Beograd u vremeplovu Bajage i Instruktora

Najpopularniji pop rok bend ove godine slavi četvrt vijeka na sceni na veoma neobičan i inovativan način - serijom koncerata u Centru "Sava" na kojima će svoj rad predstaviti po "epohama", i na kojima će publika svako veče pjevati druge pjesme...

Put kroz prvo poglavlje istorije kultnog benda izgledalo je ovako...

"Hor" koji je u ponedjeljak 28. decembra brojao skoro četiri hiljada članova odlučio je da tokom dva i po sata ovog više nego kvalitetnog "muzičkog programa" da sve od sebe kako bi uljepšao slavlje benda: Svi u publici su "tješili" Žiku objašnjavajući mu da je život nekad zaista "siv, a nekad žut", već na drugoj pjesmi skočili sa svojih sjedišta i pjevali "Berlin" sa "berlincima", pomno slušali sve o "Janji, ribarevoj kći", a onda aplaudirali uz riječi domaćina...

"Već 25 godina mi imamo lijepu i mladu publiku na svojim koncertima. Za nas je vrijeme stalo i ne zanima nas što...’Godine prolaze’!“.

I bilo je tako. Godine su letjele kroz Centar "Sava" – od daleke 1984. godine pa sve do danas, publika je vijerno pratila "uputstva" Bajage i Instruktora koji su upravljali ovim muzičkim vremeplovom.

Odlazim", "Tišina", "Limene trube", "Bežiš od mene", a onda i najradosnija tema koju je bend napisao, a koju je na svom prvom od tri koncerta posvetio "zujanju po Evropi" – "Ja moram da pijem da zaboravim, ja ne smem trezan tu da boravim...", bile su razlog zbog kojeg je Centrom "Sava" vladala euforija. "Milioni" ruku u vazduhu i bezrezevna podrška glavnom vokalu trajali su koliko sam koncert.

Podršku kultnom sastavu su prve večeri dale i Aleksandra Kovač i Jadranka Jovanović – operska diva koja je svojim nestvarnim nastupom u duetu sa Bajagom najavila pravo "Buđenje ranog proleća".

Razlog zbog kojeg karijera ovog benda traje 25 godina, je taj što smo od malena dobijali "instrukcije" kako da se "ljubimo na pravi način", kako da kao "lepotice pevamo u kadama", ili da nečije oči poredimo sa "Plavim safirom".

Pred kraj koncerta bend je morao da zahvali publici što četvrt vijeka pamti sva ta uputstva – sa dva bisa. Prvo je po bini "prošetala" sjetna "Tamara", a onda je puna sala morala da "Zažmuri". Beograd se njihao u ritmu gitara i uz Bajagino "pusti film da isteče", utonuo u san, ali samo na tren. Iz sna ga je trgao "poslednji voz za Harkov...", tek da podsjeti da Bajaga i Instruktori spremno čekaju da ukrcaju nove ture putnika u svoj vremeplov. Nastavak slijedi...u utorak i srijedu, na istom mjestu, u isto vrijeme.

(MONDO)