"Ko zna koliko sam puta sebi rekao: Šeki, kud bre nisi bio bolji golgeter", pričao je legendarni Dragoslav Šekularac prisjećajući se posljednje utakmice koju su odigrala osmorica fudbalera Mančester junajteda.
"Ko zna koliko puta sam sebi rekao: 'E Šeki, kud, bre, nisi bio bolji golgeter, svi bi ostali živi da si zatresao mrežu'", ispričao je legendarni fudbaler Dragoslav Šekularac (78), prisjećajući se posljednje utakmice koju su odigrala osmorica "Bezbijevih beba".
Tog ledenog, 6. januara 1958. godine, samo dan nakon što je Mančester junajted pred 52.000 navijača na Stadionu Jugoslovenske narodne armije u Beogradu nekako eliminisao šampiona Jugoslavije, Crvenu zvezdu, dogodila se stravična avionska nesreća tokom povratka engleskih fudbalera u Mančester - preko Minhena.
Usljed otkazivanja lijevog motora, i to tokom trećeg pokušaja da se uzleti sa zaleđene piste, letjelica koja je prevozila 38 putnika uz šest članova posade srušila se i sa sobom odnijela 23 života. Pored osmorice fudbalera (Džefa Benta, Rodžera Birna, Edija Kolmana, Marka Džonsa, Dejvida Pega, Tomija Tejlora, Lijama Vilana i Dankana Edvardsa koji je preminuo 15 dana kasnije), stradala su i trojica članova stručnog štaba, kao i osmorica novinara kojima je izvještaj o beogradskih 3:3 i zaustavljenom istorijskom povratku crveno-bijelih u dvomeč bio posljednji koji su poslali.
Da li druga "Zvezdina zvezda", popularni Šeki, pretjeruje kada kaže da je mogao da spriječi ovu tragediju? Vjerovatno da, ali ako se osvrnemo na to kako je tekao dvomeč četvrtfinala Kupa šampiona... njegove riječi dobijaju sasvim drugi smisao.
Crvena zvezda je 14. januara u prvoj utakmici povela golom Lazara Tasića u 35. minutu, ali su pobjedu "đavolima" pred 60.000 ljudi na "Old Trafordu" donijeli Kolman i ser Bobi Čarlton golovima u 65. i 81. minutu. To je bio aktivan rezultat za ekipu trenera Milorada Pavića pred revanš po beogradskoj "ciči zimi", međutim već poslije 31 minuta igre u Humskoj djelovalo je da će Crvena zvezda doživjeti najubjedljiviji poraz od osnivanja kluba - pogocima Denisa Vajoleta u 2, odnosno Čarltona u 30. i 31. minutu, na semaforu je pravo niotkud ispisano 0:3.
Odnosno 1:5.
Debakl. Ali, ne i za tadašnji tim Crvene zvezde u kom su jedan pored drugog igrali lider i kapiten, prva "Zvezdina zvezda", Rajko Mitić i uveliko ljubimac navijača, tada 20-godišnji Šekularac.
"Mi smo s njima ostvarili nevjerovatno prijateljstvo! Svi su bili prijatni i vaspitani, pravi engleski džentlmeni. Poslije utakmice sam s Bobijem Čarltonom i nesrećnim Tomijem Tejlorom, koji je poginuo, izašao u 'Metropol' i proveo nezaboravno veče. Zbog te generacije cijelog života beskrajno poštujem Mančester junajted i dan-danas u kući nemam svoju fotografiju, ali čuvam uramljenu sliku tima koji je nestao tog 6. februara u Minhenu. Tuga... Eto šta ti je život", govorio je Šekularac.
Bora Kostić postigao je gol na otvaranju drugog poluvremena, u 46. minutu za 1:3, Tasić je samo četiri minuta kasnije iskoristio penal i smanjio na 2:3, da bi Kostić u 58. minutu drugim pogotkom izjednačio na 3:3 - a to je prema tadašnjim pravilima, koja nisu poznavala "gol u gostima", značilo i da se Pavićev sastav nalazi na pogodak od treće utakmice!
Ona bi, shodno tadašnjim propisima UEFA, značila i novih 90 minuta. Ali, na neutralnom terenu.
Sada, poslušajmo Šekularca…
"Sve u vezi s tim danima neizbrisivo je urezano u moje pamćenje. Bili su to vrhunski fudbaleri i sjajni momci i prijatelji", počeo je priču Šeki, objavljenu na zvaničnom portalu crveno-bijelih.
"Utakmica je bila nevjerovatna, Mančester je vodio 3:0, a onda smo mi uspjeli da izjednačimo i imali smo prilike za potpuni preokret. Najbolja šansa je bila moja, ma stopostotna! Ali promašio sam i oni su se plasirali u polufinale".
"Pošto nas je Junajted prethodno dobio na 2:1, da sam ja pogodio za 4:3, igrala bi se majstorica najvjerovatnije tri dana kasnije u Italiji. Oni se u tom slučaju ne bi vraćali kući iz Beograda. Ko zna koliko puta sam sebi rekao…"