"Brejkersi" u Beogradu – sudar s vremenom

Sastav koji je domaćoj muzici ostavio u amanet pjesme poput "Kreni prema meni", "Zemljotres", "Hipnotisana gomila", "Ono što pokušavam"… u subotu uveče je publiku nagradio nezaboravnom rođendanskom žurkom kojom su zaokružili 30 godina karijere. I to kakve karijere!

Oko 8.15 časova, nepregledna rijeka ljudi slivala se ka Hali sportova na Novom Beogradu, a sam prilaz zgadi bio je gotovo "nemoguća mislija" za mnogobrojne fanove popularnog rok benda. Tražila se i karta više, jer je koncert odavno rasprodat.

Predgrupa je svirala već od 8.30 časova, a sala se punila, i punila i punila….sve do momenta, negdje oko 21.30 časova, kada je salom zavladao muk, koji se nakon nekoliko trenutaka pretvorio u gromoglasni vrisak koji je "izmamio" bend na binu.

Salom se prolomio vrisak, začuli su se prvi gitarski rifovi, nakon njih bubanj, zatim bas… a onda je sve počelo – jako, moćno i energično, kako se od "Brejkersa" i očekivalo. Da, to je bio taj zvuk koji su svi čekali...zvuk koji svi vole već pune tri decenije.

Publika je pjevala, vrištala, skandirala …a poneka pjesma je i dirala "u stare rane".

Ređali su se dobri stari hitovi poput "Prsten", "Mjesečeva kći", "Pet ispod nule", "Hipnotisana gomila", "Ono što pokušavam", " Gubitnik", "Ako si.." "Dugo te nema"…i sve one "stare dobre stvari".

I u bekstejdžu je bilo veselo. "Brejkerse" su na rođendanskoj žurci došle da podrže i kolege i prijatelji, pa smo tako sreli Bajagu i sve njegove "instruktore", članove Yu grupe, Dragana Bjelogrlića, Baneta Trifunovića, i mnoge druge.

Počelo je žestoko, a nastavilo se u istom tempu, sala je bila mala "da podnese" intenzitet zvuka i energije koji kao da su se "odbijali o zidove" i vraćali u publiku kao bumerang. A ona je svaku pjesmu, neizostavno, krunisala aplauzom i ovacijama, i ponekim vriskom iz hipnotisanog fan pita.

Cane nije traćio vrijeme na priču, obraćao se publici kratko, u pauzama pjesama, sa par odabranih riječi (i ponekom psovkom), i nastavljao da svira…


Kao i riječi pjesme, i publika na koncertu bila je jedna velika hiponotisana gomila, ali ni članovi benda nisu uspjeli da izbjegnu “kolektivnu psihozu” sopstvene muzike, koja je nakon sat i po “opake svirke” prepunu salu potpuno “otopila” u pretvorila u jednu homogenu masu koja je disala kao jedno.

Bez mnogo pauza i "govorancija", jednostavno se sviralo - ‘ ipak, trebalo je "spakovati" ono najbolje iz posljednje tri decenije u ovu jednu noć, a publika ih je bila željna, i nije se libila da im to jasno stavi do znanja.

Ali sat i po je bilo malo…

"Brejkersi" su napustili binu oko 23.00 časa, ali, avaj – nije to mogao biti kraj, "oni" im to nisu dozvolili. Trebalo je publici par vrisaka i ne više od tri minuta da ih vrati na binu.

"Da idemo kući? Ne?! Idemo onda dalje, za iste pare…", obratio se pjevač publici izlazeći na bis.

Uslijedile su pjesme "Ulični hodač", "Stoj Džoni"…i još nekoliko numera koje su dodatno usijale atmosferu – onako kako to po pravilu biva pred kraj.

Zvanični bis "Brejkersi" su zatvorili pjesmom "Ulični hodač", ali je, sudeći po atmosferi u sali, i to bilo malo - drugi bis je bio više nego izvjesan.

"Mi idemo da umremo sada, a vi idete da živite. Bili ste divni, hvala vam što postojite. Odsviraćemo još samo jednu pjesmu, jeste čuli?!", rekao je Cane, i počela je "Najbolje se putuje kada putuješ sam", koja je i zvanično zatvorila koncert.

Publika je napuštala salu u zadovoljno – grozničavo euforična, a mi nismo mogli, nakon ovog koncerta, a da se ne zapitamo – čime još Partibrejkersi mogu da nas iznenade nakon ovog "sudara sa vremenom" koje im, očigledno, ne može ništa.

(MONDO)