DJ i producent Damir Hoffman iz Slovenije biće gost prve ovogodišnje eXposure žurke, koja će biti održana 14. marta u banjalučkom klubu “Inbox”.
Tim povodom popričali smo o njegovim uspomenama vezanim za grad na Vrbasu, počecima, muzici, sceni…
“Prvi put sam nastupio u Banjaluci sad već davne 2004. godine na poziv Siniše Tamamovića i Mladena Tomića u klubu “Music Hall”. Imam dosta lijepih uspomena iz vašeg grada u kome se uvijek njegovala kvalitetna muzika. Svaki put kada sam nastupao doživio sam sjajnu energiju, bez obzira da li je riječ o velikim ili manjim žurkama. Sa kolegama iz Banjaluke me vezuje dugogodišnje prijateljstvo. Za nastup sredinom mjeseca spremam fuziju tek-hausa i tehna, to je nekako moj omiljeni pristup setu.
“DJ-ing mi pruža najveće zadovoljstvo, oduvijek. A organizacija žurki je možda najteži dio, jer mi oduzimaju najviše energije i živaca. Kada radiš sve to, teško je organizovati i sopstveno vrijeme, pa ponekad moram da odredim prioritete i tada je to produkcija”, ističe.
Kada ste na sceni više od decenije, doživite mnogo lijepih i manje lijepih stvari. Damir kaže da je najbolja stvar – lični razvoj.
“U ovih 13 godina dosta sam putovao, upoznao, upoznao dosta interesantnih ljudi i korjenito evoluirao kao DJ. Sve je to imalo uticaja na mene kao osobu. I, da, kada bih sve mogao ispočetka, opet bih živio na isti način”, kaže Damir.
Svojim najvećim uspjehom naš sagovornik smatra činjenicu da radio no što voli i može da živi od toga.
“Na početku karijere imao sam viziju neke modernije techno scene koje sam želio da razvijem u zemlji gdje je tada prevladavao old school techno. I uspio sam u tome. Na događaje koje sam organizovao – “Reload” i “Pulse open air” došli su velikani poput Adama Bejera, Džozefa Kaprijatija, Pola Riča, Gajzera, a bio je i Dubfire i mnogi drugi. Uspjeh tih događaja učinio je da i mene prepoznaju organizatori i partijaneri iz Slovenije, Italije i Hrvatske, gdje redovno nastupam, a imam i neke godišnje nastupe u drugim državama”, dodaje Hoffman.
Od brojnih svjetskih “faca” s kojima je sarađivao, nekoliko njih se posebno izdvaja.
Najduže sarađujem sa Markom Bejlijem, koji mi je i prijatelj, a moja muzika izlazi na njegovoj izdavačkoj etiketi MB Elektronics. Marko je sjajna osoba i uvijek je s njim dobra zajebancija :) Dobar sam prijatelj i sa Džozefom Kaprijatijem, a kada je riječ o zajedničkim nastupima, svi su mi podjednako dragi.
U Banjaluci i BiH, “zlatno doba rejva” bilo je negdje početkom dvehiljaditih – tada su, složićete se, žurke bile najbolje, najmasovnije, a elektronsku muziku slušali su samo istinski fanovi. Danas živimo hiperprodukciju, nejasne žanrove i opštu banalizaciju muzike. Slično je, prema riječima Hoffmana, bilo i u Sloveniji.
“U to vrijeme i kod nas su bile najbolje žurke. Nije bilo toliko podžanrova kao danas i kada kažeš da neko pušta techno, otprilike je bilo jasno šta to znači. Danas to više nije tako. Stvarno mi nedostaju žurke kakve smo imali tih godina. Danas se nekako sve svelo na dešavanja do 300 ljudi. Prije deset godina bilo je situacija kad iste noći pravimo žurke u dvorcu Vipolze, u klubu “Ambasada Gavioli” i klubu “Lipa” i sva mjesta budu puna ljudi. Danas to nije više tako… malo zbog krize, a malo i zbog toga što se u svakom selu pravi kojekakvi partiji”, dodaje.
Iako se trendovi mijenjaju, Slovenija je, prema riječima našeg sagovornika, ostala čvrsto uporište tehno muzike.
“U Sloveniji oduvijek najpopularniji tehno, bilo da je riječ o savremenom obliku ili nekom retro zvuku, uglavnom je to žanr koji prevladava. Kada je riječ o nekim trenutnim evropskim trendovima, situacija je drugačija u zavisnosti od grada ili države, ali mislim da je neki tvrđi underground tehno u ekspanziji, ali i kvalitetan haus se polako vraća, pa nekako sve polako opet dolazi na svoje mjesto”, otkrio nam je Damir Hoffman na kraju razgovora za MONDO.