IGRA PRESTOLA: Opasnosti idealizma

Samo na MONDO portalu čitajte osvrte Monike Ponjavić na nove epizode najiščekivanije serije ove godine - Igra prestola. Uživajte u analizi pete epizode pete sezone.

Oni koji su čitali moju teoriju "Džon Snou će predvoditi vojsku Bijelih šetača u borbi protiv okupacije Deneris Targerijen i njenih zmajeva" znaju moj stav i mišljenje o samoprozvanoj kraljici. Prateći njen razvoj kroz teksta Džordža Martina, a sada i kroz seriju, jedini zaključak koji sam mogla donijeti je da Deneris Targerijen nije ono što svi u njoj vide, ili od nje očekuju da bude – heroj, zaštitnik, spasitelj.

Ona nije ništa od toga jer je zapravo baš sve suprotno. Peta epizoda pete sezone Igre Prestola je samo jedan od dokaza za ovu tvrdnju. Ubiti ili mučiti nekoga bez dokaza o njegovoj ili njenoj krivici za Deneris ne predstavlja nikakvu moralnu dilemu iako se serija trudi svakom njenom činu dati validno opravdanje.

Međutim, ako bismo Deneris posmatrali kao nepogrešivu heroinu čija namjera jeste istinski čista i plemenita, opravdanja onda nema. Ili je jedno ili je drugo. Ubiti predstavnika plemićke porodice Mirina iz hira i objesti je čin koji ne samo da ju svrstava u red antiheroja sa potencijalom prerastanja u glavnog zlikovca serijala, nego nam mnogo govori o njenoj nedoraslosti zadatku, njenoj nezrelosti i impulsivnosti koja me je u ovoj epizodi podsjetila na metode dobrog starog Džofrija.

Znam, nećete se složiti sa mnom ali nema veze. Kako to obično biva, vrijeme će pokazati ko je od nas u pravu. Međutim, krv je krv a njenim venama teče krv pastira koji su uz pomoć magijskih rituala uspjeli za sebe vezati zmajeve kojima će pokoriti i uništiti velike drevne civilizacije i kulture, pa između ostalog i moj voljeni Sjever, pretvarajući tako porodicu Stark u svoje vazale, onog trenutka kada je Toren Stark, posljednji Kralj Zime, u naporima da spasi svoj narod od sigurne smrti i istrebljena, kleknuo pred Egona Targerijena, Osvajača iz Valirije.

USUD TIRIONA I DŽORE U VALIRIJI

Riječ Valirija odnosi se na nekoliko stvari. U prvom redu, ona se odnosi na civilizaciju pastira, Valirijanaca, koji su nastanjivali južno poluostrvo Valirije, oblasti koja je sve do događaja poznatog pod nazivom "Usud Valirije" obuhvatala veliki dio Esosa. U pitanju je kataklizma koja je u potpunosti uništila nekadašnji dom porodice Targerijen, ostvaljajući za sobom Zadimljeno more i razorenu zemlju koja se i dan danas smatra ukletom, prema vjerovanju većine.

Vremenska odrednica nije precizna, ali smatra se da je do kataklizme došlo stotinu godina prije Egonovog osvajanja Vesterosa. Šta je uzrok kataklizmi koja je dovela do uništenju Valirije, jednog od najdominantnijih carstava u ovom dijelu svijeta, još uvijek nije poznato.

Ono što jeste poznato je predanje koje se prenosi s koljeno na koljeno a koje se tiče upravo naroda koji je ovu oblast tada nastanjivao. Naime, kako priča ide, jednog običnog dana prije 5000 godina, miroljubivi pastiri Valirije, sasvim slučajno pronalaze stanište zmajeva na polju Četrnaest vatri, lancu vulkana u Valiriji. Nedugo nakon, uz pomoć magije, Valirijancima nekako polazi za rukom da pripitome ove zmajeve, pretvarajući ih, dresurom, u svoje oružje za masovno uništenje.

Sa novostečenom moći, nekadašnji miroljubivi pastiri i čobani dobijaju na samopouzdanju postepeno se pretvarajući u osvajače te samim tim i prijetnju svojim mnogobrojnim susjedima, od kojih je najznačajnije bilo staro Giskarsko carstvo, najstarija država na svijetu, osnovana u praskozorje vremena.

Prestonica Giskarskog carstva, koje je bilo smješteno sjeverno od Zaliva Jada i Ljetnjeg mora, bio je grad Gis, a njegov simbol harpija sa torzom žene, krilima slijepog miša, nogama orla i repom škorpije. Kako priča kaže, po otkrivanju zmajeva uslijedila je nezadrživa ekspanzija Valirije.

U pet ratova, koliko je vođeno, Giskarsko carstvo, nadmoćnije i u bogatstvu, tradiciji, znanju i u disciplinovanoj vojsci, usljed postojanja dresiranih zmajeva, nije uspjelo niti da zaustavi širenje Valirije, niti da se od nje odbrani. Ono je konačno poraženo kada su armije pastira predvođene zmajevima napale njen glavni grad.

Zidine Gisa su porušene, njegova zdanja i ulice pretovrene u prah i pepeo iz kojeg su se nekoliko stotina godina kasnije podigli gradovi Robovlasničkog zaljeva, Astapor, Junkai i Mirin. Njihova kultura, arhitektura i tradicija su tako razvijene na temeljima i tekovinama Giskarskog carstva, čiju su harpiju zadržali kao svoj simbol što smo mogli vidjeti i u jednoj od prethodnih epizoda.

Ako se sjećate, u pitanju je statua koju je Deneris Targerijen, potomak nekadašnjih Valirijanaca, u znak uspješne okupacije Mirina srušila sa vrha piramide u kojoj sada živi.

Dakle, istorija se ponavlja i kontekst (koji serija ne pruža) jeste bitan. Pored osvajačkih pretenzija, Valirijanci su takođe bili zainteresovani i za urbanizam, arhitekturu, industriju, nauku, discipline koje su pod njihovim pažljivim vođstvom cvjetale vijekovima.

Svima je poznato da je valirijski čelik i danas najčvršći, a ujedno i najlakši metal. Džon Snou ima Dugu kandžu dok je mač Neda Starka - Led, pretvoren u dva manja, jedan u vlasništvu Brijene od Tarta, a drugi u vlasništvu kralja Tomena, da nabrojim samo neke. Ovi mačevi su, pored obsidijana ili zmajstakla, takođe poznati i po svojoj magijskoj sposobnosti uništavanja ledenih bića iz Zemlje vječnog leda, poznatijih pod nazivom Bijeli šetači (eng. White Walkers).

Mnogi tvrde da je upravo ta manipulacija magijom došla glave Valiriji. U neobjašnjenim okolnostima, carstvo je propalo, vulkani su spalili prostranstva, od kojeg je ostalo samo ukleto mjesto od kog zaziru i najhrabriji putnici. Zajedno sa Valirijom, umrli su skoro svi zmajevi.

Osim Baleriona, jednog od pet koji je preživio put preko Esosa, i nekolicine Targarijena koji su uspjeli da se spasu usuda te da se smjeste na ostrvo Zmajkamen u Uskom moru odakle će se uputili ka Vesterosu kojeg će, uz pomoć Baleriona i dva nova zmaja (Vegar i Merakses), uspjeti pokoriti i pretvoriti u svoje novo kraljevstvo.

Ostaci Valirije i dan danas leže onako kako su ih i ostavili, u pepelu, ali ne potpuno ruinirani. Rijetko ko se usudi da tamo krene, a oni koji se odvaže, najčešće se ne vrate. To je mjesto u kojem se družimo sa Tirionom i Džorom u današnjoj epizodi.

Ako pogledate mapu Esosa biće vam jasno da najbliži put vodom od Volantisa (grada u kojem je Džora kidnapovao Tiriona) do Mirina vodi kroz prste Valirije i Zadimljeno more. Ići kopnom je nešto sigurniji ali znatno sporiji put mada to i dalje ne objašnjava zašto se Džora odlučio na ovo putešestvije s obzirom na sve priče, znane i neznane, koje kruže ne samo ovim predjelima nego i duž cijelog Vesterosa.

Možda je baš to i razlog jer se ovdje radi o dvojici muškaraca iz Vesterosa, čije porijeklo ujedno postaje i jedina zajednička tačka ovih muškaraca koji više nemaju šta da izgube osim svoje znatiželje. Ploveći Zadmiljenim morem Džora i Tirion konačno progovaraju, recitujući nam kratku istoriju Valirije, u trenutku kada se na nebu pojavljuje odbjegli Drogon, leteći visoko iznad njih u svoj svojoj veličanstvenosti.

Baš kao u prošloj epizodi i ovdje isti pojam - najveći zmaj Deneris Targerijen - za dva različita lika predstavlja potpuno različitu stvar. Za Džoru, Drogon je sjećanje na Deneris, i sve što ono nosi sa sobom, njegovu ljubav, njeno uzdizanje iz pepela, njegovu odanost, njegovu izdaju i njenu želju da ga se u naletu bijesa riješi. Za Džoru, Drogon predstavlja svojevrsnu računicu vremena koje je proveo u izgnanstvu jer posljednji put kada ga je vidio Drogon je bio upola manji u svojoj veličini. U Esosu, vrijeme zaista leti.

S druge strane, za Tiriona, Drogon predstavlja nešto sasvim drugo. Prije svega, u pitanju je prvi zmaj kojeg je Tirion vidio uživo, biće za koje se smatralo da je izumrlo nekoliko stotina godina prije Tirionovog rođenja. Vidjeti svoju dječačku maštariju uživo za Tiriona je, pretpostavljam, jedan od najvažnijih trenutaka u životu.

Međutim, kako su pisci serije odlučili da spoje Volantis i Valiriju (kao da spajanje više likova u jednog već nije bilo dovoljno) Tirionov trenutak strahopoštovanja bio je kratkog vijeka. Sa okolnih stijena u vodu su počeli da uskaču Kameni ljudi ostavljeni ovdje (sada Valiriji a ne Volantisu kao što knjiga kaže) da umru od gladi.

U pitanju je bolest okamenavanja (eng. Grayscale) koja se može u određenoj mjeri zaliječiti ali nikako izliječiti (što smo vidjeli na primjeru princeze Širin, Stanisove kćerke) a koja se prenosi dodirom. U borbi sa Kamenim ljudima, Tirion i Džora, iako ostaju živi, bivaju skrenuti s vodenog puta na kopno koje će ih najvjerovatnije odvesti direktno u ruke lokalnih robovlasnika u nekoj od narednih epizoda.

Da li će i koliko će Džora, koji je sada spojen sa likom Džona Koningtona, čuvara princa Egona Targarijena, sina Regara Targerijena koji samim tim ima veće pravo na presto od Deneris, poživjeti ostaje da se vidi. Kažem da je Džora spojen sa Koningtonom upravo zato što u posljednjem kadru saznajemo da je jedan od Kamenih ljudi ipak uspio dodirnuti Džoru (koji se u knjizi nikada ne sretne sa njima), prenoseći mu tako ovu strašnu bolest, od koje Džon Konington, usljed spašavanja Tirionovog života, već neko vrijeme lagano umire.

Sa ovim pasusom otkrila sam vam jedan od najvećih šokova iz pete knjige "Ples sa zmajevima" ne zato što želim da vam pokvarim ugođaj gledanja serije, nego zato što više zaista nema poente skrivati ovaj podatak s obzirom da je princ Egon Targerijen, zajedno sa Džonom Koningtonom, u potpunosti izbačen iz serije.

Šta to znači za samu priču još uvijek nije jasno ali pretpostavljam da Egon, koji je već počeo sa osvajanjem Vesterosa uz pomoć Dorna, porodice Martel i Verisa, što je jedan od razloga zbog kojih se Veris zalagao za ubistvo Deneris u prvoj sezoni (beznačajni podatak koji trebamo zaboraviti), neće sjediti na prestolu dugo, ako uopšte i do njega dođe.

Kad smo kod sporog napredovanja ka tronu, Deneris je odlučila da se ponovo uda. Ovaj put za Hizdara zo Loraka, jednog od predstavnika plemićkih porodica Mirina koje se bore protiv okupacije svog grada. U pitanju je politički potez koji za cilj ima dvije stvari oko kojih se svi događaji vezani za Deneris u petoj sezoni neumoljivo vrte:

1) red i mir na ulicama Mirina i

2) ponovno uspostavljanje gladijatorskih borbi.

Sve što je potrebno kako bi se neizbježno ipak desilo bilo je pet epizoda nemilosrdno dosadnog dijaloga između Hizdara i Deneris, ubstvo jednog plemića te smrt Baristana Selmija. Eto dragi moji, sada barem znamo da je Ser Baristan Selmi umro uzalud. Uzalud jer je Deneris ipak odlučila da popusti Hizdaru i uradi ono što se od nje od samog početka i očekivalo.

NIJE LAKO UBITI DJEČAKA

Prateći savjet koji mu je Davos dao prije dvije epizode Džon Snou odlučuje da zaštiti sve ljude Vesterosa pa čak i Slobodne narode na šok i negodovanje većine prisutnih. Da li to znači da će ga idealizam kojem uporno teži koštati i one druge, njemu naklonjene, polovine ostaje da se vidi.

Naravno, samo pod uslovom da Džon preživi Hardhom u koji naravno u knjizi ni ne ode s obzirom da je njemu, kao Zapovjedniku Noćne straže, mjesto u Crnom zamku, među njegovim ljudima, koje treba zaštititi od nadolazeće prijetnje, a ne na čelu misije spasavanja neprijatelja.

Kako mislim da sam u današnjoj recenziji već dovoljno pisala o istoriji Vesterosa i Esosa, kojom se serija ne bavi previše, ostaviću Hardhom za sljedeći put. A do tada, obratite pažnju na Olija, još jednog fabrikovanog lika koji u knjizi ne postoji. Bićete mi zahvalni kasnije.

Bonus:

- Sansa Stark nije sama. I ovdje ne mislim samo na Brijenu ili Teona. Sansa nije sama jer je cijeli Sjever uz nju, spreman i voljan. Ne znam za vas, ali ovo lagano postaje moja omiljena priča ove sezone. Sa Stanisom na putu ka Vinterefelu, finale pete sezone zvuči obećavajuće.

- Rus Bolton, Gospodar Sjevera i Vinterfela, moram priznati, postaje odlična zamjena za neprikosnoveno brutalnog Tajvina Lanistera, kojeg sam, bez obzira što se radi o suštinski lošem čovjeku, uvijek sa zadovoljstvom pratila na malim ekranima. Mislim da se zaluge moraju pripisati Čarlsu Densu, jednom od najboljih glumaca koje je Igra Prestola imala u svom arsenalu. S ovom epizodom postalo je jasno da ga Majkl Mekelhaton prati u stopu.

- Rusove metode, prilikom vaspitanja i kontrolisanja Remzi Boltona, su sasvim sigurno bile najinteresantniji dijelovi današnje epizode. Pitam se da li je u ovoj sceni Rus Remziju zapravo dao zeleno svjetlo da napadne Valdu Frej i ubije njihovog nerođenog sina. Nadam se da nije, mada, da budem iskrena, ništa me više ne bi iznenadilo. U svakom slučaju ja se spremam za najgore, a vi kako vam drago.

Najbolji citat: Kill the boy Jon Snow. Kill the boy and let the man be born.

Ocjena: 8/10

(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU)