Deseti Međunarodni festival animiranog filma "Banjaluka 2017" održaće se od 23. do 28. oktobra u Dječijem pozorištu RS, što je odlična prilika da o banjalučkoj kulturi i filmu popričamo sa direktorom ovog festivala Goranom Dujakovićem...
Na početku razgovora za MONDO zamolili smo Dujakovića da nam kaže šta bi posebno izdvajio sa ovogodišnjeg festivala animiranog filma u Banjaluci.
"Najveća vrijednost ovogodišnjeg festivala je što daje presjek savremene svjetske animacije. Ove godine smo dobili rekordan broj filmova, dosta ostvarenja je došlo sa najvećih svjetskih festivala animacije, tako da će banjalučka publika biti u prilici da vidi ono što je najzanimljivije i najreprezentativnije ovog trenutka u animatorskom svijetu.
Na ovogodišnji festival prijavilo se rekordnih 620 filmova iz 40 država svijeta, od čega smo na takmičarski program izabrali 45 filmova, a tokom festivala biće ukupno prikazano oko 150 filmova.
Od pratećih programa izdvojio bih veoma zanimljiv program animacije Demokratske Republike Njemačke, kao i program rumunskog animiranog filma koji je kod nas manje poznat. Takođe bih izdvojio dva programa animiranog filma zagrebačke škole. Prvi je 'Antiratni film' u produkciji Zagreb filma, a drugi je veoma interesantan program 'Stranci' koji se odnosi na kreativne saradnike Zagreb filma koji su radili izvan Zagreba. Među njima je i veoma interesantan film Mersada Berbera, poznatog banjalučkog grafičara."
Kako ocjenjujete prvih deset godina banjalučkog festivala animiranog filma?
"Na ovogodišnjem festivalu biće promovisana publikacija 'Trinaest godina svjetske animacije u Banjaluci', koja obuhvata i tri godine prije festivala, kada su se održale revije animiranog filma. U toj publikaciji najbolje se može vidjeti razvoj festivala - postojao je strelovit uspon u prvih pet godina, koji je naravno vezan za finansije... U finansijskom vrhuncu imali smo budžet od oko 150.000 KM, a zadnjih pet godina radimo sa budžetom od oko 20.000 KM.
Tako se nekako mogu podijeliti i faze ovog festivala - u prvih pet godina imali smo petočlani žiri, velike svjetske animatore, značajne novčane nagrade, a sad je sve to nestalo, imamo tročlani, regionalni žiri, a program je drastično srezan. Trudimo se da ovim sredstvima napravimo što bolji program, ali bez para nema festivala."
Banjalučki festival animiranog filma iz godine u godinu dobija sve manje sredstava, a ipak uspijeva da održi prilično bogat program. Ove godine prijavljen je i rekordan broj filmova… Kako objašnjavate taj apsurd? Da li to možda znači da je ispravna odluka opštinskih i republičkih vlasti da vam smanjuju budžet?
"Sve me to podsjeća na Alan Ford, kao kad Grunf dobije dva dolara i tri centa da napravi raketu za Mjesec… (smijeh)
Problem je što su ovdje počeli prihvatati situaciju da je moguće napraviti kulturnu manifestaciju sa malo para. A taj utisak su možda stekli zbog tvrdoglavosti ekipe koja radi ovaj festival. Prvo, mi nismo nikada bili materijalno vezani, u smislu da živimo od festivala. Iskreno volimo animirani film i to je ključna stvar, a istrajnost dolazi iz tog motiva.
Ovaj festival iskreno je pravljen i kad smo imali najviše i danas kada imamo drastično manje novca. Kod nas budžet nikada nije bio tajna, svi ostali festivali krili su budžet kao zmija noge.
Interesantno je što zadnjih godina dobijamo sve više filmova, jer reputacija festivala raste. Prvih pet godina imali smo praktično najveće svjetske animatore, a da to nije bilo presječeno 2013. godine veliko je pitanje gdje bi bio ovaj festival. On bi možda ušao u prvu kategoriju svjetskih festivala animiranog filma, ko zna šta bi se tu dešavalo...
Ovaj festival, između ostalog, doprinijeo je da sada imate smijer animiranog filma na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Igor Đurić, student animacije prve klase radio je animiranu špicu ovogodišnjeg festivala. Mislim da će se velike stvari dešavati na polju animiranog filma u Banjaluci i da će se tek vidjeti rezultati svih napora koje smo do sada preduzimali."
BANJALUKA 2017 International Animated Film Festival from Igor Đurić on Vimeo.
Radite kao profesor režije na Akademiji umjetnosti Banjaluka… Po vašem mišljenju - da li filmski radnici, nakon završenog školovanja, imaju svoje mjesto u Banjaluci i RS, ili im ne gine odlazak vani?
"Kinematografija je veoma kompleksan pojam koji podrazumijeva jedno ukupno bavljenje na polju filma, što podrazumijeva da imate sve segmente - prva karika je edukacija, a posljednja je filmska proizvodnja, distribucija, itd. Trenutno imamo samo prvu kariku, znači edukujemo filmski kadar. Postavlja se pitanje šta poslije toga, šta da rade školovani reditelji poslije ako nemaju mogućnost da snimaju filmove. Ako država ne stoji iza njih, kao što naša ne stoji, oni će otići vani… Znači, uložemo novac i trud u studente, a oni nam idu vani."
Kako komentarišete kandidaturu Banjaluke za Evropsku prijestonicu kulture? Šta grad treba da uradi kako bi zaista postao kulturna prijestonica?
"Taj projekat gledam preko iskustva ovog festivala. Mi smo prošlih godina od grada imali budžet osam hiljada, a ove godine imamo devet hiljada, znači skoro beznačajan pomak. Ako neko želi da bude evropska prijestonica kulture, treba da se dese dramatične promjene. Negdje sam čitao statistike da sredstva za slične projekte iznose od 12 do 120 miliona evra, a Banjaluka je svjetlosnu godinu daleko od tako nečeg."
Da li je ideja o toj kandidaturi možda već unijela neku dinamiku u kulturni život grada?
"Ja to više vidim kao neku vrstu političkog trenda i politikanstva… Vidim da to sada svi spominju, čak i opozicija to stavlja u fokus, to je sad postalo 'in', imam osjećaj da su pogubili sve džokere, pa su se sjetili kulture. Ne vidim tu ništa osim deklarativne priče, a pomaka nema. Dok se ne riješi način kako će se finansirati kultura, to će ostati samo na nivou priče…
Ovdje se niko nije bavio suštinskim pitanjem, a to je - šta je to što mi to u ovom trenutku posjedujemo. Da bi neki grad bio evropska prijestonica kulture mora biti okrenut savremenim trendovima u kulturi, a Banjaluka je to najmanje u ovom trenutku. Ovdje je tradicionalizam široko zastupljen, najčešće u veoma banalnom obliku, i nisam siguran da sa tim možemo pretendovati na tako nešto."