Predstava Puna linija premijerno održana u Jazavcu. O predstavi smo razgovarali sa Aleksandrom Rajković, glavnim "krivcem" ove pozorišne drame.
"Puna linija" govori o ljudima koji ne žele da zaborave dijete u sebi, i da prestanu sanjati i maštati. Glavni lik, novinarka Ana,odlučuje da ostavi dečka poslije šest godina, jer se zaljubljuje u drugog. Medjutim, ispostaviće se da novi dečko u njenom zivotu, Vuk, nije baš onakav kakav joj se učinio na prvi pogled.
"Prvu radnu verziju melodrame "Puna linija" napisala sam 2008. godine, a prošle godine je Aleksandar Pejaković iz Studentskog pozorišta trazio tekst na čitanje. Javno čitanje drame bilo je u junu prošle godine. Predstava je posvećena svim djevojkama koje se bave ili su se nekada bavile novinarstvom, ali i svim onim ljudima koji duboko vjeruju u ljubav", pričala Aleksandra Rajković za MONDO.
Novinarka Ana je, prema njenim riječima, ženska verzija Petra Pana zbog čega u jednom trenutku kaže: "Ko ne vjeruje u bajke, ne vjeruje u život. Sve ostalo je suviše obično".
"Pričom sam htjela da pokažem da su u životu svakog čovjeka dvije stvari veoma važne, a to su hrabrost da se ide za svojim ciljevima i snovima i snaga da uvijek krenemo dalje", navodi Rajkovićeva.
Produkciju predstave uradilo je banjalučko Studentsko pozorište, a premijera je bila na sceni "Jazavca". Pomogao joj je i banjalučki dramaturg Mario Ćulum, a oduševljena je režijom Duška Lončara, kao i Duška Stanivuka koji je radio filmske dionice.
Posebne pohvale idu za glumačku ekipu. U predstavi glume studenti treće godine Akademije umjetnosti u Banjaluci, koji studiraju u klasi Željka Mitrovića. Glumačku postavu čine Neda Šegrt, Belinda Božičković, Rok Radiša i Vladan Popović, a režiju potpisuje Duško Lončar. Filmske dionice režirao je Duško Stanivuk.
"Svi su studenti 3. godine glume na banjalučkoj Akademiji umjetnosti u klasi profesora Zeljka Mitrovića, a cijeli projekat radili smo sa mnogo entuzijazma, jer niko nije dobio nikakave honorare", ističe ona.
Predstava je imala i humanitarnu notu. Sva sredstva od prodaje ulaznica, koje su koštale tri marke, otišla su za liječenje Banjalučanke Andree Lisac. Ideja za ovaj humani gest potekla je od reditelja iz Studentskog pozorišta Aleksandra Pejakovića
I dok se mnogi raspituju kada će ponovo igrati predstava, ostaje problem mjesta izvođenja reprize.
"Studentsko pozorište nema svoju scenu. Njihova jedina scena je podrum u Gospodskoj ulici, ali je nemoguće izvoditi tamo, jer je neuslovna i potrebna je sanacija", kaže Rajkovićeva.
(I.Š./MONDO)