Na današnji dan, 1890. godine, preminuo je jedan od najvećih umjetnika, začetnik ekspresionizma, Vinsent Vilem van Gog.
Vinsenta Van Goga svijet danas slavi kao jednog od najvećih slikarskih velikana, čiji je vizuelni pečat nemoguće pomiješati s bilo kojim drugim. Međutim, u XIX vijeku, ovaj umjetnik je za društvo bio tek još jedan "mračni, poremećeni čovjek".
Njegovo usudno "ludilo", o kom se i danas pletu brojne teorije i legende, bilo je ujednom i njegova najveća patnja i gorivo za nenadmašnu kreativnost.
Vođen nezaustavljivom strasti, stvarao je manijakalno, nekad i do 20 sati dnevno, ostavivši iza sebe monumentalni opus od preko 800 slika. Ironija sudbine htjela je da iz te rijeke umjetnosti za života proda samo jednu.
"Slikao sam svim srcem i dušom, a um izgubio negdje u međuvremenu", rekao je jednom čuveni slikar.
Dok je umro u bijedi, vjerujući da je doživio potpuni neuspjeh, njegova djela danas predstavljaju neprocjenjivo blago svjetske kulturne baštine. No, i pored svega toga, čini se da se i dalje ljudi češće prisjećaju trenutka kada je sebi odsjekao uvo, a ne znaju kako je do toga zapravo došlo.
Naime, tokom nekoliko nedjelja boravka u gradu Arlu, Van Gog je dijelio dom sa još jednim slikarskim velikanom, Polom Gogenom. Njihov odnos bio je sve samo ne prijateljski, a česte svađe dovele su do toga da jedne noći Van Gog posegne za nožem i odsiječe svoje uho ili je to učinio Gogen tokom njihove rasprave, prema drugoj teoriji.
Da li je odsjekao cijelo uho ili ga je samo zasjekao?
Postoje različite teorije o tome da li je Van Gog odsjekao cijelo uho, ili jedan dio njega. Pismo francuskog doktora Feliksa Reja, koji je Vinsenta liječio, obustavilo je sve dileme. U njemu je crtež kojim je prikazano koliko je uho bilo ozlijeđeno.
Nakon ovog incidenta, Van Gog je smješten u duševnu bolnicu, a holandske novine su sljedećeg jutra objavile članak sa sljedećim sadržajem: "Sinoć u 23:30 slikar čije je ime Vinsent Van Gog pojavio se ispred bordela (maison de tolérance br. 1) tražeći djevojku Rejčel i predao joj… svoje uho rekavši: 'Čuvaj ovo kao blago', a zatim je nestao. Policija, nakon što je bila izviještena o ovim događajima, koji su mogli biti učinjeni jedino od strane nesrećnog i ludog čovjeka, sljedećeg jutra je potražila ovog individualca. Pronašli su ga u krevetu, sa jedva vidljivim znacima života."
Najproduktivniji dok je bio u duševnoj bolnici
Period Van Gogovog boravka u duševnoj bolnici bio je istovremeno i jedan od njegovih najproduktivnijih slikarskih perioda. Završio je preko 100 crteža i naslikao 75 slika, među kojima je i njegova poznata "Zvjezdana noć".
Van Gog nikada nije slikao tokom svojih napada, ali su njegova bolest i zatvorenost u bolnici umnogome uticali na umjetničke teme kojima se bavio na svojim slikama.
Privrženost religioznoj tematici, kao i tematici porodičnog života i života zatvorenika bile su direktna aluzija na ličnu situaciju.
Ubijeđen da mu je život promašaj
Bio je posvećen svom radu i živio za umjetnost i ljubav, i uprkos tome, sve je više postajao anksiozan, depresivan i usamljen, a svom bratu Teu, koji ga je uvijek podržavao emotivno i finansijski, pisao je kako je očajan i bijesan na sebe jer ne može da radi onako kako bi volio, i da je sve više ubijeđen u to da je njegov život promašaj.
Jeo parafin, boje...
Razdražljivog i melanholičnog po prirodi, Van Goga je njegova predanost radu vodila ka zanemarivanju zdravlja. Kako je novac trošio na materijal za slikanje, slabo se hranio. Gubitak većine zuba uzrokovao je kasnije stomačne probleme. Patio je od nesanice, prekomjerno pio, zarazio se gonorejom, zatim i sifilisom, jeo boju, terpentin i parafine.
Takođe, Van Gog je mislio o sopstenoj smrti, jer je odmalena prolazio pored groba na kome je pisalo njegovo ime - groba koji je, zapravo, pripadao bratu koji je preminuo prije Vinsentovog rođenja. Sve ovo dovelo je do sve učestalijih maničnih i epileptičnih napada, i Van Gog je sve više gubio kontrolu nad sobom.
(Mondo.rs)