• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Marija Bursać: Prva žena narodni heroj Jugoslavije čije se ime i danas pamti

Na današnji dan prije tačno 78 godina od posljedica ranjavanja preminula je Marija Bursać, prva žena narodni heroj Jugoslavije.

marija bursac (3) Izvor: Vesna Kerkez, mondo.ba

Marija je imala samo 23 godine kada je umrla. Ranjena je 1943. godine na selu Prkosi, kada joj se šrapnel minobacačke granate zabio u nogu. Umrla je nekoliko dana kasnije od gangrene, a za narodnog heroja je proglašena 1945. godine.

Marija rođena je 1920. godine u selu Kamenica kod Drvara. Sa 18 godina završila kurs domaćinstva, bila je čobanica i bavila se domaćinstvom u svom selu. U tom periodu je takođe postala članica  revolucionarnog omladinskog pokreta. Članica Narodnooslobodilačkog pokreta postaje 1941. godine, a naredne je primljena u Komunističku partiju Jugoslavije.

Aktivno je doprinosila radu NOP-a i Antifašističkog fronta žena (AFŽ) i takođe je bila zamjenica komesara i omladinske radne brigade. U svom selu je po izbijanju ustanka okupljala omladinu oko ideje Narodnooslobodilačke borbe.

Možda će vas zanimati

Marija je lično tražila da bude prebačena u 10. Krajišku udarnu brigadu. Isprva je radila kao bolničarka, da bi kasnije postala bombaš.

Sredinom 1943. godine se razboljela, ali tek što se malo oporavila, vratila se u jedinicu. Deseta krajiška brigada upravo je dobila težak i odgovoran zadatak da na Prkosima, između Vrtoča i Kulen Vakufa likvidira niz jakih neprijateljskih utvrđenja.

Tim borbama pridružila se još od bolesti neoporavljena Marija Bursać, koja je vodeći desetine bombaša osjetila neviđenu snagu, te iz juriša u juriš išla uspijevajući uvijek da se najviše približi bunkeru i da svakom svojom bombom pogodi pravi cilj.

Sa svih strana kosili su mitraljezi i rafali. U jednom času pao je pored Marije jedan partizan. Ona ga je odmah podigla i pokušala da ga iznese sa bojnog polja. Ali jedna granata preduhitrila je neustrašivu partizansku. Marija je bila teško ranjena, te je od zadobijenih rana kasnije i podlegla.

Marija Bursać, spomenik Izvor: Vesna Kerkez, mondo.ba

Da Marija ni danas nije zaboravljena pokazuje i spomenik na mjestu gdje je vodila posljednju bitku, koji su 2016. godine o svom trošku podigli Prkoščani.

Kažu da je umrla s pjesmom na usnama, a kasnije je i sama postala pjesma - Branko Ćopić joj je napisao naljepši epitaf pod naslovom "Marija na Prkosima".

Prisjetite se...

Uno, djevojko iz djetinjske bajke,
zapljuskuj, zapjeni, zašumori meni
o ponosnoj tuzi Marijine majke.
A ti, vjetre s' gore, oglasi se jače
da čujem srca što osvetu kuju
i svake noći burnije se čuju
srca drugova s moje Klekovače.

O tebi pjevam, Marijo s' Kamenice,
djevojko-ratniče iz bataljona,
što si pod titovku svila pletenice
i srcem krenula protivu betona.

Neću da pjevam o Mariji čobanici,
o skoku s' kamena na kamen,
o ptici pastirici, o prvoj rumenoj u vezu žici,
ni o njenoj suzi, kad se zorom kradu
i žurno bježe ka Drvaru gradu,
Kameničani, radnici u Šipadu.

Prećutaću o ruvu djevojačkom
i kako tužno miri dunja žuta,
a dragi suđeni, još neviđeni,
često si priviđa na okrajku puta.

Sad vidim Prkose, brdo vjetrometno,
njihovo gnijezdo u našem kraju
i vidim Mariju na položaju
u njihove loge, u svitanje rano,
polje osinjacima posijano.

Triput je munja kroz noć zasijala,
triput je Marija jurišala:

Kad je na prvi bunker udarala
u sijevanju koje život briše,
selo je svoje u ognju gledala
i stada bijela kojih nema više,
čula je starca gdje iz jame zbori
i plač matere s djetetom u gori

Kad je na drugi bunker jurišala,
ugleda mrtve staze ispod Brine
i pepelište umjesto Drvara
i zgrčene u vatri mašine;
vidje - kolona tamna i nijema
bdije nad gradom koga više nema.

A kad je na treći bunker nastupila,
smrt je šinula iz tamna gnijezda
i sokolici polomila krila -
nad Kamenicom se otkinula zvijezda.

Posljednje svitanje gledaju joj oči
i zadnja pjesma iz srca se toči:
Zapjeva o svome prvom Ilinjdanu,
kada je sveto breme ponijela,
poklonila mu mladost - k'o draganu;

kako je u zore oštre i smrznute,
novorođenče drago, Domovinu;
stezala na grudi netaknute
i često joj pjevala Partizanku,
čeličnu i rosnu uspavanku.

Marija, zvjezdom obasjana mati,
dok nad njom smrtna zgušnjava se tama -
osmjehom posljednjim ratnike prati:
odniješe joj dijete na rukama!
U krvi rođeno, u srcu nošeno
i kroz trista vatara pronešeno.

Ide brigada, nosi Domovinu
i dijete raste - čarobna bajka!
Nad njime nevidljivo Marija bdije
i diše toplinom - djevojka i majka.

(MONDO)

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop