“Ako je nešto umjetnost, onda to nije za svakoga, ako je nešto za svakoga, onda to nije umjetnost…”
Milan Saitović iz Subotice, široj publici poznatiji kao DJ Master Flow je višestruko talentovan, ali njegov doživljaj muzike i poseban žanrovski pristup DJ-ingu su povod za ovaj razgovor.
Ukoliko ove godine planirate na Nišville Jazz festival, koji se po 21. put održava u Nišu od 13. do 16. avgusta, nikako nemojte zaobići Midnight Jazzdance binu, na kojoj Milan nastupa u subotu, 15. avgusta. Ovo, ipak, nije njegov prvi susret sa Nišville festivalom.
“Od 2012. godine sam jedan od organizatora radionica za mlade džez muzičare. Prošle godine to je bio najveća džez radionica u Evropi, sa skoro 180 polaznika kako iz Srbije tako i iz zemalja regiona ali i Evrope. Veoma sam ponosan na to što sam imao priliku da budem dio stvaranja nove džez scene,ne samo kod nas nego i van granica Srbije . Mladi muzičari su imali prilike da se popnu na binu simfonijskog orkestra u Nišu i stanu pored velikana poput Duška Gojkovića, Stjepko Guta, Candy Dulfera, da zasviraju s njima i pitaju sve što ih zanima. To im je kasnije dalo vjetar u leđa da napreduju i dalje rade na sebi sa više samopouzdanja”, kaže Milan za MONDO.
Nišville workshop je na programu i ove godine i sve informacije oko prijave možete pronaći na zvaničnom festivalskom sajtu.
“Po prvi put ove godine organizovana je Midnight Jazzdance bina, a svi nastupi su besplatni. Napravljena je sa namjerom da se privuče i mlađa publika koja inače sluša elektronsku muziku ili muziku koja je fuzija elektronike i džeza, a ja sam najmlađi učesnik. Organizatori znaju da sam jedan od rijetkih DJ-eva u regionu koji pušta elektro swing na ovaj način su mi ukazali poverenje i odali priznanje za moj rad i trud.
Binu ću podijeliti sa duplo starijim i iskusnijim kolegama, a velika mi je čast saznanje da imam priliku da nastupim sa zvučnim imenima kao što su Grant Phabao iz Pariza, Rustam Ospanoff iz Kazahstana, dvojac Faze Action iz Britanije kao i veliki Joey Negro. Na istom mjestu čekaju nas i nastupi Floriana Kellera publici možda poznatijeg kao člana benda Jazzanova, kao i Watera Nimpha iz Bugarske. Domaću podršku će, osim mene, činiti jedan od najpoznatijih kolekcionara ploča u regionu i organizator skupa “Ex-Yu vinyl digers” DJ iz Niša Dejan Gavrilović (DJ Funkie Junkie) , Vladimir Djelić (DJ Chile), Zoran Cekic (DJ Ceka) , Srdjan Trenčić (Trenchtown Senior) i Dejan Šobot (DJ Loptica) koji je host večeri “Jazzanje sredom” u niškom kafeu “Truba”. Kvalitetna domaća podrška naslušana dobre muzike koja neće izostati od 13.-16. avgusta na Niškoj tvrđavi. Mogu da obećam mnogo muzike za ples, lijepe emocije i dobru energiju. Spremio sam za ovu priliku premijerno neke nove autorske trake ali i edite pjesama poznatijih elektro swing bendova", ističe naš sagovornik.
- Kako to da si odabrao da budeš DJ koji pušta bluz, džez i electro swing, a ne standardni techno, house...?
Rijetko sam imao prilike da nastupam na nekim muzičkim festivalima u regiji svirajući elektro swing, mnogo češće se to dešavalo po Evropi. Elektro swing ima u sebi primjesu i repa i fanka i house ritmova pa čak i tehna. On je uglavnom semplovan ili se angažuju muzičari da dionice sviraju, pa se onda to sempluje, da bi zvučale onako kako je bitmejker ili producent zamislio. To je muzika u kojoj semplovi, solaže, dram brejkovi, prije svega iz swing muzike nastale od 1930. godina prošlog vijeka pa do danas, vode ljubav sa modernim ritmovima i muzičkim žanrovima.
Počeo sam kao neko ko je volio, kupovao i puštao ploče, prije svega rep, a onda i džez ploče, jer na matricama koje rade bitmejkeri ima mnogo semplova džeza ili swinga ili bluza ili fanka. Srodio sam se sa tim kopanjem muzike da bih došao do dobrih semplova. Onda sam “promijenio ploču” i krenuo da radim elektro swing krajem 2008. godine, inspirisan onim što su u to vrijeme radili Parov Stelar, De-Phazz, Saint Germain, Portishead…
Elektro swing je oživio i postao popularniji od 2010.godine. Do 2013. više sam ga svirao po Evropi nego u Srbiji ili okruženju. 2011. godine me je vlasnik jednog beogradskog kluba, koji odavno ne postoji, poslije 15 minuta rada izbacio napolje, govoreći da to nije komercijalno i da on želi nešto komercijalnije. I danas malo ljudi zna ko sam i šta radim, ali treba biti realan i reći da elektro swing nema izgrađenu scenu na ovim prostorima.
Radim na tome da dovedem evropske bendove, koji bi uz podršku domaćih snaga, imali svirke svuda po region i pomogli da se formira ozbiljnija scena. Za to nam, naravno, trebaju sponzori, ima tu dosta posla. Uvijek sam volio da budem drugaciji i različit, pa je tako i sa muzikom koju sviram i pravim.
- Kako je izgledao tvoj razvojni muzički put?
Po zanimanju sam dizajner odjeće, završio sam akademiju umjetnosti. Muziku sam oduvijek volio, kupovao ploče i diskove, a pravljenje muzike i crtanje odjeće su kreativni procesi, tako da uvijek mogu da u jednom nađem inspiraciju za ovo drugo.
2006. godine sam počeo da puštam hip-hop, r’n’b i ponekad house muziku. Sve je to postalo ozbiljnije kada sam 2008. godine bio pozvan da radim muziku za Levis brend u Srbiji. Morao sam više da radim na sebi, da naučim mnogo o produkciji, ne samo elektronske već i svirane muzike, da radim edite i remikse. Godinu dana kasnije upoznao sam Parova Stelara, sarađivali smo na “Coco” albumu i mnogo sam naučio od njega. Nastavili smo saradnju, a poslije sarađivao sa mnogim elektro swing bendovima iz Evrope na njihovim autorskim albumima. Od kraja 2008.godine i početka 2009. Master Flow je elektro swing ili swing, jazz, blues.
Ljudi koji poštuju moj rad su uglavnom ljudi preko 25 godina, naslušani i otvoreni za nove stvari.
- Zanimanje DJ-a je prilično srozano zadnjih godina. Svjedoci smo hiperprodukcije, instant slave, starleta u ovom poslu... Kako prepoznati kvalitet u takvim okolnostima?
Jeste, sve je nekako instant i “iz kesice”, niko više ne želi da radi na sebi kako bi postigao neki zamišljeni cilj. Svi žele da skrate put, kako bi što više zaradili... Naši muzičari su primorani da tezgare. Nekada treba dobro sagledati situaciju iz više uglova. Nema novca ukoliko nema autorskog materijala. Ja ne izdajem muziku digitalno, niti me to interesuje, sve moje trake su besplatne na soundcloudu, ako neko želi da ih skine – može. Prije nekoliko godina sam registrovao “Phonograph recordings” kao izdavačku kuću kako bih zaštito svoje interese u nekim situacijama, a nadao sam se i da ću privuci neke mlade i talentovane ljude da izdaju muziku na mojoj etiketi. Ali, ovdje je sve na jako niskom profesionalnom nivou.
Kada budem uradio album sa bendom on će da izađe na vinilu, mislim da to onda ima pravu vrijednost za one koji te prate, dolaze na svirke i podržavaju te.
Ipak, nemaju svi iste ciljeve, nekome odgovara da bude bude poznat u svom gradu, neko u svojoj državi, a neko želi da bude poznat i priznat u Evropi.
Pravi producenti znaju da pišu i čitaju note, sviraju instrumente, a neki ljudi koji sebe tako zovu ne znaju da ubodu činčeve u miksetu.
Ako je nešto umjetnost, onda to nije za svakoga, ako je nešto za svakoga, onda to nije umjetnost. Kada stavim slušalice na glavu, one mi ne služe da glumim poznatu ličnost ili imam bolju prođu kod suprotnog pola. Ja tada uđem u svoj svijet i dajem sve od sebe da muzikom prenesem emocije publici ili dočaram im moj svijet. Mogao bih danima tako…
Kvalitet se postiže radom na sebi koji mora da bude konstantan. To nije samo vježbanje sviranja instrumenta, nego i čitanje knjiga, gledanje filmova, slušanje drugih vrsta muzike, uzdizanje na mentalnom nivou. Ljudi su postali opsjednuti izgledom i provode sate u teretani, umjesto da bilduju mozak. Dužnost svakog umjetnika je da proširi mogućnost razumijevanja i empatije. Vjerujem da oni koji to nisu osjetili i nisu umjetnici već potrošna roba.
A kako to zaista zvuči saznajte u miksu koji je Milan napravio ekskluzivno za čitaoce našeg portala!
Master Flow za Mondo.ba - Pozdrav iz Novog Sada by Masterflow on Mixcloud
- Ko su kolege iz regiona i Srbije čiji rad zaista cijeniš?
U Srbiji to su pijanista Ivan Aleksijević sa kojim bih jako volio da sarađujem, kao i majstor kontrabasa koji živi u Austriji, Nenad Vasilić. Volio bih da sarađujem i sa novosadskim Big bendom. Od mlađe ekipe izdvojio bih bubnjara Peđu Milutinovića, pijanistu Filipa Bulatovića, niški bend Eyot, koji mnogo radi i svira po Evropi, sastav Libercuatro koji svira tango.
Odlični su i Eddy Ramich, Andrej Micajkov, Dušan Kačarević, Miloš Đorđević Tonbe, Kristijan Shumadisko Klacar, Dejan Gavrilović, Dejan Šobot.
Nažalost, slabo pratim scenu u BiH, ali naravno znam, rado slušam i zasviram svjetski poznate pjesme “Mostar Sevdah Reuniona”. Jako cijenim rad pijaniste i kompozitora Sinana Alimanovića, božanski glas Amire Medunjanin. BiH ima jedno veliko blago, a to su sevdalinke, koje su balkanski bluz. To je vrsna izvedba i spoj glasovnih mogućnosti i lijepo upakovane muzike, ta muzika će biti živa i za 200 godina.
- Zašto nam je kultura skoro uvijek na dnu liste prioriteta?
“Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.” rekao je Meša Selimović . Ljudima za koje glasamo, ako glasamo, nije bitan nivo kulture, nego samo sopstveni interes, i tako je u cijeloj regiji. Ne mogu ja da mrzim zato što mi je TV rekao da je neko loš zato što se krsti iIi je njemu TV rekao da sam ja loš zato što klanjam. To je osnova kulture, to je kućno vaspitanje, to je prvi stepen kulture na kome se sve kasnije gradi. Predrasude koje su nam ugradili TV i razne politike ne smiju da nas ograničavaju i sprečavaju u međusobnoj saradnji, moramo i da težimo tome da mirno i lijepo živimo. To se radi kroz obrazovanje, zajedničke projekte, ali toga skoro da nema, jer političarima odgovara da se mrzimo. Ja nisam došao na ovaj svijet da mrzim, kao ni bilo ko od nas.
Kultura je “umrla” pojavom društvenih mreža , sve što je ranije nekako bilo sramota da se u javnosti vidi, sada se s ponosom pokazuje svima. Muzika cijelog svijeta je na jedan klik, ali i dalje imate ljude koji će prije slušati neke muzičke devijacije, nego kvalitetnu muziku.
Sve što nam se dešava Pajtonovci ili Top lista nadrealista su predviđali u svojim skečevima i sve se to i desilo. Ono sto je Siniša Pavić u serijama pričao, nama se dešava baš sada u Srbiji. Nekada smo bili učeni da volimo svoje, danas nam govore da je bolje da odemo negdje i peremo sudove ili čistimo ulice.
U Srbiji je prošle godine organizovana proslave godišnjice Milanskog edikta i na to je otišla velika količina novca, a ove godine ćemo da zatrpamo baziliku koja je od neprocjenjivog značaja za evropsku kulturu, zarad auto puta koji tuda treba da prođe…
Trenutni ministar kulture je poput crtanog lika Kaspera - pojavi se ponekad na otvaranjima nekih kulturnih manifestacija koje su njemu bitne, a u međuvremenu veliki dio budžeta za kulturu ide za komercijalni festival. Nažalost, svi veći festivali u Srbiji su takvi. Nišville je 2012. proglasen za festival od nacionalnog značaja i od tada nije dobio ni dinar od Ministarstva kuluture.
- Hoćemo li te uskoro čuti negdje u BiH?
Iskreno se nadam da hoćete. Do sada sam svirao u Sarajevu i u Kaknju (pozdrav za moje prijatelje iz Kaknja, tamo sam se osjećao kao kod kuće i nadam se da ćemo se uskoro opet vidjeti). Volio bih da sviram i u Banjaluci, ali drugim gradovima u BiH. Dopada mi se sarajevski džez festival, već par godina ga redovno posjecujem, sviđa mi se što je i edukativan, ima radionice za mlade muzičare, a line up je uvijek kvalitetan. Volio bih da nastupim nekad tamo.
Swing i ljubav svima i vidimo se na Nišvilu!