The Clearingu, koji ove godine ima funkciju glavnog stejdža. Prijatno se iznenađujem atmosferom i njegovim izborom muzike, kao i brojem ljudi koji se prijatno ljuljaju uz nekakav lagani psychedelic zvuk. Nakon toga, pojavljuje se Congo Natty, s Congo Dubz, Iron Drean i Lady Chann, koji imaju skoro identičan set kao na ovogodišnjem Exitu. Premorena, odlazim da hvatam autobus za Pulu. Ujutro čujem sjajne utiske o nastupu koji je zatvorio The Clearing tu noć, jer su Roni Size, Krust i Dynamite MC standardno zapalili publiku.
Od moje želje da podržim domaće snage, Baseline Crew i Billaina, ostao je samo pokušaj, jer je The Garden bukvalno imao svu pažnju dnb publike. Čak je i Goldie proveo cijelu noć na ovom stejdžu.
Dan 2 - jedan od najboljih dana mog života
Ustajem i ne mogu da jedem od uzbuđenja što idem na Star Warz party boat gdje nastupaju Lenzman, Commix, One87, kao i MC-i Codebreaker i Mota. Na moju radost umjesto Mota MC-a dolazi MC Lowqui. I ovdje, kao i na kompletnom festivalu, i uopšte u Puli, se iznenađujem ljubaznošću svih ljudi. Na brodu se pojavljuje i Ines, draga vila koja se trudila da mi se izbori za intervjue, pa imam i sjajno društvo. Neposredno prije samog isplovljavanja, radim intervju sa predivnim sagovornikom Lenzmanom, a zatim se svi penjemo na gornju platformu, gdje se dešava žurka. One87 pravi sjajan intro za vrijeme kog se privikavam na ples uz ljuljanje broda (jer plovim, ali i plešem na brodu prvi put u životu), dok se oko nas puca pogled na Pulu i predivne Brione. Sunce je još relativno visoko kad za DJ pult dolaze Lenzman i Commix, koji b2b vrte nešto tvrđe stvari nego prethodnu noć, i sjajan je momenat da majci pošaljem poruku i zahvalim što me je rodila. Nakon tri sata, sa sutonom ulazimo u luku, sa nekoliko novih prijateljstava iz svih dijelova svijeta i nešto većim srcem u grudima.
Odlazim kući na "refresh" i odmaram do Goldijevog seta u ponoć, sa sjajnim GQ-om na The Clearingu. Nakon njega nastupa Noisia, koja je trebala da nastupi s "Outer Edges" live, ali smo dobili samo DJ set zbog tehničkih problema. Tvrd, ali energičan set nas zabavlja nešto kraće od sat i po, kada na scenu izlazi tzv. "The godfather of drum'n'bass", Andy C. Pomalo razočarana, jer nisam čula uobičajeno dobar set, ili možda samo još pod uticajem Lenzmanovog seta prethodnu noć i doživljaja s broda, odlazim u istraživanje ostalih stejdževa. Na Clearing se vraćam kratko na Ivy Lab, odakle krećem kući, shvatajući da ne postoji ništa bolje od žurke na brodu što danas može da mi se desi.
Dan 3 - Hospitality
Dan provodimo na plaži na drugoj strani Pule, odmarajući umorne noge i plivajući. Jedva se pokrećemo na tvrđavu i dolazimo na sam kraj seta u kom su se smjenjivali magovi "liquid" zvuka Nu:tone i Logistics. Slijede London Electricity, Metrik, High Contrast i S.P.Y. i ispunjavaju sva očekivanja gomile fanova okupljenih na The Clearingu. Za vrijeme Metrik-ovog seta, koji mi se manje dopao, odlazim u istraživanje i drugar mi otkriva najsjajniji stejdž festivala u koji se odmah zaljubljujem: The Ballroom. Mala, magična kulica, koju zovemo "rupa", jer u nju staje samo 50-ak ljudi, pa se čeka u redu za ulazak. Zvuk dub-a me ne zadržava dugo, ali nešto mi govori da organizatori festivala znaju kako bi sjajna žurka bila pustiti dnb na ovom parčetu tvrđave. Upravo tu ostavljam dušu sljedeću noć.
Dan 4 - Soul:ution
Na prepuni The Beach stejdž dolazimo za vrijeme Marcus Intalex-ovog seta, koji je sjajna uvertira za stelarnu kombinaciju Calibre-a i DRS-a. Sunce je još na nebu dok brojna publika potpuno odljepljuje na voljene hitove neprikosnovenog uzora brojnih svjetskih i domaćih producenata i DJ-eva koji se u tom momentu nalaze na plaži. Kupanje, urlici zadovoljstva, šareni ljudi, aplauzi i pune duše svuda su oko nas. Nakon seta sjedimo u tišini plaže, kako bi "svarili" utiske. Odlazimo na The Void da čujemo Alix Pereza koji se smjenjuje sa Skeptical-om, opet uz pratnju sjajnog DRS-a. Dub Phizix je nešto teži za moje uši, ali pronalazim saučesnike za odlazak u Ballroom. I bum! Ulazimo u "magičnu rupu" iz koje dopiru zvuci dnb-a, u kojoj pleše 10-15 entuzijasta. Počinje kiša i tu ostavljam dušu do sljedeće godine. Propuštam Electrosoul system, jer sam mokra kao miš i nerado odlazim s najboljeg festivala koji mi se desio u životu.
Outlook festival je jednostavno neuporediv sa svim što do sada znam. Posebno neuporediv s Exitom, na koji idem 10+ godina, kao i sa bilo kojim drugim festivalom na kom sam bila. Sa sobom sam imala dvoje prijatelja koji apsolutno nemaju veze sa spiskom izvođača, niti ijednim od muzičkih pravaca koje Outlook forsira, i došli su samo na more, a išli su svaku noć na festival i potpuno su oduševljeni. Zato bih mogla reći da je Outlook festival za svakog ko ima "otvoren um" i voli da đuska do jutra. Kao neko kome je dnb "soul food" u beskrajnim radnim satima, mogu vam reći da je Outlook vrijedan svakog novčića i truda. Pretpostavljam da će vam to reći bilo ko ko ga je ikad posjetio.
Da košta - za prosjek bosanske/srpske plate - košta. Po nekoj mojoj procjeni, ovo je festival za koji vam treba od 500-700 evra, ako dolazite iz ex-Yu krajeva, zavisno od tog šta želite. Ali Pula ima sjajne plaže, pa Outlook možete da spojite sa odlaskom na more i sjajno ćete se provesti o istom trošku.
Da ima da se hoda - ima da se hoda i boljeće vas noge, zato bolje da imate dobre patike i dobru volju. Kondiciju ćete već steći đuskanjem.
Outlook je jedna od onih stvari za koju se radi, ali se vanredno uživa. Poslije Outlooka ćete biti druga osoba. Veća. Srećnija. Ispunjenija.
Da li ću se vratiti? Apsolutno.
P.S. Hvala Maji, Ines, Vesni i Mondo.ba portalu za trud i priliku, Euphoricsu i ostalim drugarima i članovima dnb centrale koji su mi uljepšali najljepši festival do sad, jer je sve lakše i još ljepše s drugarima.
(Marina Hrvaćanin za Mondo.ba)