Atzke, dr Pop, Leki, Radule i Zoki, članovi benda Atheist Rap već skoro tri decenije obogaćuju muzičku scenu dobrom muzikom, nevjerovatnom energijom, koncertima o kojima se dugo priča i tekstovima koji pogađaju baš tamo gdje treba.
Slušaćemo ih i na festivalu Z.E.T. od Šipova, koji se održava od 15. do 17. jula na Janjskim otokama u Šipovu, i to u subotu, 16. jula.
Taj nastup je ujedno bio i povod da ih na brzinu “propitamo” o novom albumu koji nosi naziv “Uberlauf”, ali i aktuelnoj socijalno – političkoj situaciji u Srbiji i regionu, problemima mladih ljudi s Balkana i potencijalnim rješenjima…
Naši sagovornici su bili pjevač Aleksandar Popov, narodnim masama poznatiji kao dr. Pop i basista Zoran Lekić – Leki.
- Novi album “Uberlauf” je pred publikom već pola godine. Kako ga je publika primila i koje pjesme najbolje prolaze na koncertima?
Leki: Jako smo zadovoljni reakcijom publike, a najbolje za sada prolaze dva singla za koja smo snimili spotove (“Momci se vraćaju u grad” i “Ha – pu”). Trenutno radimo i na trećem singlu. Neke stvari s ovog albuma ljudi znaju i od ranije, jer je “Uberlauf” kompilacija pjesama koje su nastale posljednjih šest godina. Pola albuma su stare stvari, a druga polovina – potpuno nove.
“Uberlauf” možete preslušati na OVOM LINKU.
Izuzetno smo zadovoljni i reakcijama kritike. Nismo znali šta da očekujemo, jer smo album uradili za sebe, kao ‘ajde to da izbacimo i završimo više s tom pričom’, ali sve kritike su izuzetno pozitivne, baš ništa loše nismo čuli ni pročitali do sada. Neki su ljudi čak rekli neke stvari o albumu koje ni mi nismo znali :)
- Album je izašao i na vinilu, što nije baš uobičajena stvar. Ko kupuje vinile i kome je ovo izdanje namijenjeno?
Leki: Vinil se polako vraća, a mi smo starija škola, navikli smo da album može da se drži u rukama. Pa onda kad izađe, onda se to gleda, vadi ploča, pažljivo proučava… Volimo jako vinil, i meni lično djeluje mnogo trajnije od digitalnog izdanja i novih medija. Ali u Zapadnoj Evropi ploče se mnogo traže i prodaju i ondašnja publika nam je, u komercijalnom smislu, ciljna grupa.
Pop: Ima i neke romantike u tome, sad opet možete nekom da kažete “Hajde da slušamo ploče dok se ne rastope boje”. Ja još nisam poslušao album na vinilu, moram da promijenim zvučnicu i iglu na mom gramofonu. Radule je poslušao, kaže da je ploča jako lijepa i dobra, a ja ću tek kad promijenim iglu, da ne skrnavim novu ploču starom iglom.
- Na sceni ste nešto manje od tri decenije, a Leki i više od 30 godina. Šta je najvažnije što vas je muzika naučila o vama i o ljudima?
Leki: Mi volimo da sviramo, da putujemo i da se družimo i sve to nam je muzika dala. Ona nas je toliko puta dovela i u vaš grad, u Banjaluku, kojoj se uvijek vraćamo, jer imamo mnogo sjajnih drugara tu. A tako je i u ostalim gradovima u kojima nastupamo – ta prijateljstva, poznanstva sa ljudima iz cijelog regiona i šire su najdragocjenije stvari koje imamo.
Osim toga, naučili smo kakvi smo mi u stvari, i to nas je sve ove godine održalo u bendu i na okupu. Pošto mnogo vremena provodimo zajedno, često i više nego sa svojim porodicama – naučili smo da budemo tolerantni jedni prema drugima, trpeljivi, da tolerišemo jedni drugima sitne mane da bi funkcionisali kao tim.
Pop: O bivšoj domovini mnogo smo naučili putujući, i to je zasluga muzike. Vidjeli smo dosta i sa strane, upoznali baš mnogo dobrih ljudi, i to je možda najjače što smo ćapili za sebe za sve ovo vrijeme.
- Sudeći po vašim pjesmama koje su nastale devedesetih, na stranu politika, zvuči kao da ste se dobro zabavljali. Ima li nešto iz te decenije što vam danas nedostaje?
Pop: Zdravlje i gipkost!
Leki: Samo mladost, ništa drugo. Nažalost, neke stvari u vezi s politikom tog doba se, izgleda, vraćaju.
- Šta je danas ključni problem ljudi koji su približno vaših godina u Srbiji?
Pop: Ključni problem ljudi u Srbiji svih generacija je što su ovce neopjevane. Slušaju jednog čovjeka koji lupeta, šta god da im kaže, oni slijepo vjeruju. Dok god su ovce – neće biti bolje!
Leki: Ne radi se tu o jednom čovjeku, taj kult ličnosti se kod nas neprestano ponavlja. Kad uspostavimo normalno društvo u kome su političari radnici koji rade u korist cijelog društva, kad to bude posao kao i svaki drugi, možemo da pričamo o napretku. Dok god ne postignemo da političari budu djelatnici, koji su školovani za svoj posao, a ne da nam neke zanatlije i neškolovani ljudi dolaze na odgovorna mjesta, neće nam biti bolje. Ni u Srbiji, ni u regionu.
- Prema pričama mladih ljudi iz regiona koje srećete na svirkama, šta mislite dijelimo li svi iste brige, ili se o razlikuje od države do države?
Leki: Razlike su samo u nijansama, svi dijelimo tranzicione probleme.
Pop: Svuda je ista matrica, prepisana s jednog mjesta i to se samo plasira uz minimalne promjene tamo gdje treba.
- Radule je u jednom intervjuu kazao da mladi ljudi s ovih prostora nemaju pojma kako izgleda živjeti u uređenom društvu. S obzirom na to, šta mislite kako ćemo živjeti za dvadesetak godina, kad dođe njihovo vrijeme?
Leki: Ja nisam, nažalost, pretjerani optimista, imam dvoje djece koje usmjeravam da odu negdje izvan Srbije. Opada mi patriotizam, zato što spirala duhovne i materijalne bijede ide strmoglavo ka dnu i ne vidim neko bolje sutra. Korupcija je na svim nivoima društva jako izražena…
Pop: Moja su djeca manja, ali im govorim isto. Govorim im da se bave naukom ili sportom da bi jednog dana mogli da odu odavde. Jer, nisam siguran da će biti normalnog života ni u sljedećih milion godina. Neka odu negdje gdje su stvari barem organizovane, pa da se zna šta ko radi. Nema veze da li će to biti Francuska, Kanada, Novi Zeland ili neki drugi rub svijeta – Južna Afrika ili Kina. Neka nađu neko mjesto gdje je život uređen i neka se klone ovih divljih sredina.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu!