Tijana Šušnica je višestruko talentovana banjalučka umjetnica, čiji odvažni radovi svakako izazivaju snažne reakcije, bilo da se radi o slikanju, grafičkom dizajnu ili modernom izražaju putem novih medija.
Upoznajte je bolje kroz odgovore na pitanja o umjetnosti, inspiraciji, suštini stvaralaštva…
O sopstvenoj predstavi umjetnosti:
Pozvala bih se na transhumanističku umjetnost - pokret koju 1983. godine definiše Nataša Vita - More. Koncept transhumanističke umjetnosti je baziran na prelaznoj fazi čovjeka iz ljudskog na postljudsko.
Uloga umjetnika je da potiče futurističke aspiracije i vizionarska razmišljanja u doba naučnog i tehnološkog izazova, dovodeći u pitanje tradicionalne uloge umjetnika, doba moderne umjetnosti i konvencionalne estetike.
Umjesto toga umjetnik zagovara estetiku orijentisanu na budućnost i transdiciplinarnost u umjetnosti, nauci i tehnologiji. Umjetnost je za mene upravo to, vizija orijentisana ka budućnosti, napretku, nauci i tehnologiji.
O razlici između grafičkog dizajna i slikarstva:
Razlika je očigledno u mediju u kojem radite (novi mediji vs. tradicionalni), mada kada pričamo o estetici djela orijentisanog samo ka komunikaciji posredstvom čula vida, razlike su u ovom slučaju minorne.
Iako i jedno i drugo imaju u osnovi iste estetske zakone i iste elemente kojima barataju, iako im je cilj isti - da komuniciraju, oni se razlikuju po težištima. U slikarstvu težište je na subjektivnoj potrebi autora da komunicira sopstvenom poetikom, pri čemo djelo ne mora da bude funkcionalno da bi komuniciralo, dok je u grafičkom dizajnu težište na objektivnim potrebama klijenta i na komunikativnim vrijednostima dizajnerskog djela sa potrošačem.
Ovdje se radi o prepoznavanju sadržaja kome treba dati formu pri čemu dizajner prepoznaje klijentov senzibilitet - ukoliko se radi o naručenom dizajnu ili sopstveni senzibilitet usklađuje sa savremenim trendovima na tržištu. Naravno i tu postoji intersekcija i ne bi trebalo robovati pravilima.
O inspiraciji:
Inspiraciju ili nadahnuće definišemo kao fazu u toku stvaralačkog mišljenja u kojoj se do rješenja dolazi iznenada. Tada se neočekivano ukazuje cijelo rješenje do tada nerješivog problema. Naziva se još i iluminacija.
Da se odmah razumijemo, po meni inspiracija ne postoji. Niti razmišljam o umjetnosti kao nečemu što je privilegija "božanski nadahnutih genija" kako ovaj termin implicira. Tako da ne bih koristila ovaj termin.
Umjesto njega bilo bi dobro koristiti kreativnost - mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Tako da bih ja rekla za moje kreativne procese da su izazvani potencijalom budućnosti u svakom kontekstu. Trenutno me interesuje biomimetika i sinestezija.
O položaju umjetnika kod nas:
Živimo u zemlji gdje se umjetnost ne temelji na filozofsko - društvenom okviru stvarnosti našeg doba, društva i civilizacije. Stavovi po pitanju shvatanja i poimanja umjetnosti su zaostali najmanje 150 godina i mimo su bilo kakvog umjetničko - naučnog diskursa.
Umjetnici se generalno u našem društvu poimaju kao "boemi" – avangardisti – liberali – buntovnici, dok je umjetnost elitistična, podmazana finansiranjem kroz političke projekte, domaće ili strane.
Pri tome uspješni umjetnici su samo promoteri političkih orjentacija - sistemski korektni umjetnici. Mimo toga umjetnost ne postoji, prema tome ne možemo ni pričati o životu od umjetnosti.
(MONDO)