Poznata kantautorka Jadranka Stojaković danas je u Banjaluci sahranjena sa gitarom dok su grobljem u banjalučkom naselju Vrbanja odzvanjale melodije njenih pjesama.
Jadranku su na vječni put ispratili mnogobrojni prijatelji, rodbina, kolege i poštovaoci.
Od nje se oprostio akademik Milivoje Unković koji je rekao je da su njeni vrtoglavi uspjesi na muzičkoj sceni postavili na nebo još jednu zvijezdu koja ne gubi sjaj, autorku brojnih urbanih šansona.
"Za nju je muzika bila njena najdublja i najosetljivija ispovijest, njena životna filozofija. Svoju ovozemaljsku sudbinu dijelila je sa svojim prethodnicama Edit Pjaf, Fridom Kalo. Iz životne prolaznosti i njegove surovosti podsvjesno je bježala u svijet imaginacije u kome se osećala moćno i sigurno. Kroz imaginaciju je put ka umjetnosti", rekao je Unković.
Nakon što je povorka stigla do grobnog mjesta od poznate kantautorke, pacijentice i prijateljice, oprostila se i Aleksandra Kovačević - Dominović, doktorica koja je brinula o njenom zdravlju od povratka iz Japana.
"Ti si tu negdje blizu nas, hvala ti što si postojala, što si nam uljepšavala život, što si znala svojom pjesmom da dotakneš najtananije dijelove našeg srca", kazala je Kovačević - Dominović, prenosi agencija Anadolija.
Iako je prethodno najavljeno Jadranka Stojaković nije sahranjena u Aleji zaslužnih građana Banjaluke na groblju u Vrbanji.
Pjesme Jadranke Stojaković živjeće vječno
U Narodnom pozorištu Republike Srpske danas je održana komemoracija na kojoj su se prijatelji i kolege oprostili od poznate kantautorke Jadranke Stojaković.
Kolege muzičari i pozorišni radnici, predstavnici političkog i društvenog života odali su joj počast minutom šutnje.
Podsjećajući na Jadrankinu bogatu muzičku karijeru Maja Tatić istakla je da je da je uz Jadranu uvijek bio list hartije i kist.
"Note i boje, nije pravila razliku", rekla je Maja Tatić.
U ime Banjalučana od Jadranke se oprostila Jasna Brkić, zamjenik gradonačelnika Banjaluke koja je istakla da je "tiho, gotovo neprimjerno, otišla velika umjetnica toplog glasa i umilnog osmjeha".
"Porijeklom i životom pripadala je svima, a mi smo to osjećali. Nema čovjeka sa prostora bivše Jugoslavije koji ne zna njene najveće hitove. Ono što će zauvijek ostati neizbrisivo u srcima i uspomenama jesu njena toplina, vedar duh i rijetka dobrota.Muzikom obojila naše živote, a njene pjesme će živjeti vječno", rekla je Brkić.
Od Jadranke Stojaković oprostio se i Dragan Davidović, bivši direktor RTRS-a gdje je prije penzionisanja bila zaposlena kao muzički urednik, te Kazumasa Miyazaki iz ambasade Japana u BiH, zemlje u kojoj je Jadranka živjela od 1988. do 2012. godine.
"U ime naroda Japana duboku žalost i iskreno saučešće svima koji su se poznavali. Brojni građani Japana su mnogo voljeli njen prelijepi glas", kazao je Miyazaki.
Prisutnima je ispričao i kako je Jadranka svoj dom ustupila žrtvama katarstofalnog zemljotresa koji je 2011. godine pogodio Japan.
"Imala je veliku želju vratiti se, ali zbog bolesti nije mogla", rekao je Kazumasa Miyazaki.
Maja Tatić rekla da joj je Jadranka bila kao druga majka, a ona njoj kćerka koju nikada nije imala.
"Umorila si se i zaspala", rekla je Maja Tatić.
Uz pratnju akustične gitare Maja Tatić otpjevala je Jadrankinu pjesmu "Sve smo mogli mi".
Komemoraciji su prisustvovali Žak Houdek, Ismeta Dervož, Petar Božović, Neda Ukraden, te Milorad Dodik, predsjednik RS-a, Željka Cvijanović, premijerka RS-a i mnogi drugi.
Jadranka Stojaković je preminula u 66. godini u Banjaluci nakon duže bolesti u noći sa 3. na 4. maj ove godine. Duže vrijeme je bolovala od amniotrofične lateralne skleroze, a preminula je banjalučkom Specijalnom centru “Ivan Pavao II” Dom za starije osobe.
Rođena je 24. jula 1950. u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki, starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije srpske pjesnikinje Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. Radila je i primijenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo) te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. živjela je u Japanu, do povratka u Bosnu, 2012.
Pored brojnih numera koje je izvela, više puta je govorila kako su njenu karijeru obilježile tri pjesme: “Što te nema”, “Ima neka tajna veza” i “Sve smo mogli mi”, koje su bile među najvećim muzičkim hitovima na prostorima bivše Jugoslavije.