"Posvećenje proleća" i "Slobodan pad" Šena Veija - dve tako različite, a podjednako sjajne predstave na BDF-u!
U okviru Petog beogradskog festivala igre, njujorška trupa umetnika Šena Veija oduševila je Beograđane u subotu uveče u punoj Sali Madlenianuma.
Kako i ne bi - kišno veče zaboravljeno je uz svež, živahan i skoro nestvaran repertoar sjajne trupe koreografa, fotografa, slikara, vajara i plesača Veija, koji je prvi čovek koji je u rodnoj Kini osnovao ansambl modernog plesa, a sada važi za jednog od najcenjenijih imena plesa u SAD.
Veče je počelo "Posvećenjem proleća" Igora Stravinskog, brzom, impulsivnom, veoma zahtevnom koreografijom. Odeveni u monotono sive, "dronjave" kostime, plesači hitro lete po bini, okrećući se brzo kao fakiri...
Nestvarnom osećanju doprinosi i glavna plesna tema, uvijeno i isprelamano manipulisanje sopstvenim zglobovima, koje kod oduševljene publike stvara utisak da plesači, zapravo, nemaju kosti. Sve brži zvuk klavira turskog pijaniste Fazila Saija pokreće trupu još brže, još više, još skučenije, dok cela tačka ne poprimi zaista ritualni karakter.
A zatim nešto sasvim drugačije - "Slobodan pad", mistična koreografija na muziku tibetanskih budista, i engleskog kompozitora Džona Tavenera. Mrak, crvenilo, bledilo. Plesači premazani sedefastom belom bojom, potpuno androgini, ni traga onim veselim skokovima iz prethodne igre.
Karakteristika prve polovine "Slobodnog pada" je sporost - neshvatljivo je kako sa takvom lakoćom muškarac pridržava ženu u najneverovatnijoj obrnutoj pozi, da bi je konačno spustio i setno vukao sa bine.
Muzika svakako doprinosi melanholičnom osećaju, dok parovi izgledaju večno spojeni u nekom drugom, neuhvatljivom osećanju.
Detaljan izveštaj pročitajte na www.mtsmondo.com