Jedna od prednosti života u Banjaluci je neposredna blizina prirode. Sa južne, jugoistočne i istočne strane, grad je okružen šumovitim brdima kroz koje prolaze brojne šumske staze.
Najpopularnije i najpoznatije šetalište i izletište je Banj brdo i s njim povezana područja. U jednom rijetko uspješnom primjeru građanske akcije cesta koja vodi do Banj brda ''odbranjena'' je od automobila.
Tim putem svakog dana, pogotovo poslijepodne, a najviše vikendom, šeta stotine ljudi.
Posljednjih godina više različitih udruženja, a čak i grad u jednom trenutku, pokazali su namjeru da se oko Banjaluke urede park-šume. Od toga za sada nema ništa, ali osim Banj brda postoji još nekoliko staza za šetanje koje su označene, bezbjedne i vrlo su blizu grada i ne podrazumijevaju skoro nikakvu specijalnu opremu, osim dobre volje i malo kondicije
Hajking transverzala o kojoj je ovdje riječ omogućava šetaču različite prizore. Kreće se iz naselja Česma, koje se nalazi na 40-ak minuta hoda od centra grada, sve zavisi u koji dio Česme idete.
Da u Česmi postoji turistički vodič on bi vam savjetovao da čim prođete pored "Incela" i pređete Vrbanju preko novog mosta, skrenete desno na nasip koji vodi pored rijeke, a zatim stazom izbijete u neku od uličica koje se uključuju u podugačku Ulicu Prvog krajiškog proleterskog bataljona.
Početna tačka može da bude i Moskovska ulica, na raskrsnici gdje je okretište autobusa "9B", a koji dolazi iz centra grada, prolazi kroz Borik, Rebrovac i Adu, što je još jedna zgodna okolnost. Odavde praktično počinje jedna od staza koje su univerzalnim crveno-bijelim znakom označili lokalni ljubitelji boravka u prirodi.
"Marš" Moskovskom je ujedno i jedan od dva uspona na ovoj maršruti. Tokom uspona, prvo asfaltnim, a zatim makadamskim, šumskim putem, sa više mjesta pruža se fantastičan pogled na Banjaluku i bliže ispod, na platou između Vrbasa i Vrbanje, naselje Česma sa brojnim kućama i ulicama izgrađenim u posljednjih 20-ak godina.
Gradske i prigradske zone se ovdje brzo smjenjuju jedna iza druge. Na početku ulice to je pasivno gradsko predgrađe nešto zbijenijih kuća, zatim naselje sa manjim baštama, plastenicima, "hladarama" gdje nije dozvoljen uzgoj stoke, ali već par desetina metara iznad pored kuća na proplancima vidjećete ovce, krave i poneku konjsku zapregu.
Kada se nakon groblja u gornjoj Česmi ravnim putem krene prema naselju Krčmarice mijenjaju se prizori i stambeni stil i kada bi arhitektura bila arheologija na Krčmaricama bi se moglo pronaći više naslaga koje govore o socio-ekonomskim promjenama u Banjaluci.
Nekada poznato vikend naselje sa mnogo manjih objekata, prilagođenih kontejnera, voćnjaka, vrtova i vinograda u stilu ruskih "dača" i stalnim stanovnicima koji su se povukli da mirno žive u živopisnom kraju između Banjaluke i Slatine, posljednjih godina doživjelo je promjene.
Krčmarice su sada popularne na banjalučkom tržištu nekretnina (kao i Slatina uostalom). Sve skuplje parcele se kupuju, prodaju i preprodaju, a u selu i okolini niču brojne vile, vrlo različitih stilova i namjene. Betoni, velika stakla, visoke ograde, engleska trava, bazeni, sportski tereni, video nadzor, žurke i automobili, sve ovo polako pretvara Krčmarice – odakle se takođe pruža pogled prema banjalučkoj kotlini – u ogledalo jedne nove klase, koja ovdje nasljeđuje nekadašnje direktore, profesore i političare.
U nastavku čak i sa promašenim skretanjima, vrlo lako izbićete na prevoj kuda prolazi slatinska cesta, koja krivuda iz Trapista i često je poprište reli-trka. Tu je prodavnica, a preko puta drveni ugostiteljski objekat sa malom terasom koji se zove ’"Mister X’", ime koje je godinama nosio i jedan popularni kafić u centru Banjaluke.
Cesta nastavlja u Slatinu čija teritorija počinje upravo tu, ali naša staza vodi lijevo u pravcu Priječana i šume koja se spušta prema potoku Brusina. Možete se uključiti na označenu višenamjensku stazu predviđenu za planinarenje, biciklizam i šetnju koja je "otvorena" 2017. godine i proteže se od Trapista čak do teslićkog naselja Bijelo Bučje, ali do potoka se može sići i različitim neoznačenim šumskim putevima i pratiti vodotok sve dok ne dođete do crvene oznake za stazu.
To je najbolji dio pohoda jer se lično uvjerite da je ovog oktobra i novembra jesen dala sve od sebe.
Od potoka i središta šumske uvale staza se opet penje prema vikend naselju Kolonija, a onda spušta do parkinga iza zavoda "Dr Miroslav Zotović" odnosno samostana u Trapistima. Na par mjesta postavljeni su drveni stolovi sa klupama, za odmor i okrepljenje.
Žedni neće propustiti priliku da kraj šetnje od nekih 20 hiljada koraka završe u pivnici "Banjalučke pivare", prije nego što nastave prema Česmi kroz Trapisku šumu, ili sačekaju autobus broj 1 na stanici pored mosta.
Opisani poduhvat, naravno, moguć je i u suprotnom pravcu.
