IGRA PRESTOLA: Vrijeme vukova tek dolazi

Osvrt Monike Ponjavić na posljednju epizodu pete sezone sad već kultne serije "Igra prestola" pročitajte samo na našem portalu. Pred vama je i analiza upravo završene sezone.

Melisandra, Sejlis i Širin su bezbjedne u Crnom Zamku ne samo zato što Stanis smatra da rat nije mjesto za ženu nego zato što želi osigurati sigurnost svog jedinog nasljednika bez kojeg rat za presto u potpunosti gubi na smislu. Gendri, Robertov posljednji vanbračni sin, kao član "Bratstva bez barjaka", luta Vesterosom i ubija sve neprijatelje vaskrsle Ketlin Stark, njihovog novog vođe. Dakle, u knjizi moćna loza Barateon još uvijek, kako-tako, postoji; dok je u seriji, na moju veliku žalost, ona od ove epizode sada zvanično ugašena.

U kontekstu serije i svih promjena u ovoj konkretnoj priči to je jedino i bilo logično. Međutim, sve što je prethodilo gašenju loze uspostavljene od strane Orisa Barateona, bilo je aspolutno nelogično. Do prošle nedjelje, Stanis je bio jedan od najkompleksnijih, pa usudila bih se reći i najzanimljivijih likova ekranizacije ove epske fantazije. U pitanju je bio nemilosrdni kralj, praktičan u svom pohodu ka tronu. Za njega biti kralj nije značilo isto što i za Džofrija. On tu dužnost nije želio, nije ju tražio ali ju je isto tako prihvatio i postavio kao prioritet. Narod i kraljevstvo je stavio ispred sebe, svoje porodice i njihovih potreba. S druge strane, iako je riječ o nemilosrdnom i brutalnom čovjeku, Stanis nije bio zao, ne u istom smislu u kojem su Džofri ili Remzi zli. Međutim, spaljivanjem Širin, serija je uradila upravo to – dala je njegovom karakteru jednu zlu notu jer ubistvo male princeze se ne može drugačije okarakteresati nego kao zao čin lišen morala.

Bio je ovo jako loš, pa možda čak i glup potez, koji je ovog interesantnog lika osudio na propast. Ta propast je u knjigama još uvijek neizvjesna jer, kao što sam napomenula, Stanis je u njima i dalje živ i dalje se bori za sjever, za presto i ponovno uspostavljanje Starka na čelo Vinterfela. Ne znam da li da ovaj razvoj događaja protumačim kao činjenicu da je serija odlučila da preskoči jedan dobar dio Stanisove priče i da nam pokaže samo njegov neminovni kraj ili da se pravim kao da se ništa od ovoga nije desilo jer se u knjizi, kako stvari trenutno stoje, ni ne može desiti. Šta da kažem osim da mi je serija sada u potpunosti pokvarila ugođaj čitanja sljedeće knjige, što je naravno paradoks s obzirom da se ovdje radi o presedanu po kojem ćemo kraj priče saznati iz adaptacije umjesto iz originala.

Međutim, u moru loših vijesti za Stanisa, od dezerterstva gotovo polovine njegove vojske koja, kao što sam i pretpostavila, nakon događaja iz prošle epizode nije mogla (niti je trebala) ostati lojalna kralju ubici, preko smrti njegove žene pa do odlaska Crvene vještice, koja je sve i zakuvala a onda ga samo napustila, provukla se i jedna dobra vijest ali ne za Stanisa, nego za nas, publiku. Melisandra je bila u krivu. U knjizi je to prilično jasno, međutim u seriji i ne baš. Naime, iako Melisandra ima određene sposobnosti, pa između ostalog i da vidi budućnost u vatri, ona, kako se ispostavlja, nema ključnu sposobnost - da te vizije tačno protumači.

Pa tako, Stanis Barateon vrlo vjerovatno nikada ni nije bio ozbiljnji kandidat za Azora Ahaija, niti je njegov mač donosilac svjetla kojim će posljednji heroj pobijediti tamu, kako je ona to sve vrijeme tvrdila što znači da je Širin Barateon umrla uzalud. Usljed svoje nesposobnosti i arogancije Melisandra od Ašaija uspjela je da dovede porodicu Barateon do potpune propasti. Činjenica da je Balon Grejdžoj (ime vezano za pijavice smrti iz treće sezone) još uvijek živ trebala je da posluži Stanisu kao jasan znak da vjeruje pogrešnoj ženi.

S druge strane, Brijena od Tarta svake sezone dobije priliku da ubije bar jednog muškarca. Ovaj put je, umjesto da spasi Sansu, kao što je i obećala, osvetila Renlija, izdajnika i uzurpatora, čiji su ego i sujeta, između ostalog, i doveli do gašenja njegove loze. Da je samo Renli bio malo manje tašt, da je prepustio tron svom starijem bratu kojem je ta dužnost po zakonu pripadala, da je Stanis imao više saosjećanja prema svom mlađem arogantnom bratu i malo manje tolerancije za prijedloge Crvene vještice, da su braća udružile svoje snage u borbi protiv Lanistera koji su uzurpirali tron i ubili Neda Starka kako bi sačuvali svoju tajnu…ovo bi bila jedna druga priča u cjelosti.

LAVICA SERSI LANISTER

Kao jedna od možda najpoetičnijih priča ove epizode bez sumnje se istakla ona vezana za Džejmija i Sersi i njihovu tajnu ljubav. Mnoge nesreće zadesile su cijeli Vesteros upravo kao posljedica sakrivanja ovog tajnog odnosa, o kojem i dalje bez imalo popuštanja oboje uporno i strpljivo ćute. Ono što je bilo u određenoj mjeri iznenađujuće je Džejmijeva odluka da, nakon srećno završene epizode u Dornu, koja je mogla da izazove haos neviđenih razmjera, svojoj kćerki Mirseli prizna da joj je on otac. Prije nego što je to zaista i izgovorio, ona mu izjavljuje da to itekako zna, i da joj je drago da je to baš on. I taman nakon iznimno vidnog olakšanja, Džejmi se naprasno suočava sa još jednom u nizu smrti svoje djece, Mirsela biva otrovana od strane Elarije Sand, kao odmazda za smrt Oberina Martela. Ostao je još Tomen.

Daleko odatle, u Kraljevoj Luci, Sersi Lanister, Kraljica majka, dugogodišnji vladar iz sjenke, sada mora da se suoči sa najvećim poniženjem u životu, sa šetnjom srama na koju je prisilio Vrhovni Vrabac, vođa militantne religijske sekte. Skinuta do gole kože i svoje duge zlatne kose, zaštitnog znaka Lanistera, ošišane do glave, Sersi mora da bosonoga pređe put od Septe kralja Bejlora, gdje prije nekoliko sezona Ned Stark izgubio glavu, do Citadele, izložena svim uvredama i pogrdama koje narod Kraljeve Luke može da smisli, nakon što mu se konačno ukazala prilika da jednog vladara, a još ovako ozloglašenog, provuče kroz najdublju i najprljaviju kaljugu. Ona ovo podnosi poput pravog nasljednika ledenog Tajvina Lanistera, lanisterskog lava, uspravno i uzdignute glave.

Nikada javno ne priznajući svoju ljubav, Džejmi i Sersi su spremni na sve muke ovoga svijeta da bi zaštitili svoju djecu i svoj odnos, pa makar to izazvalo najveća tektonska pomjeranja u Vesterosu, pa i pad sopstvene Kuće. Upravo ovo je na romantičan način u finalu ove sezone povezalo priče iz Dorna i Kraljeve Luke, završavajući svaku jednom vrstom epiloga koji nakon velikog gubitka najavljuje nastavak borbe bez obzira na teškoće koje joj leže na putu: Džejmijev brod nastavlja da jedri ka Kraljevoj Luci, dok izranjavanu Sersi na rukama iznosi njen novi zaštitnik, Ser Robert Strong, zapravo Planina vraćen iz mrtvih, kao zastrašujući produkt nekromansera Kajburna.

ZA STRAŽU

Džon Snou je mrtav.

Iako ovaj podatak znam već nekoliko godina, vidjeti ga na ekranu nije bilo nimalo lako. Iako mrzim Olija još od prošle sezone kada sam prorekla da će on dokrajčiti Džona, vidjeti ga kako zabada nož u njegovo umiruće tijelo nije bilo nimalo lako. Uopšte ne znam, niti mogu pretpostaviti kako su se osjećali ljudi kojima je ovo bila nova informacija i koji su za Džonovu smrt saznali u posljednjim minutama ove epizode. Šok vezan za ovu scenu bi se trebao vezati za dvije stvari koje serija ponovo nije bila u stanju ispratiti. Prva je naravno činjenica da Noćna Straža nije ništa drugo do jedan red, sačinjen od grupe kriminalaca bez trunke časti, morala i etosa, lišen bilo kakve poniznosti. Druga je mnogo značajnija jer prikazuje Džona u novom svjetlu i daje nagovještaj u kom pravcu će priča dalje ići.

"Then Bowen Marsh stood there before him, tears running down his cheeks. "For the Watch." He punched Jon in the belly. When he pulled his hand away, the dagger stayed where he had buried it. Jon fell to his knees. He found the dagger’s hilt and wrenched it free. In the cold night air the wound was smoking. "Ghost," he whispered. Pain washed over him. Stick them with the pointy end. When the third dagger took him between the shoulder blades, he gave a grunt and fell face-first into the snow. He never felt the fourth knife. Only the cold..."

Prolog pete knjige (Ples zmajeva) priča priču Varamira Šestokožac (Varamyr Sixskins), koji je pored toga što je pripadnik Slobodnih naroda ujedno i varg (mjenjač kože). U ovom značajnom prologu saznajemo da je od životinja, za varga, najlakše ući u psa a znatno teže u vuka, te da svaki vuk ima svog varga kojem je lojalan i da samim tim ne dopušta drugim vargovima ulazak u njihovo tijelo. Zatim, da čovjekov duh i njegovo svjesno, nakon što mu umre tijelo, nastavlja živjeti unutar životinje, s tim da mu sjećanja svakodnevno blijede, a životinja malo-pomalo postaje sve manje varg, a sve više vuk, sve dok od čovjeka ničeg više ne ostane i samo zvijer preostane.

To znači da u slučaju da ljudsko tijelo varga umre, njegov um može da se spasi tako što će ući u životinju, međutim on može da poživi unutar životinje samo neko vrijeme prije nego što u potpunosti iščezne. Varamir je to znao iz iskustva jer kad je ušao u orla koji je pripadao Orelu, osjetio je kako Orel, koji je nastavio svoj život u ptici, bjesni zbog njegova dolaska neposredno prije nego je u potpunosti iščezao. U tom trenutku mržnja koju je Orel osjećao prema Džonu koji ga je i ubio prešla je i na Varamira. On je znao šta je Džon istog trenutka kad je ugledao njegovog bijelog strahovuka Duha kako se nečujno šunja uz njega.

Kako on kaže, jedan varg uvijek može osjetiti drugoga a po njemu Džon nije bilo kakav varg. Po njemu, Džon je jedan od potencijalno najsnažnijih i najtalentovanijih vargova koji se nažalost, pored toga što nema nikoga da ga nauči i da mu pomogne da razvija taj dar, usljed tvrdoglavosti, svojstvene porodicama iz kojih je potekao, opire svojoj naravi a zapravo bi joj se trebao u potpunosti prepustiti.

Kao što možete vidjeti iz gore navedenog paragrafa, Džonova posljednja riječ, prije nego što je njegovo tijelo umrlo, bila je "Ghost" (Duh). Da bi varg uspio materijalizovati svoju sposobnost mijenjanja kože potreban je određeni događaj, dovoljno šokantan, kako bi imao ulogu svojevrsnog okidača (za Brena Starka je to bilo spašavanje Džonovog života u trećoj sezoni). Moglo bi se tvrditi da je smrt, nastala kao posljedica izdaje od strane ljudi koje si, do trenutka kada su ti počeli zabadati noževe u stomak, zvao braćom, dovoljno jak okidač za to. Moja pretpostavka (a i pretpostavka svih ljudi koji su pročitali knjigu) je da je Džon u posljednjim sekundima prije nego što će njegovo ljudsko tijelo umrijeti ušao u tijelo svog vuka, te da je tako uspješno izbjegao smrt. Za sada. Međutim, kako bi Džon nastavio svoj život, izlazak iz vuka, nakon određenog vremena, je imperativ. Kako će Džon to uraditi ostaje da se vidi.

Postoji nekoliko opcija koje ću sada zajedno sa vama preći.

- Melisandra se vratila na zid. Ona je, kao i Toros (sveštenik koji je vratio u život u Berika Dondariona i Ketlin Stark) vjerna Bogu svjetlosti što znači da ima sposobnost da vrati Džona u život, iako to do sada nikada nije uspjela uraditi. Međutim, u tom slučaju Džon bi pripadao Crvenom bogu, što je sudbina koju niko ne želi za Džona i koja je pomalo nelogična s obzirom na činjenicu koliko je njegov identitet Starka naglašen, što u seriji što u knjizi. Džon, na kraju krajeva, pripada Starim bogovima.

- Brinden Rivers (three-eyed crow), čovjek-drvo od kojeg Bren trenutno uči u pećini (gdje smo ga ostavili prošle sezone) bi mogao imati nekakve veze sa vraćanjem Džona u život. Brinden je jedan od najvećih živih čarobnjaka koji putem žrtve prinešene drvetu Starih bogova (možda kroz život Teona Grejdžoja) sasvim sigurno može to da izvede.

- Kralj Drugih (Others ili White Walkers), kao što smo vidjeli u dvije epizode – "Oathkeeper" i "Hardhoum" – sasvim sigurno može da uradi nešto po tom pitanju - ili da pretvori Džona u White Walkera ili da ga pretvori u Wighta (što neće biti slučaj). Ako vas interesuje kako je ovo logično i zašto, te kakve veze porodica Stark ima sa ovim ledenim vilenjacima, kako ih je sam pisac nazvao, pogledajte moje teorije koje se detaljno bave upravo ovom temom.

- Kako Džon Snou (najvjerovatnije) nije sin Neda Starka, postoji mogućnost da će Džon, kao pandan Deneris Targerijen, te spoj i oličenje leda i vatre, ustati iz mrtvih bez ičije pomoći (ili nakon što mu se tijelo u potpunosti zaledi ili ako mu braća, u strahu da ne postane živi mrtvac, zapale tijelo), baš kao i ona, a sa novim sposobnostima, pa možda čak i zmajem (od leda).

Bilo kako bilo, Džon, kao centralni lik, potencijalno najmoćniji varg svih vremena kojem pripada bijeli jezovuk crvenih očiju (alegorija na drvo, simbol Starih bogova i Brindena Riversa, albino crvenog oka), nastao kroz spoj jedine dvije magične kuće, čija je pjesma ujedno i naslov ove sage (A song of Ice and Fire), te jedini lik koji ima sva obilježja klasičnog heroja za kojeg se vežu brojna proročanstva, sasvim sigurno neće svoj kraj doživjeti kroz ovakav kukavički čin. A pored toga, smrt je jedini način putem kojeg se Džon može osloboditi službe u Noćnoj Straži, te kako bi se ponovo rodio kao Azor Ahai, Posljednji Heroj, Princ koji je obećan, što je po mnogim fanovima, jedna te ista osoba.

Proročanstvo kaže da će Azor Ahai (za kojeg je Melisandra mislila da je Stanis) ponovo biti rođen usred soli i dima, ispod krvave zvijezde, kao potomak Targerijena te da će rukovati ognjenim mačem znanim kao "Donosilac svjetlosti" (Lightbringer). Mnogi fanovi vjeruju da je Deneris Targerijen taj dugo očekivani princ (iako je žena što ne iznenađuje s obzirom da zmaj nema pol). Međutim, prateći knjigu, ta pretpostavka je nekako previše logična i jednostavna što nije u Martinovom stilu, a između ostalog, njeno putovanje nije putovanje klasičnog heroja kao u slučaju Džona Snoua. Pored toga, u knjizi se za njega vežu tri sna, odnosno proročanstva.

U potrazi sa Azorom Ahaijem, Melisandra u svojim vatrama vidi samo snijeg i Džona. U svojim Snovima Džon Snou sebe vidi sa ognjenim mačem u rukama, obučenog u crni led. S druge strane, Deneris u Kući neumirućih, vidi plavookog kralja bez sijenke koji u rukama drži ognjeni mač. Ova vizija je u odnosu na seriju, u kojoj Deneris vidi presto pokriven snijegom i svoju porodicu u šatoru s one strane zida, znantno drugačija. Samim tim, kada spojim proročanstva i iz knjige i iz serije, vjerovanja sam da je Džon Snou ujedno i plavooki kralj (White Walker) i heroj koji će spasiti svijet i donijeti mu prijeko potreban balans a ne Deneris, čija je sudbina, kako mi se čini, da umre u borbi na Zidu. Znam, ovo zvuči suludo ali ipak je riječ o nepredvidivoj priči u kojoj glavni likovi umiru nemilice a vrijeme vukova tek dolazi.

NAJBOLJE OD EPIZODE:

- Hod srama Sersi Lanister

- Buđenje Teona Grejdžoja

- Smrt Mirande (ubacite prezime jer ga se ja ne sjećam s obzirom da je riječ o fabrikovanom liku)

- Dolazak kalesara u Dotraki more. Pitam se da li je trenutni kal ove horde Kal Džako (Jhaqo) i ako jeste šta će se desiti sa Deneris koja je prekršila zakone ovog naroda po kojem je nakon smrti Kala Droge njena dužnost bila otići u Ves Dotrak i žaliti za svojim mužem do kraja vremena? Da li kršenje zakona znači njenu skoru smrt ili će prizor zmaja uspjeti potčiniti kalesar koji, kako smo saznali u prvoj sezoni, prati snagu, a ne krv.

- Nesalomivost Arjinog identiteta

- Ubistvo Merina Trenta

- Konačno je priči u Dornu došao kraj

- Vaskrsenje Gregora Klegejna (The Mountain) ili Roberta Snažnog, novog člana Kraljeve garde

NAJGORE OD EPIZODE:

- Gdje je dugo najavljivani Bendžen Stark?!

- Veris u Mirinu. Stvarno nemam riječi. Zar poenta nije osvojiti Vesteros?

- Kako će Teon i Sansa preživjeti onoliki skok?

- Izumiranje Barateona

- Balon Grejdžoj je još uvijek živ?

- Ubijanje likova koji su u knjizi živi i držanje u životu likova koji su u knjizi mrtvi

- Dorn. Zar je to to? Nadam se da Doran drži svoju riječ i da če Elarija u sljedećoj sezoni biti pogubljena.

- Deneris koja moli svog zmaja da se pokrene jer je njen narod treba. Pa ako je to slučaj zašto ih je na kraju prošle epizode ostavila na milost i nemilost Sinovima Harpije?

- Pitam se gdje se Piter Bejliš danas teleportovao?

Najbolji citat:

Stannis Baratheon: Do your duty.

-----

Sve u svemu, u pitanju je daleko najgora sezona "Igre Prestola". Kako je to moguće, ne znam pogotovo ako uzmemo u obzir da je ovdje ipak riječ o sezoni koja je u velikoj mjeri zasnovana na jednom od najboljih i najinteresantnijih dijelova ove sage. Narativne nelogičnosti, izazvane usljed bespotrebno velikog odstupanja od izvornog materijala, nisu manjkale ove sezone.

Narativna odstupanja od sopstvenog narativa takođe. Najbolji primjeri za to su Veris (koji je odjednom odlučio da podupire Deneris iako ju je godinama pokušavao ubiti), Stanis (hladni, proračunati kralj koji se odjednom pretvorio u nježnog, brižnog oca, da bi se ponovo vratio u svoju ulogu hladnog, proračuntog kralja koji će spaliti svoju kćerku živu na lomači), Sansa (djevojčica koja je godinama od najboljih učila kako se igra igra pretvorena je ponovo u žrtvu koja je odmah nakon silovanja smogla snage da zapali svijeću i ipak pobjegne iz Vinterfela skokom sa desetog sprata u snijeg) itd.

Zatim tu je naravno Dorn koji ipak ne samo da povređuje djevojčice nego ih i ubija bez ikakvog razloga i logike. Nadala sam se da će ova priča na kraju ipak dobiti nekakav smisao ali ništa od toga. Kako se ispostavlja Džejmi je ponovo bio neuspješan dok je princ Doran, na moju veliku žalost, prikazan kao impotentni slabić. Što se mene lično tiče, mogli smo proći i bez priče u Dornu što bi ostavilo više prostora za recimo:

1) Vaskrslu Ketlin Stark i Bratsvo,

2) Džejmija u nekoj drugoj priči, recimo u Riverlendsu sa Brindenom Talijem (kao u knjizi) ili na omči Ketlin Stark ili u usavršavanju njegove lijeve ruke,

3) Eurona i Viktariona Grejdžoja,

4) Vajmana Manderlija i zavjeru Sjevera u borbi protiv Boltona, kao i čitav politički narativ oko vraćanja porodice Stark na čelo ove regije, te uspostavljanje loze Kraljeva Zime (Stark) što je u potpunosti izbačeno iz serije,

5) Opsada Mirina,

6) Tajna operacija živog Mensa Rejdera u Vinterfelu,

7) Duh Vinterfela,

8) Egon Targerijen i Zlatna družina,

9) Arijana i Kventin Martel,

10) Blekfajer porodica itd.

Umjesto toga dobili smo slepstik Dorn, lošu koreografiju borbe između Oberinovih kćerki i Brona, mrtvu Mirselu; hrabrog Baristana Selmija koji je umro za džabe jer su superVeris i superTirion tu da udruženim snagama ponovo spasu dan; Remzija koji je uspio da nadmudri najboljeg stratega Vesterosa, mrtvu Širin koja je kao i Selmi umrla za džabe, ogorčenog Davosa bez cilja i sinova koji su takođe uludo izginuli i tako dalje i tako dalje.

Samim tim, "Hardhoum" i dalje ostaje najbolja epizoda ove sezone a, kako se ispostavlja, u moru loših ljudi koji usljed još gorih odluka siluju, ubijaju, pale, izdaju, zlostavljaju djevojčice, zabijaju noževe u leđa svojim prijateljima, porodici itd. White Walkeri se sada, nakon ove sezone, čine kao apsolutni pozitivci za koje, bio Džon živ ili ne, sada navijam.

Ocjena: 8/10

(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU)