Ovu kišnu subotu želimo da vam razvedrimo pričom Zorana Pajčina koji je nedavno posjetio grčku prestonicu. Zašto je Atina uvijek dobra ideja saznajte u ovom živopisnom putopisu!
Atina je jedan od najstarijih gradova na svijetu, čija se istorija proteže preko 3400 godina, a dobila je ime po boginji zaštitnici Atini. Kao glavni grad Grčke i jedan od najpoznatijih gradova na svijetu Atina nudi spoj modernog sa antičkim. Prepune ulice ljudi raznih nacija, rasa, kultura od kojih grad vibrira energijom i raznolikošću vam daju do znanja da ste u metropoli od preko 4 000 000 stanovnika. Broj muzeja, pozorišta, arheoloških nalazišta i istorijskih spomenika iz svih epoha ljudskog postojanja je toliki da je nemoguće sve obići u jednoj prosječnoj posjeti. Ali kao što naslućuje naslov ova reportaža nije samo o Atini već i posebnom putovanju do nje...
KO TO TAMO PEVA
Kada čovjek čuje da neko ide u Grčku prva pomisao su mu ostrva, ljeto, more, plaže i provod. Ali zbog mojih kumskih veza sa Helenima ja sam se odlučio na putovanje sredinom decembra da bi sa kumom u Atini dočekao Božić po njihovom kalendaru. Naravno, za avion se nema „vremena“ pa se izbor sam nametnuo - autobus. Ko je bio u Beogradu sredinom decembra zna kako je, -10C i vjetar koji prolazi kroz kosti, glave ne dižeš, nadaš se da ćeš ti nekoga zgaziti prije nego on tebe i to je to.
Naravno da sam na bus stigao 10 minuta ranije, taman da ubacim stvari i izborim se sa hordom džeparoša i prevaranata koji se maskiraju kao da ispraćaju drage im ljude. Nije paranoja momka iz provincije. Polazak je u 20 časova. Tri minute prije polaska više je putnika van autobusa nego u njemu, pitam vozača o čemu se radi
„Ne radi nam grijanje“ kaže on, pa kako to „Ne znam“, pa kad ima sljedeći bus pitam ja naivno, „Za tri dana“. Kako i gdje da to dočekam???Nakon pola sata rasprave polovina (pametnih) putnika odustaje, a vaš autor je na ovoj drugoj strani sudbine. U autobusu su zastupljene starosne grupe od 18 do 70 godina životnog iskustva.
Pauze ćemo praviti svakih sat vremena kada će se smjenjivati vozači. Na prvoj pauzi (- 11C) malo poslije Jagodine već nije bilo svejedno ali nije bilo povratka. Zamolim majstora za volanom da otvori prtljag, nabacim još jednu trenerku, duks sa kapuljačom, nekoliko pari čarapa, kapu i debelu zimsku jaknu. Spreman za Sibir mislim u sebi.
Dolazak u Niš sam dočekao cupkajući u mjestu. Već je prošlo tri sata puta a napolju je -15C. Na pauzi ide gutljaj rakije, pa gutljaj čaja. Ubrzo shvatiš da čaj ne pomaže.
Već je četiri sata ujutro, prolazimo kroz makedonske planine, napolju je minus bog zna koliko, razmišljam zašto se loše stvari dešavaju dobrim ljudima dok se ledenica debela kao noga spustila niz šoferšajbu. Borim se da ne zaspem u strahu od bijele smrti. Dva sjedišta iza mene su muž i žena Makedonci stavili flašu rakije i vina u onaj prostor iznad glave. Naravno da su u krivini flaše ispale i razbile se. Cijeli bus „miriše“ od rakije i vina.
U šest sati ujutro stižemo na grčku granicu, ulazi graničar, protrese se kad je ušao u bus i pita vozača „Pa što ne upališ grijanje“ vozač mu odgovori da ne radi od kada smo krenuli iz Beograda. Graničar gleda niz autobus, mi svi bijeli kao tifusari, „miriše“ rakija i vino, vidim kako mu misao ide kroz glavu „ Evo Srba, nema ko drugi biti“.
Kada smo došli u Solun oko 8h ujutro ja odlučim da tu izađem i uhvatim neki drugi bus za Atinu. Dosta je bilo igre sa sudbinom. Standardno za naš mentalitet vozač neće da mi vrati novac koji sam dao za kartu, počastimo se psovkama, ja se zahvalim bogu što sam preživio i krenem svojim putem. Na autobuskoj stanici bus za Atinu kreće za pola sata, taman dovoljno vremena za jutarnju kafu. U busu se sjedi po numerisanim sjedištima, šok za mene kad se uzme u obzir kako je kod nas. Unutra toplo, prostrano, čisto. Kako nisam spavao cijelu noć i pošto mi se zima uvukla u kosti skroz sam zaboravio da imam svu onu odjeću na sebi. Na pauzi se probudim, gorim sav, mokar kao čep izađem vani da se rashladim, ostali putnici gledaju u mene u čudu ja skidam komad za komadom odjeće i polijevam se hladnom vodom u sred decembra ispred autobusa. Nikome nije bilo jasno šta mi je. Uprkos Spartanskim mukama u Atinu sam stigao živ i zdrav.
WELCOME TO ATHENS
Nakon što sam se oporavio od golgote koju sam proživio vrijeme je za Atinu. Naravno prva stvar je biranje mjesta za jutarnju kafu, broj mjesta je beskrajan ali moj izbor je prelijepo naselje Plaka koje je puno kafića i restorana. Nalazi se u blizini Akropolja i izgleda kao malo selo u centru grada sa uskim ulicama punim zelenila. Jutarnji ritual ispijanja kafe je veoma važan za Grke. Ovu priliku bi takođe trebali iskoristiti da skinete neke od aplikacija (AthensBook, Athens by GREEKGUIDE) koje će vam uz „Google maps“ olakšati kretanje po gradu i pomoći pri pronalasku restorana, kafića, prevoza i turističkih atrakcija. Broj mjesta na koja vrijedi otići je ogroman pa bi svako ko dolazi trebao unaprijed prema svojim interesovanjima da odredi prioritete.
Lokalni ljudi će vam reći da je za njih Atina prilično siguran grad, ali ipak se ne trebate upuštati u rizične poteze ako ste prvi put u posjeti, kao i u svakoj metropoli. Pasoš treba da imate kod sebe u svakoj situaciji jer je prisustvo policije u gradu ogromno i zbog velikog broja iliegalnih imigranata često zaustavljaju ljude i vrše kontrole. Pasoš, uz naravno novac, trebate da posebno čuvate jer je meta džeparoša. Ako nemate pasoš kod sebe prilikom kontrole sigurno ćete provesti neko vrijeme u pritvoru. Takođe, kada šetaju trotoarom pripadnice ljepšeg pola trebaju ići što dalje od ceste i držati torbu na desnom ramenu jer su moguće krađe sa motocikla. Kasno u noć se ne preporučuje šetnja van centra grada.
Po gradu sam odlučio da se krećem podzemnom željeznicom koja je jeftina, pouzdana i pokriva cijeli grad. Takođe u njoj se mogu vidjeti razne arheološke zanimljivosti koje su pronađene dok je građena željeznica.
Nakon jutarnje kafe u naselju Plaka uputio sam se na kompleks Akropolj i muzej u podnožju Akropolja koji su „must see“ ali su ogromni i treba izdvojiti nekoliko sati za te posjete. Ulaz je 15€. Na Akropolju se nalaze ostaci Agore, antičkog komercijalnog i građanskog centra Atine, gdje su nekada šetali veliki filozofi Sokrat, Platon i Aristotel kao i veliki državnik Perikle.
Sa Akrpolja se upućujem u naselje Monastiraki koje je u blizini i ima veliki broj odličnih restorana sa tradicionalnom Grčkom hranom, moj prijedlog je Cafe Avyssinias. Ako niste vegeterijanac Atinu nemojte napuštati ako niste probali šuvlaki. Na ulicama Monastirakija je veliki broj uličnih trgovaca i ulična pijaca na kojoj možete kupiti i cjenkati se za suvenire.
U blizini je trg Sintagma sjedište zgrade parlamenta koji je srce moderne Atine i tu možete fotografisati smjenu gardista obučenih u tradicionalnu Grčku nošnju. U Atini su u trendu „roof top“ barovi kojih ima po cijelom gradu. Moj izbor je „Thea Terrace bar“ koji je u blizini trga Sintagma i pružaja odličan pogled na grad uz zalazak sunca i odlične koktele svih vrsta.
Kada je riječ o noćnom životu ponuda je beskrajna i svako može pronaći ono što mu odgovara. Moj prijedlog je ulica Kolonoki koja nudi veliki broj barova i noćnih klubova ili naselje Gazi. Takođe ako niste tip za noćne klubove Atina je grad pozorišta među kojima je najpoznatiji antički Herodotski Atikus teatar u kojem se održava Atinski festival koji traje od maja do oktobra. Takođe ima veliki broj veoma romantičnih bioskopa na otvorenom među kojima je najpoznatije „Thision open air cinema“ koje je jedno od najljepših i najboljih biskopa na otvorenom na svijetu.
Ako želite da iskoristite priliku i pogledate dobar koncert onda predlažem da provjerite repertoar koncertne dvorane „Megaron“ koja okuplja poznate svjetske umjetnike svake godine. Ako ste umorni i želite se izvući iz bučnog centra grada onda se možete opustiti uz šetnju kraj mora Atinskom rivijerom.
Atina je takođe grad sporta. Na sportskoj sceni dominiraju Panatinaikos, AEK i Pirejski Olimpijakos. Između navijača ova tri sportska društva nema ljubavi. Atina nudi sportske događaje na vrhunskom nivou kao što su mitinzi Zlatne lige u atletici, utakmice Lige Šampiona u fudbalu ili košarkaške Eurolige.
Atina je živ i strastven grad koji nudi nešto za svakoga. Antički spomenici, moderni restorani i barovi, prelijepa naselja i trgovi koje sam posjetio su samo centar ovog magičnog grada. Ima još mnogo toga zanimljivog ali to ostavljam za neku drugu priliku.