Poznati pivar iz Banjaluke "ispekao" prvi krajiški viski
U blizini Banjaluke ovih dan su iz rakijskog kazana potekli prvi litri prvog domaćeg krajiškog viskija.
Nikola Galić, osnivač i vlasnik kraft pivare "Gorštak" proizveo je na svom imanju još jedno piće čija je baza ječam, vrlo popularno širom svijeta.
Odgovarajući na našu, za naslov zgodnu primjedbu o prvom krajiškom viskiju, Galić za Mondo kaže da nije siguran da li je neko do sada pravio viski u regiji Krajine, ali da je moguće da je ovo prvi put.
Ideja o viskiju, objašnjava, došla je prirodno nakon početka proizvodnje piva u okviru, sada već poznate, zanatske pivare "Gorštak." U suštini, viski je destilovano pivo, ali bez hmelja i gaziranja.
"U proizvodnji piva ukomljavanjem žitarica (ječam, pšenica...) dobijamo sladovinu koja se onda kuva i dodaje joj se hmelj. Nakon tog procesa sladovina ide u fermentore, gdje se dodaje kvasac koji konzumiranjem šećera iz sladovine (fermentacija) stvara etil alkohol, CO2 i druga aromatska jedinjenja - stvara mlado pivo koje se kasnije gazira i ambalažira.
Kod viskija taj proces je malo drugačiji. Sladovina se odmah nakon ukomljavanja, bez kuvanja, prebacuje u fermentore gdje se odvija isti proces fermentacije, s tim da se ona odvija na dosta višim temperaturama u odnosu na pivo, a i sam proces i vrijeme boravka u fermentoru je mnogo kraće, samo dva do tri dana. Nakon toga fermentisana sladovina se destiluje i dobijamo destilat koji na kraju postaje viski", opisuje Galić dio procesa.
Sladovinu, koju u ovom slučaju, ako koristimo rakijski jezik, možemo nazvati "kom", destilovao je u običnom kazanu za rakiju, koji je poslužio svrsi iako nije najidealnija sprava za destilaciju viskija. Ali tehnološki proces je bio uspješan, kaže Galić.
"Proces destilacije je sličan destilaciji rakije, ali ipak ima više bitnih finesa koje su ključne za dobar viski. Prvi destilat se zove meka rakija ili meki destilat i njega prikupljamo dok mu procenat alkohola ne padne do 10%.
Kada smo završili imaćemo destilat jačine od oko 25-28% alkohola koji zatim vraćamo na ponovnu destilaciju. Kod te druge destilacije razdvajamo destilat na tri dijela: glava (do jačine oko 80%), srce (do jačine oko 60%) i rep (do jačine 10%). Jako su važni ovi rezovi tj. trenutak kada prestaje prikupljanje prvog destilata i počinje drugi i treći", naglasio je.
Ovo spomenuto "srce" će kasnije postati viski, a "glava" i "rep" se pomiješaju i mogu se dodati "mekoj rakiji" kod neke naredne destilacije. Ono što dalje slijedi je ključno za ukus, boju i miris viskija - hrastova burad.
"Srce zatim razrijedimo destilovanom vodom na jačinu od oko 55% alkohola i prebacujemo ili u hrastovu burad ili u inoksnu ili staklenu posudu sa hrastovinom na odležavanje. Kaže se da hrast viskiju daje 100% boje i 70% ukusa. Nakon nekoliko mjeseci sada već mladi viski razrijedimo na finalnu jačinu (oko 40% alkohola) i ostavljamo da odležava minimalno 2-3 godine", ispričao nam je Galić.
Slično kao kod mnogih drugih pića postoji više vrsta viskija u zavisnosti od sirovina koje se koriste i geografske lokaciji gdje se proizvode. Galićev viski je "malt viski", što je viski od ječma.
Naš sagovornik na kraju napominje da je još u fazi učenja materije i sticanja iskustva prije bilo kakvog razmišljanja o komercijalizovanju proizvodnje, ali da bi volio bih da "Gorštak" nekad u budućnosti pored piva počne i sa pravljenjem viskija.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.