Dugo će pamtiti fanovi spektakularnu svirku hrvatskog “Hladnog piva”, nastup nikad boljeg “Van Goga” i Bajagu i njegove Instruktore
Koncert godine, koji je u nedjelju održan u banjalučkoj dvorani “Borik” opravdao je svoj pomalo pretenciozan naziv – ovo zaista jeste bio koncert po kome ćemo se sjećati godine iza nas.
Dugo će pamtiti fanovi spektakularnu svirku hrvatskog “Hladnog piva”, nastup nikad boljeg “Van Goga” i Bajagu i njegove Instruktore koji su nam oživjeli neka jednostavnija, ljepša i veselija vremena, koja smo živjeli zajedno s njima, prethodnih dvadesetak godina.
Vječita predgrupa, kako u šali sugrađani zovu banjalučki “Balkan ekspres”, ni ovaj put nije iznevjerio – domaći “konj za trku” svojski je razmrdao prve pridošlice, a gostujućim bendovima dao sjajnu uvertiru. Kapacitet Sportske dvorane “Borik” je sedam hiljada mjesta, a kada su se začuli prvi taktovi pjesme “Nije sve tako sivo” i prepoznatljiv vokal Mileta Kekića, frontmena hrvatskih pankera – u dvorani nije bili mjesta “ni igla da padne”.
I zaista, ništa se ne čini tako sivo dok svira “Hladno pivo”. Nastup u Banjaluci bio je među posljednjima u nizu slavljeničkih koncerata kojima ovaj bend obilježava ravno 25 godina postojanja. Ipak, slušali smo uglavnom pjesme sa posljednjeg albuma nazvanog “Knjiga žalbe”, pa se na repertoaru našla i “najljubavnija pjesma na svijetu” “Pitala si me”, ali vrhunac i opštu pometnju u publici izazvala je pjesma “Samo za taj osjećaj”.
Još nekoliko starijih, kultnih kompozicija, među kojima i sjajna “Za kaj se tako oblačiš” i bilo je gotovo. Istinskim fanovima, bilo bi malo i da su svirali cijelu noć, ali s obzirom na činjenicu da smo imali veliku čast da ih čak dva puta ove godine vidimo u Banjaluci – oprostićemo im nevraćanje na bis. Ukratko, momci iz “Hladnog piva” su i dalje eksplozivni, snažni, glasni i vjerujemo da je četvrt vijeka malo da ispričaju sve što imaju. Svakako se radujemo proslavi pedesetogodišnjice.
“Mi smo narodski bend i mislim da je ovaj koncert pravi način da pokaže kako bi rokenrol trebao da funkcioniše. Prethodnih puta u Banjaluci viđao sam u publici ljude od 45 godina sa djecom, klince, pankere, bankare, metalce, darkere... Mislim da su to ljudi otvorenog srca koji su i ovaj put došli samo iz jednog razloga – da se dobro zabave i uživaju u pjesmama”, rekao nam je Mile Kekin neposredno pred koncert.
Puna dvorana, uključujući oznojen parter, krcate tribine i balkone, zakrčene ulaze i prolaze nije baš čest prizor u Banjaluci. Ali, kada uz sve to, još vidite sedam hiljada pari ruku u vazduhu i euforičnu masu koja urla od zadovoljstva, kada se na sceni pojavio Đule i Van Gogh – onda je to istorijski trenutak.
Kada ste na sceni više od dvije decenije, i kada u zemlji i okruženju ne postoji niko ko ne zna naizust da otpjeva bar tri vaše pjesme, onda ste uspjeli. Ipak, baš tu postoji zamka da počnete da se ponavljate i da vaša putanja bude ili ravna, ili strma – i to prema dolje.
Đule i Van Gogh su uspjeli. Apsolutno. Ali, kvalitet njihovog rada ogleda se u činjenici da ni poslije dvadeset i kusur godina, oni nikad nisu isti... Ništa se kod njih ne ponavlja. Slijedeći evropske tokove, prepoznavajući ono najbolje u njima, ali slušajući sebe i prateći svoj put, Van Gogh može rame uz rame da stane sa “The Killers” ili “Coldplay”. I još da ih ponešto nauči.
Savršeni, svježi aranžmani, stara energija, provjereni hitovi, profesionalan odnos prema poslu i publici – sve ovo čini Van Gogh. Ne zaboravimo pri tome i karijeru bez ijedne mrlje i zaslužene nagrade koje ih prate. Pojavili su se ovaj put s bijelim maskama i šeširima, zapalili masu pjesmama poput “Ludo”, “Brod od papira”, “Za godine tvoje” i na kraju “Utešna nagrada”. Treba li napomenuti da je sedam hiljada duša otpjevalo s Đuletom svaki glas, slog... Uz to, premijerno su izveli i pjesmu s novog albuma nazvanu “Suđeno mi je”.
“Ako me lomiš, slomi me, ako me voliš – pusti me”, orilo se iz hiljada grla...
“Hvala ti Banjaluko što si još jednom ispoštovala i prepoznala istinski rokenrol. Želim vam sve najljepše u Novoj godini i budite odlični ovdje, ovdje i ovdje”, pozdravio se Đule sa publikom pokazujući na glavu, grudi i... još malo niže.
Višnja, ili šlag na kraju (zavisi koja je torta) bio je nastup Bajage i Instruktora. Bend koji se ubraja u najuticajnije na prostorima bivše nam države, koji je nedavno izgubio jednog člana, s godinama kao da je dobio na kvalitetu.
“Prodavnica tajni” bila je otvorena cijelu noć, Bajaga i Instruktori su nesebično dijelili svoje tajne nakupljane tokom (opet) dvadeset i kusur godina bivstvovanja na sceni, a njihov je nastup unio u cijeli događaj malo mračniju notu, ali i romantičniju i svedeniju emociju koja je zaokružila koncert, stavila tačku na sve i negdje oko dva sata poslije ponoći poslala ljude kućama zadovoljne u svakom pogledu.
“Čast je biti prvi i učestvovati u stvaranju nečega, a upravo sa Hladnim pivom, Van Goghom i nama započinje nulti Koncert godine”, kazao je Bajaga, ispunivši obećanje dato prije svirke – da će ovo biti sjajna žurka. Pogledajte kako je bilo u našoj foto galeriji.
Organizatori ovog koncerta, koji ozbiljno “prijeti” da postane tradicionalan su agencija Long Play iz Beograda, Title i Front Stage, a generalni sponzor Jelen pivo.
(Vesna Kerkez, MONDO)