Čehovljev "Ivanov" večeras će biti premijerno izveden u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Predstavu je režirao Željko Đukić, reditelj koji prvi put sarađuje s našim pozorištem, ali koji iza sebe ima zavidnu karijeru.
Đukić je porijeklom iz naših krajeva, ali je veliki dio života proveo radeći u Sjedinjenim američkim državama. Magistar je pozorišne režije i teorije drame, ali i vrstan pedagog, koji za sebe kaže da je odavno prestao da se vraća i da sada stalno odlazi.
Za MONDO je govorio o saradnji s ansamblom NPRS, Čehovu, novim saznanjima u starim tekstovima, ali i svojim studentima i životu "preko bare".
- Ovo nije prvi put da radite Čehova, a pošto ste rekli da se svaki put preispitate, da li ste ovaj put otkrili nešto novo o sebi i pozorištu radeći "Ivanova" u NPRS?
Da, otkrio sam koliko nam u životu a i u pozorištu nedostaje osjećanje mjere na koje nas Čehov upućuje. "I konj zna piti", kaže Lebedev, pijanac, a najrazložniji lik u Ivanovu, "ali treba znati piti s mjerom". Pitanje kako vidimo sebe je stalno bilo prisutno dok smo radili predstavu.
U Ivanovu je to i jedna od tema: Ivanov odudara od svoje sredine. Drugi su mu prioriteti. Ne odaje se alkoholu, ne juri za parama i glamurom, nije karijerista. On hoće da shvati sebe i svijet u kojem živi. Ali ljudi su postali isprazni i lažljivi. Lako se zanose površnim idejama, misle da su veći i bolji nego što jesu. Ivanov bi htio da to promijeni ali je umoran i nemoćan. Sve je već otišlo dođavola.
- Kakvi su Vam utisci o NPRS i glumačkoj postavi? Kako biste opisali proces rada i s kakvim emocijama dočekujete premijeru?
Vjerujem da smo radili kao tim, i da je u našem susretu bilo puno razmjene ideja i mišljenja, igre. Čini mi se da nam se povremeno dešavalo i ono što je najzanimljvije i najuzbudljivije u glumačkoj vještini: otkrivala nam su se i skrivena značenja, ono neizrecivo i tajno, ono što se javi u trenutku, na dobroj probi. A to je moguće samo sa profesionalnim i fleksibilnim glumačkim ansamblom. Sa radošću čekamo publiku.
- Da li ste Ivanovu, odnosno Vašoj verziji njega dopisali neke osobine? Kakvog ste čovjeka (ili koga konkretno) imali na umu gradeći ovu predstavu?
"Kao sjenka šunjam se među ljudima", kaže u svom završnom monologu Ivanov o sebi. Kako igrati čovjeka sjenku? Čini mi se da nam je Željko Erkić, suzdržanošću, i jednostavnošću izraza, govora, pokreta i mimike, dao sa jedne strane transparentnog Ivanova koji ne može ništa da sakrije a sa druge, čovjeka koji svakom svojom izgovorenom mišlju postaje sve misteriozniji i neuhvatljiviji.
- Dugo vremena ste živjeli i radili u SAD. Šta je ono što je presudilo da odlučite da se vratite kući?
Neki ljudi se stalno vraćaju; ja mislim da ja stalno odlazim. Da li čovjek uopšte može da se vrati? Možda je u pitanju samo nastavak putovanja?
Pozorište kojim sam želio da se bavim u Americi bilo je moguće jedino ako niste vezani za svijet korporacija ili finansijske sisteme koji diktiraju kako i šta da radite. Imao sam sreću da je neko vrijeme to bilo moguće.
Godinama sam vodio jedno pozorište u Čikagu u kome sam se razvijao kao čovjek i reditelj. To je sredina koja me je donekle odredila ali me je isto tako odredila i ova gdje sam rođen i gdje sam primio prva saznanja o životu i pozorišnoj umjetnosti.
Mislim da ta dva iskustva, u meni prelomljena, nisu nekompatibilna i da ovdje mogu da primijenim neke stvari koje sam naučio tamo.
- S obzirom da ste i pedagog, i da ste predavali i ovdje i "preko bare", možete li izdvojiti neke važne stvari koje ste Vi naučili od svojih studenata?
Nastojim ohrabiti i podržati svakog studenta da ide putem koji je izabrao a da istovremeno sve to korespondira sa vremenom i prostorom u kome živi. Dok posmatram i učestvujem u njihovom razvoju i traganju za autentičnim, njihova otkrića i ushićenja prenose se i na mene.
- I za kraj, ima li pozorište, ili umjetnost uopšte, danas moć da mijenja svijet nabolje i kako svi zajedno možemo da pomognemo u tome?
Ne vjerujem da umjetnost može promijeniti stvarnost, ali svakako da se u pozorištu nameću važna pitanja koja se tiču stvarnosti. Da li se, recimo, u pozorišnoj predstavi mogu nagovijestiti konture novog i drugačijeg života, da li se mogu razdvojiti pseudo-problemi od stvarnih, da li možemo da uklonimo sumnje u promjene, je li moguće demistifikovati istoriju...
Predstavu "Ivanov" možete pogledati večeras u 20 časova na Velikoj sceni NPRS, a prva repriza zakazana je za subotu, 11. mart, u isto vrijeme i na istom mjestu. Više detalja potražite na zvaničnoj stranici pozorišta.
Uloge u predstavi tumače: Željko Erkić, Miljka Brđanin, Željko Stjepanović, Boris Šavija, Vedrana Mačković, Dana Poletan, Pavle Pavić, Belinda Stijak, Anando Čenić, Zoran Stanišič, te Đorđe Marković kao gost i Nikola Đaković kao harmonikaš.
(MONDO)