Kako su Tauns i Jokić uopšte rivali? Ko to proziva Nikolu s tribina? Šta kažu napredne statistike?
Ljeto 2014.
Tada 19-godišnji Somborac, Nikola Jokić, spremao se za start treće sezone u Mega Leksu, nakon što se ekipa prethodne godine kvalifikovala u ABA ligu i prerasla KLS nivo.
Mimo svih očekivanja, poslije samo jedne "prave" sezone tokom koje je imao zavidnu minutažu i učinak kod trenera Dejana Milojevića, bio je jedan od trojice igrača Mege koji su izabrani na draftu, ali otprilike u vrijeme kada su svi već promenili kanal - Denver ga je izabrao kao 41. pika u drugom krugu drafta, odnosno 40. igrača nakon što je Klivlend kao prvog pika izabrao Endrjua Viginsa.
Iako su ga izabrali, ne može se reći da su Nagetsi ozbiljno računali sa 208 centimetara pomalo nezgrapnim centrom, koji je definitivno imao talenat, ali ne i fizikalije za NBA, jer... Prije Jokića, Denver (koji je potpuno obnovio tim u seriji trejdova te sezone sa Njujorkom, Filadelfijom, Orlandom i ostalima) potrošio je 11. pik na unaprijed dogovoren trejd sa Čikago Bulsima u kom su dobili Jusufa Nurkića (16. pik) i Gerija Herisa (19. pik), a dali izabranog Daga Mekdermonta i Entonija Rendolfa.
Jokić je ostavljen u Megi još godinu dana.
U to vrijeme, takođe 19-godišnji Afro-amerikanac Karl Entoni Tauns, čija je majka rodom sa Dominikane, spremao se da napusti Edison u Nju Džersiju i zaduži sobu na prestižnom Univerzitetu Kentaki.
Ljeto 2015.
Poslije samo jedne sezone na Kentakiju, u kojoj je na 39 utakmica bilježio prosječno 10,3 poena, 6,7 skokova i 1,1 asistenciju, Tauns je bio projektovan za prvog pika, u konkurenciji Dianđela Rasela, Džalila Okafora, Kristapsa Porzingisa, Marija Hezonje, Vilija Koulija-Stajna, Emanuela Mudiaja, itd.
I izabrali su ga, kao prvog, Minesota Timbervulvsi, dali mu jedan od jačih ugovora za "rukija", prema kojem mu ove sezone pripada 5,9 miliona dolara, a prema kom će mu u sezoni 2019/20 pripasti punih 10,2 miliona, ali to nije bilo ništa u odnosu na ono što je mladu zvezdu uveliko čekalo: instant ugovor sa kompanijom "Nike", pojavljivanje u kampanjama "Samsunga", "Paninija", reklama za "Call of Duty", itd.
U to vrijeme, 20-godišnji Jokić završavao je odličnu sezonu u Mega Leksu i čekao ljeto kako bi saznao da li će, ili možda opet neće, napustiti srpsku košarku i aktivirati ugovor sa Nagetsima.
Rekli su mu da hoće, tako da je morao da se zahvali selektoru Aleksandru Đorđeviću na pozivu u reprezentaciju, jer mu je bilo jasno da u Ameriku ide kao igrač koji je izabran sa 41. pozicije i to prije godinu dana, pa ga utoliko neće čekati mjesto u startnoj postavi, koje je istovremeno bilo suđeno Taunsu u Minesoti.
Dobio je četvorogodišnji ugovor sa Denverom, koji je zapravo trogodišnji utoliko što su skeptični Nagetsi insistirali da poslije tri sezone mogu da ga raskinu bez obaveza prema igraču: 1,358.000 dolara u drugoj, 1.457.000 u trećoj sezoni, što ga čini 363. "najplaćenijim" igračem u NBA ligi, a 15. po primanjima u Nagetsima (igra 12 igrača, prim. aut).
Ljeto 2016.
Poslije šokantne smrti trenera Flipa Saundersa i loše komunikacije s nasljednikom, Semom Mičelom, petorka Minesote u kojoj je pored Taunsa bio još jedan prvi pik, sa Jokićevog drafta, Vigins, zatim svojevremeno peti pik Riki Rubio, 13. pik Zak Lavin i legendarni Kevin Garnet, stigla je do skora 29-53 za 13. od 15 pozicija na Zapadu. Tauns je sezonu završio sa 82 starta u 82 utakmice, uz prosjek od 18,3 poena i 10,5 skokova na 32 minuta na parketu.
Jokić je, šetajući se sa klupe među startere i nazad, igrao prosječno 11 minuta manje i ubacivao 10 poena, uz sedam skokova, nastupajući za ekipu koju je Majkl Maloun odveo do skora 33-49, što je bilo dovoljno za 11. mjesto na Zapadu, na kojem je za plej-of bilo potrebno 50 odsto uspješnosti (41-41), koliko su imali Hjuston Roketsi.
Jedan se spremao za odmor, drugi samo promijenio opremu, kontinent i saigrače i krenuo u lov na olimpijsko zlato, završeno srebrom, a sve nakon kvalifikacionog turnira u Beogradu, tokom kojeg je pokušavao da zaboravi na NBA stil i uklopi se u euro mogućnosti reprezentacije Srbije.
Zima 2017.
Nakon što je u 29. decembra prošle godine u pobjedi Denvera nad Minesotom od 105:103, Jokić "koketirao" sa tripl-dabl učinkom (16 poena, 8 skokova, 11 asistencija) u direktnom duelu sa Taunsom, a popularni "KAT" zabilježio tripl-dabl (15 poena, 11 skokova, 10 asistencija), bilo je jasno da se lagano stvara rivalstvo između dvojice igrača koji su na naslovnice američkih elektronskih i ostalih medija stigli sasvim drugim putevima – jednim koji je bio utaban i osiguran (s razlogom, naravno) i drugim koji je bio posut trnjem (opet s razlogom, naravno).
Duel Vulvsa i Nagetsa zakazan za noć između nedjelje i ponedjeljka po našem vremenu, pomalo u sjenci finala NFC i AFC konferencija u NFL-u (ubjedljive pobjede Atlante Falkons nad Grin Bej Pekersima, odnosno Nju Ingland Petriotsa nad Pitsburg Stilersima), bio je prosto i nedvosmisleno najavljen kao novi okršaj budućih zvijezda NBA lige, Taunsa i Jokića.
I ne samo to, njihovim učinkom u ovog puta pobjedi Minesote od 111:108, otvoreni su mahom i izvještaji iz Mineapolisa na vodećim sajtovima.
"Karl Entoni Tauns i Nikola Jokić predstavljaju visoke igrače novog Milenijua – raznovrsne, 'uradi sve' kombo bekove u tijelima centara, koji svojim za dno zakucanim franšizama daju nadu da je bolje sutra odmah iza ugla", napisao je u uvodnoj rečenici reporter vodeće sportske mreže u SAD, ESPN, kasnije otvarajući izvještaj konstatacijom da je Tauns statistički dobio sve tri utakmice protiv Jokića ove sezone, ali da je Minesota tek iz trećeg pokušaja pobijedila Denver.
Mada, možda je slikovitijie otvaranje reportera mreže CBS, koji je napisao...
"Te 2014, niko pametan ne bi stavio novac na to da će Tauns i Jokić, razdvojeni 40 pozicija na draftu, biti dio bilo kakvog rivaliteta na centarskim pozicijama. Ali, evo ih, tu su...", naveo je a potom konstatovao:
"Od svih mladih igrača koji su mogli da istupe i izazovu Taunsa, Jokić se izdigao iznad prosjeka. Ne samo da je svaki od njih lice budućnosti svoje franšize, to su ujedno zaštitna lica centarske pozicije koja se razvila u raznovrsnijeg igrača i brzo povratila svoj uticaj širom NBA lige.
Posljednji u nizu njihovih duela završen je ovako: Jokić je imao 18 poena, osam skokova i četiri asistencije, Tauns je bio vodeći strelac sa 32 poena, uz 12 skokova, sedam asistencija i četiri blokade".
"To su dvojica dobrih igrača. To su najbolji veliki momci u NBA ligi", rekao je poslije utakmice trener Nagetsa, Maloun, koji je dao slikovit prikaz stila igre svoje nove zvijezde, kojoj igre u "ruki" sezoni nisu garantovale mjesto startera u drugoj, pa je Maloun sam morao da se pospe pepelom i istisne Jusufa Nurkića iz petorke i vrati Jokića, a rezultat je bio pozitivan – sa dna konferencije, Denver se brzo popeo na osmu poziciju i sutra, da je kraj sezone, nastupio bi u plej-ofu (Minesota ne bi).
"Ako slušate našu klupu, stalno vičemo: 'Sjeci, sjeci, sjeci'", rekao je Maloun poslije meča.
"Ako sječeš, on će te naći i postoji dobra šansa da ćeš postići poene iz laganog polaganja", konstatovao je.
Poslije ove izjave, nameće se pitanje – mada se o tome diskutuje od starta sezone – zbog čega Jokić ne igra više?
Iako mu je vraćanjem u petorku podignuta minutaža, Jokić i dalje provodi 25 minuta na parketu i bilježi prosječno 15 poena, 8,3 skoka i 3,8 asistencija uz 59,6 odsto šuta iz igre, što je zaista odličan prosjek.
Poređenja radi, Tauns igra 36 minuta u prosjeku i beleži 22,5 poena, 12 skokova i tri blokade, uz 50,1 odsto šuta iz igre.
Nije potrebno biti jak matematičar da bi se izračunalo da Jokić bi Jokić takođe ubacivao 22-22,5 poena na 36 minuta u igri, kao i da bi imao isto skokova, ali i duplo više asistencija. Ipak, ako je popustio pod pritiskom javnosti i rezultata, kada je ratobornog Nurkića vratio na klupu, Maloun ne želi da dodatno povećava minutažu Jokiću iz razloga koje, za sada, zna on. I svlačionica.
"Laički odgovor na pitanje zašto Jokić ne igra više bio bi problem sa ličnim greškama, što je samo djelimično tačno: povremeno, Jokić ima tendenciju da pravi glupe faulove. Sedam puta napravio je pet ličnih ove sezone, a jednom bio izbačen zbog šest", pisao je hroničar odnosa u Nagetsima, Dag Otvil, za "Mile High Sports" u tekstu pod naslovom:
"Nikola Jokić zaslužuje da bude Ol-star"
Ponudio je i drugo objašnjenje: "Ali bolji, tačniji i iskreniji (ali vjerovatno i odgovor koji više zbunjuje) bio bi nešto poput ovoga: Eksperimentisanje, nedostatak identiteta samog tima, vođenje previše računa o 'dubini' klupe i vjerovatno neki razlozi koji postoje iza zatvorenih vrata koje ne bismo voljeli ni da znamo, niti bismo ih razumjeli, a najmanje se s njima složili".
Da li je Otvil zakomplikovao? Jeste. Da li je u pravu kada se ovo pita? Jeste, takođe.
Jer...
Jokić je igrao 30 i više minuta samo devet puta ove sezone i u tim utakmicama Nagetsi su ostvarili skor 7-2, jednom izgubili u produžetku od Portland Trejlblejzersa, a drugi put bili poraženi od drugog najboljeg tima Zapada, San Antonio Sparsa, uz Jokićev rekord karijere od 35 poena.
"Zašto on ne igra više je prava misterija", navodi autor, koji se pozabavio i naprednom statistikom, na osnovu koje tvrdi da Jokić nije samo Ol-star igrač, već jedan od najboljih u ligi.
"Tačka", konstatovao je i ponudio činjenice.
Jokić se trenutno nalazi na desetom mjestu u NBA ligi po "Player Efficiency Rating" parametru, što bi u slobodnom prevodu moglo da znači rejting efikasnosti igrača.
"Bugi Kazins je osmi", podsjeća Otvil i onda pomalo šokira:
"A, Lebron Džejms 12".
Inače, "PER" je nešto poput evropskog indeksa uspješnosti, ali matematička formula nije ista. Ista je suština, da se kroz statistiku i brojke dođe do zaključka ko ima najpozitivniji uticaj na igru i rezultate jedne ekipe, a autor računice je Džon Holinger, trenutno potpredsjednik košarkaških operacija Memfis Grizlisa, koji je do 2012. radio kao analitičar i novinar ESPN.
On je još 1996. pokrenuo sajt "Alleyoop" koji je predstavljao "košarkašku stranicu za misleće navijače", a kasnije se njegova karijera razvijala dalje preko "The Wall Street Journal" magazina, pa NBA.com-a, itd.
Amerikanci su brzo prihvatili i počeli da poštuju "PER" rejting, koji u sezoni 2016/17 upućuje na to da su samo Kazins iz Sakramento Kingsa i Entoni Dejvis iz Nju Orleans Pelikansa efikasniji na parketu od Jokića, kada su visoki igrači u pitanju.
Otvil navodi da je Jokić šesti igrač NBA lige prema "efektivnom procentu šuta", a sedmi u ligi kada je "Win Shares per 48 Minutes" u pitanju.
Šta je "Win Shares per 48 Minutes"?
To je još složenija kategorija napredne statistike od "PER-a", a laički rečeno predstavlja individualni učinak igrača u odnosu na procenat uspješnosti same ekipe, ali u okviru 48 minuta koliko traje utakmica, a ne na osnovu minutaže koju igrači imaju u svojim timovima.
Još više uprošćeno, to je jednačina u kojoj se računa hipotetički Jokićev uticaj na broj Denverovih pobjeda ako bi igrao svih 48 minuta.
U toj kategoriji, Majkl Džordan je najbolji svih vremena, a Jokić sedmi među svim igračima koji nastupaju u sezoni 2016/17 (a možda je sad trenutak da se prisjetimo da je 363. po zaradi, a 15. u svom timu i da nema zagarantovanu narednu sezonu po ugovoru sa Denverom, već se franšiza pita).
U stilu kolege sa Sportkluba, Ilije Kovačića, koji pred kraj kultne emisije "NBA action" kaže: "Najbolje smo sačuvali za kraj, kada vam donosimo Top 10 nedelje", i mi ćemo poslasticu iz priče o pametnoj statistici ostaviti kao posljednju.
Ako ovo do sada nije samo po sebi bilo dovoljno, u ovom trenutku ne postoji igrač u NBA ligi koji ima bolji ofanzivni rejting od Jokićevog (129,7).
Autor ove kategorije napredne statistike, Din Oliver, nekadašnji je operativac Sakramento Kingsa, Sijetl Supersoniksa, Denver Nagetsa u vrijeme kada je kontroverzni trejd Alana Ajversona u Kolorado bio načinjen. Inspirisan knjigom "Moneyball" autora Majkla Luisa, Oliver je 2004. došao do konačne računice koja mu je donijela priznanje širom SAD i stalno zaposlenje u kancelariji NBA lige.
Ova jednačina mjeri koliko ste efikasni u postizanju poena, a krajnje uprošćeno to je odnos ofanzivnog učinka kroz broj individualnih posjeda lopte tokom utakmice.
Prema Oliverovom sistemu, trenutno ne postoji igrač u ligi koji proizvede više poena za manje kontakata s loptom od Nikole Jokića.
"Da li je Jokić Ol-star? Zvanično nije.
Da li bi bio da igra 30 i više minuta? Vjerovatno bi.
Da li će Denver ući u plej-of ako ne bude igrao više? Vjerovatno neće", zaključuje Otvil.
Šta kaže Jokić?
Jedan od igrača oko kojeg se poslije utakmica pravi najveća gužva u miks zoni seriju dobrih rezultata ekipe prokomentarisao je kratko, riječima:
"Razlog? Taj što igramo svi zajedno", i odmah odbio uopšte da uđe u diskusiju oko toga da li zaslužuje da igra više, da li je on taj oko kojeg se sve vrti, što takođe govori o njemu.
Igrač koji će Keneta Farida bez problema poslati i među dvocifrene i na NBA Top 10 večeri ukoliko pomislite da ga udvojite, skoro svake večeri ima lične navijače koji ga iz prvih redova, bilo u Denveru, bilo na strani, bodre na samo braći svojstven način.
Da razumiju srpski, Amerikanci bi pomislili da su dvojica Jokićevih klonova, takođe dvometraša, Nemanja i Strahinja, došli u dvoranu da vrijeđaju i omaložavaju mladog košarkaša.
Ali...
"Ne, ne mogu to da vam prevedem", rekao je poznatom novinaru mreže CBS, Viku Lombardiju, zaduženom za sve što se od sporta događa u Koloradu, poznatoj TV faci koja i sama, vjerovatno, zarađuje više od Jokića.
"Nisu govorili ništa osim lijepih stvari, vjeruj mi", pokušao je Lombardi da otkravi Jokića.
"Znam, znam. Ali, da li su rekli nešto na srpskom?"
"Jesu, uglavnom veoma lijepo. Veoma lijepo, na srpskom", nastavio je Lombardi.
"Neću vam to prevesti. Čujem ih ja dobro tokom utakmica".
"Jedan od tvoje braće priča baš mnogo. I glasno. Koji je glasniji?", pitao je.
"Strahinja".
"Da li voliš da ih čuješ tokom mečeva?"
"Da, da... Ali neću to prevesti".
"Šta ti, dođavola, govore?", bio je uporan.
"Ne... Ne, ne."
Nemanja (32) i Strahinja (33) su Nikolina starija braća, koji još od ranije žive u SAD, Nemanja je igrao košarku na Univerzitetu Detroit Mersi, a Strahinja je korpulenciju upotrebio na drugi način, pored tjelohraniteljskog posla upustio se MMA vještinu i, kažu, minimum pet puta sedmično provodi u teretani na teškim i ozbiljnim treninzima.
"Oni nisu momci s kojima želite da se zakačite", jednom je u šali rekao Italijan iz redova Nagetsa, Danilo Galinari.
Uglavnom kolima, polako, Nemanja i Strahinja prate Denverov avion širom SAD i trude se da što češće gledaju najmlađeg brata u akciji, a nisu propustili i njegovo "ruki" pojavlivanje na prošlogodišnjem Ol-staru u Torontu, kada ih je Lombardi takođe snimao na tribinama.
Nemanja kaže...
"Nikola je sa deset godina bio buckasti plejmejker, tako da je imao kada da nauči ovo što radi", govorio je u jednom od tih intervjua sa osmijehom.
"Svi imamo udio, ali je Nikolin daleko najveći. On nije ovdje slučajno. Mnogo se trudio i dokazao je da pripada NBA ligi, mnogo sam srećan zbog njega".
Koliko mu braća znače, Nikola je opisao rečenicom...
"Braća su tu da pohvale, ali i kritikuju kada zabrljam. Svađa s njima je ponekad i dobra. Pomažu mi da postanem bolji igrač i bolji čovjek, a to je u ovom trenutku sve što želim", govorio je Jokić tokom svoje "ruki" sezone.
A, najbolje tek slijedi...