Sa Jovanom Mandić razgovarali smo o koledž košarci u Americi, igranju u Španiji, Njemačkoj, "ludim" navijačima u Argentini, reprezentativnoj karijeri....
Jovana Mandić je svoju karijeru u ŽKK Prijedor započela, kako i najbolje stvari bivaju, na sasvim slučajan način.
Naime, Jovana je na trening došla kako bi posmatrala svoju drugaricu, ali je trener ekipe Dario Stolić primijetio visoku Prijedorčanku i predložio joj da dođe na trening i počne da se bavi košarkom.
Nakon uspješnog početka karijere, igranja za omladinsku reprezentaciju Republike Srpske, ŽKK Prijedor je igrao na turniru na kojem je jedan od učesnika bio ŽKK Pula, čiji je trener Ivan Đukić primijetio njen potencijal i ponudio joj da svoj košarkaški razvoj nastavi u Hrvatskoj.
"Ponudil su mi stipendijski ugovor, pošto sam bila maloljetna, i ja sam pristala. Tamo sam igrala za juniorsku ekipu, a sa mnom u timu su bile dvije omladinske reprezentativke Hrvatske. Bili smo dosta dobri i plasirali smo se u završnicu prvenstva na kojoj me je primijetio jedan momak koji je igrao košarku na koledžu u Americi i on mi je predložio da odem tamo, upišem srednju školu i igram košarku", počela je razgovor za MONDO Jovana Mandić.
Jovana Mandić je posljednju godinu kao srednjoškolac provela u Orlandu (Florida), gdje je pohađala "The Rock School".
"Dobro sam razmislila i odlučila da ipak odem u Ameriku, ipak su tamo najbolji uslovi za bavljenje ovim sportom na svijetu. To je bilo nevjerovatno iskustvo. Meni je bila ideja da tamo odem na godinu dana i nije mi bilo u planu da se tamo zadržavam poslije toga."
Nakon završetka srednje škole mnogi sportisti se nađu u nedoumici, da li da nastave sa bavljenjem sportom ili da krenu u smjeru studiranja, zaposlenja...
"Poslije srednje škole na Floridi, ja sam dobila punu stipendiju na Univerzitetu 'North Carolina' u Vilmingtonu gdje je Sintija Kuper, nekad jedna od najboljih igračica na svijetu, bila trener. Naravno, tamo je koledž košarka prilagođena da možete igrati i studirati istovremeno i sve je na jednom nezamislivom nivou za prilike kod nas."
Način na koji ženska koledž košarka funkcioniše nije dobro poznat na Balkanu.
"Koledž košarka funkcioniše tako da u prve dvije godine, kada ste 'ruki' i 'frešmen', skoro pa nikako ne igrate. Taj period se koristi da vi napredujete individualno i dosta samostalno radite na treningu, a tek u zadnje dvije godine možete očekivati minutažu i veću ulogu u timu. Prvu godinu sam bila starter u deset utakmica i sve je bilo super, ali onda je trenerica otišla, a došla je nova koja nije vidjela ulogu u timu za mene i ja sam tu drugu godinu jako malo igrala pa sam odlučila da promijenim fakultet i odem na 'Nicolls State' u Nju Orleans (Luizijana). Tu sam provela dvije godine, ali doživjela sam povredu zbog koje sam propustila treću godinu. Posljednja godina je isto bila teška, bila je velika konkurencija, a činjenica da ste strani igrač vam mnogo ne pomaže. Oni tamo dosta forsiraju domaće igrače."
Nakon diplomiranja, mnogi sportisti koji završe koledž prestaju da se bave sa sportom i okreću se prema profesijama za koje su se školovali.
"Kada sam završila fakultet počela sam dobijati pozive raznih agencija koje zastupaju igrače i odlučila sam se za agenciju iz Španije, pošto sam znala da oni zastupaju dosta igračica koje imaju uspješne karijere. Godinu poslije fakulteta sam provela igrajući drugu ligu u Španiji, koja je dosta jaka, jača od nekih prvih liga u Evropi. Ipak kada se sezona završila, odlučila sam da ne želim naći angažman preko ljeta i kontaktirala sam svog agenta koji mi je rekao da postoji Ljetnja liga u Argentini."
U Argentini postoji standardna Superliga koja se igra u redovnom terminu, dok je Ljetnja liga startovala 2016. godine i zamišljena da u njoj igraju mlade igračice zajedno sa iskusnim internacionalkama, a domaće igračice koje igraju u inostranstvu se takođe smatraju za "strance" kada učestvuju na draftu. Svaki klub ima pravo da 'bira' do tri strana igrača, kako bi liga bila izjednačena.
"Meni je Argentina bila totalna nepoznanica, ali odlučila sam da pokušam. Zanimljivo je da postoji draft, slično kao u Americi. Kada sam vidjela imena igračica koje su se prijavile bila sam sigurna da neću proći, ali birana sam kao deveti 'pik' prve runde. Među prijavljenima su bile igračice koje su igrale WNBA, Evroligu, Evrokup... Mislim da mi je činjenica što igram na poziciji centra i što imam evropski pasoš dosta pomogla. Klub koji me je birao je Penjarol iz Mar del Plate."
Navijači se u Argentini najviše povezuju sa fudbalskim klubovima kao što su Boka Juniors ili River Plata, ali u zemlji Gaučosa zna da bude "vatreno" i na košarkaškim borilištima.
"Navijači su 'ludi', stvarno fenomenalno, kao Zvezda i Partizan kod nas. Na utakmicama muške ekipe bude puna dvorana, pjeva se sve vrijeme, zapale baklje, ludnica stvarno. Muška košarka je na visokom nivou, skoro svi klubovi imaju žensku sekciju i to je zajedno sa navijačima kao jedna velika porodica."
"Kultura navijanja i praćenja sporta je nevjerovatna. Kada idete ulicom, a igra se neka utakmica, sve je puno. U lokalima je toliko ljudi da neki stoje ispred i gledaju, svi nose šalove, kape dresove i zastave. Ide se do te mjere da navijači tetoviraju ambleme klubova."
Jovana Mandić ima dvojno državljanstvo, Hrvatske i BiH, i dok je još igrala u Puli dobila je poziv da igra za reprezentaciju Hrvatske na juniorskom Evropskom prvenstvu 2010. godine.
"Nakon što sam odlučila da idem iz Pule, trener nije bio zadovoljan, a on je jedan od razloga zbog kojih sam pozvana, pošto me on stavio na spisak i predložio. Kada sam mu saopštila da odlazim, a on je imao aspiracije da ja tu ostanem i igram za prvi tim, ja sam prekinula kontakte sa Hrvatskom i mislim da niko nije pratio moju karijeru tamo. Sada kad sam opet u Evropi, ne dobijam pozive od hrvatske reprezentacije, a ni od BiH. Imam želju da igram, voljela bih, ali ne znam da li me ignorišu zbog tog svega i činjenice da sam Srpkinja koja bi igrala za Hrvatsku. U Bosni i Hercegovini nisam puno igrala jer sam rano otišla vani. Možda im nisam na 'radaru', ne znam."
Nakon perioda u Argentini ove sezone nastupa za klub Šemnic Kemkets koji se takmiči u Bundesligi.
"Trenerica nam je iz Amerike, kao i tri igračice, a takođe u timu imamo reprezentativke Francuske, Holandije, Švedske što znači da imamo iskustvo. U klub je ovog ljeta došlo devet novih igračica pa nismo još navikle jedna na drugu, ali mislim da kako sezona bude odmicala da ćemo biti sve bolje. Liga je dosta jaka, igra se brzo, ima mnogo kvalitetnih igračica. Plan nam je plasman u plej-of, a dalje je sve moguće", zaključila je u razgovoru za MONDO Jovana Mandić.