Priče iz izolacije: Proći će

Ponedjeljak. - Osjeti se miris kiše i jutarnje rose, dok na nebu vladaju oblaci, svaki priča svoju priču življenja i lebdenja. Dok na TV-u prebacujem kanale, pokušavajući da skrenem misli sa onog lošeg na nešto natprirodno i veselo, prašina se brižno širi po ivicama, kao da pravi svoje prve korake. Posmatram kapljice kiše koje kao da traže svoje mjesto na prozoru. "Da li su i one umorne, da li je i njima dosadno kao i meni?" - upitah se tada.

Utorak. - Sa novim danom sam počeo razmišljati o tebi. O sebi, o nama. O onim lijepim danima, samo našim danima. Izolacija nije uništila nas, uništila je samo neki moj, onaj unutrašnji mir. Kada ću te vidjeti? Za par dana, mjeseci ili godina? Proći će i ovo, siguran sam ja u to. Ali, fališ mi. Fali mi da te zagrljajem odvedem u naš svijet, a da te, zatim, riječima uputim u našu najljepšu bajku. Potpunu, magičnu. Ma, samo našu, znaš sve to.

"Kada izolacija i sve loše prođe, a ti mi ponovo dođeš, ponovo ću ti dati život svoj, životom te brani Mladen tvoj."

Sada me tuga grize, sjedi pored mene kao novi prijatelj. Ja samo čekam da ona ode i da ti dođeš. Možda su pandemija, izolacija i loši dani zaustavili puteve prema tvojoj ulici, ali nikada neće prema tvom srcu.

Pandemija će proći, ti ćeš doći, čak i ako si možda daleko. Kilometri su samo broj, ali ljubav traje. Svaki sekund, minut i dan. Brojaću i ostale DANE dok ne dođeš, obećavam. Brzo će to.

Mladen Erak, Banjaluka