Šaljiva kletva iz naslova može se čuti na ulicama Doboja, grada u kojem je ''slikar zanatlija'' Deni Božić nacrtao više od 130 murala.
Božić trenutnu izučava vještine i znanja da postane fizioterapeut. Pokušao je na banjalučkoj Akademiji umjetnosti, ali je brzo odustao. O sebi kaže da je ''slikar zanatlija'', dobojski muralista. I ne samo dobojski, slikao i je u nekoliko drugih gradova. Na primjer: Aleksu Šantića u Mostaru.
Na biciklu krstari gradskim ulicama. Na odabrano mjesto prvo donese projektor, pa nacrta skicu ličnosti. Narednih dana donosi boje i slika.
Ne traži dozvolu stanara ili zajednica etažnih vlasnika. Niko se ne buni, jer Doboj je postao poznat po njegovim muralima, a on se našao u vijestima svih domaćih medija, nekoliko puta.
Jednom ga je, prisjeća se, odvela policija, ali sve je bilo "OK." Dok smo ga smarali da nam da izjavu ispred kultne dobojske kafane ''Kuštro'' na kojoj je naslikao Džeja, prolaznici dobacuju navijački: ''Deni, Deni, Deni!''
Zidove zgrada u gradu na Bosni krase likovi slavnih umjetnika, domaćih i globalnih zvijezda, muzičkih ili filmskih, istorijskih, ali i književnika i ''običnih ljudi'' - Deniju je svejedno.
Jedan uslov je uvijek ispunjen. Nebitno da li je u pitanju Leonard Koen, Džej Ramadanovski, Đorđe Balašević ili Bata Živojinović, umjetnik se lati kante, četkica i farbe tek kada neko od njih umre. Ne pravi se spomenik živom čovjeku, osim u izuzetnim slučajevima kao što je Novak Đoković.
Otud ''kletva'' iz naslova, koja se može uzeti i kao ''dabogda umro'', ali i kao pozitivna želja: dabogda postao toliko slavan, da dobiješ mural na dobojskoj zgradi.
(Napomena: mural sa likom Đorđa Balaševića u međuvremenu je završen)
(Mondo)