Samo na MONDO portalu čitajte osvrte Monike Ponjavić na nove epizode najiščekivanije serije ove godine - Igra prestola. Uživajte u analizi četvrte epizode pete sezone.
Četvrta epizoda pete sezone Igre Prestola počinje na vodi. Na jednom kraju svijeta Tirion, zarobljenik Džore Mormonta, nastavlja svoj put ka kraljici. Zanimljivo je primijetiti kako se pojam kraljice u ovom slučaju za dva lika odnosi na potpuno drugu osobu. Tirion još uvijek kraljicom smatra svoju sestru Sersi (iako je udajom za Tomena ta uloga sada pripala Mardžori Tajrel) dok Džora kao kraljicu vidi samo Deneris.
DŽEJMI LANISTER, SILOVATELJ, UBICA I MRZITELJ BRATA SVOG
Na drugom kraju svijeta, njegov brat Džejmi, u službi Tirionove kraljice, i u pratnji svog učitelja Brona, na putu za Dorn prolazi pored Tarta, ostrva safira, doma njegovog jedinog prijatelja, Brijene od Tarta. Džejmijev pogled govori sve. Međutim, kako je njegova priča u potpunosti promijenjena ostaje nepoznato da li će se on ikada više sresti sa Brijenom i ako hoće da li će to biti u istom onom sumornom tonu o kojem smo čitali u njegovom, za sada, posljednjem poglavlju. Sljedeći kadar prikazuje Džejmija u potpalublju kako po ko zna koji put objašnjava zaplet i radnju publici. Preuzimajući na sebe ulogu publike, Bron počinje da ukazuje na nelogičnosti u Džejmijevom planu. U inisistiranju da sazna zašto je osoba koja će spasiti Mirselu morao biti upravo Džejmi, Bron shvata da je zapravo Džejmi bio taj koji je oslobodio Tiriona a ne Veris, kako se vjeruje, te da ovo radi kako bi se iskupio kod Sersi. I onda, naravno, šok.
Bron: If you ever see the wee f*cker send him my regards.
Džejmi: He murdered my father. If I ever see him I will split him in two.
Molim?!
Prije svega, Džejmi Lanister nikada ne bi izgovorio ove riječi, pogotovo ne kada je Tirion u pitanju, osoba koju on voli najviše na svijetu. I druga stvar, stavljanje Tirionovih riječi u Džejmijeva usta uopšte nije primjereno. Da, dobro ste pročitali, Džejmi nikada nije izjavio da bi ubio Tiriona, dok je Tirion, po rastanku, obećao Džejmiju da će ga, sljedeći put kada se sretnu, ubiti. Ali to se desi kada izbacite Tišu iz priče, kada Tirionu pripišete sve karakteristike sveca-bludnika, što on nikako nije, a od Džejimija, jednog od posljednjih časnih ljudi u Vesterosu, napravite silovatelja i nerazumnog ubicu koji ubija iz čiste zabave. Ovaj Džejmi nije Džejmi kojeg ja poznajem i koji je u samom vrhu mojih omiljenih likova, ako ne i omiljeni. Šta serija planira s njim i zašto uporno, ovakvim besmislenim replikama, uništava njegov pažljivo građeni lik potpuno je nepoznato.
PJEŠČANE ZMIJE, TEATRALNE DORNJANKE
U ovoj epizodi konačno su uvedeni likovi Oberinovih kćerki, poznatije kao Pješčane zmije (eng. Sand Snakes). Istina, ja ne pripadam onoj grupi ljudi koja je njima bila oduševljena ni ranije, za vrijeme čitanja knjige, ali to moje neoduševljenje je sada doseglo vrhunac. Prije svega, kao što znate, nisam oduševljena činjenicom da je Arijana Martel, kćerke Dorana Martela, koja igra veliku ulogu u knjizi, izbrisana iz serije.
Samim tim nisam oduševljena ni činjenicom što je upravo njena uloga dodijeljena, ili možda, kako bih bila preciznija, pripisana Elariji, Oberinovoj ljubavnici. Tim postupkom Elarija je, barem u mojim očima, dobila karakteristike jedne karikature, koja je u ovoj epizodi prenaglašen, zajedno sa kćerkama, od kojih je bez sumnje, najgore predstavljena Obara, za koju se ispostavlja da nije Elarijina. Njen dramatični govor protkan teatralnošću, sa svrhom podsjećanja na lik zlatnog Dornjanina koji nažalost nije više sa nama, djelovao je toliko iskonstruisano, na silu i preglumljeno da uopšte nisam sigurna o čemu je riječ, lošem tekstu, lošoj glumi, lošem izboru glumice ili generalno lošoj postavci stvari.
SER BARISTAN SELMI, LEGENDA VESTEROSA?
Smrt Ser Baristana Selmija u prvom i jedinom trenutku u kojem se ovaj legendarni vitez latio mača je, umjesto dobre smrti (koja se nikad ne desi u knjizi), prerasla u jasan i očit dokaz da tvorci ove serije niti poštuju, niti razumiju likove priče na kojoj je ona bazirana. Ako pogedamo njegov progres tokom proteklih sezona, od prvog trenutka kada se pojavio pa do danas, postaće nam jasno da nemamo o čemu da pričamo jer progresa zapravo nema.
Lik Ser Baristana Selmija, najveće legende Vesterosa, umjetnika koji je slikao crvenom bojom, te ostavio krvavi trag kroz Zlatnu družinu i potpuno sam zaustavio otvorenu pobunu u Daskandejlu, Džejmijevog heroja i idola, koji je i sada, u kasnim godinama, u stanju da lijevom rukom ubije šestoricu, degradiran je na starca čija je uloga svedena na verbalno rvanje što sa nadobudnim, prepotentnim Dariom što sa tvrdoglavom Deneris. Kad bolje razmislim, možda mu je i bolje što je umro.
Bonus:
- Stanis zaslužuje nagradu najboljeg tate Vesterosa!
- Retrospektivno otkrivanje priče bez koje ne bi bilo Igre Prestola. U pitanju je naravno Turnir u Harenhalu i Rejgarov svojevremeno nelogičan izbor koji je doveo do rata i svrgavanja Targarijena s trona. Jedan od načina kako ispričati priču a bez uvođenja novih narativnih modela.
-Lansel Lanister - daleko zanimljiviji kao religijski fanatik nego kao kraljičin ljubavnik.
- Kada smo kod religioznih fanatika, High Sparrows izgledaju kao da su istrgnuti sa stranica nekog od romana Dena Brauna
Najbolji citati:
Stannis: Lord Commander of the Night's Watch
Selyse: A bastard by some tavern slut.
Stannis: Perhaps. But that was not Ned Stark's way.
Baelish: The last two riders were Barristan Selmy and Rhaegar Targaryen. When Rhaegar won everyone cheered for their prince. I remember the girls laughing when he took of his helmet and they saw his silver hair, how handsome he was. Until he rode right past his wife, Elia Martell, and all the smiles died. I have never seen so many people quiet. He rode past his wife and he laid a crown of winter roses in Lyanna's lap. Blue as frost. How many tens of thousands had to die because Rhaegar chose your aunt?
Sansa: Yes, he chose her. And then he kidnapped her and raped her.
Izbor ova dva citata nije nasumičan, niti je slučajan. Posmatrajte ga kao dva nova dijela slagalice, neophodna za razumijevanje, pa samim tim i za stvaranje konačne slike ove kompleksne priče.
Ocjena: 8/10
(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU)