Bol u leđima predstavlja čest zdravstveni problem i u većini slučajeva prolazi bez potrebe za operacijom. Ipak, ako traje duži vremenski period, pogoršava se ili je praćen slabošću i trncima u ekstremitetima, ovaj problem ne treba da se zanemaruje.
Bol u leđima jedan je od najčešćih razloga zbog kojih ljudi traže medicinsku pomoć. On nastaje nakon fizičkog napora, usljed istegnuća mišića, promjena na međupršljenskim diskovima ili pritiska na nerv. Ponekad se uzrok ne krije u kičmi, već u drugim organima čiji se bol prenosi u leđa.
Prema podacima medicinskih strčnjaka, čak 80 odsto ljudi iskusi bol u leđima u nekom periodu svog života, dok se približno 90 odsto akutnih slučajeva poboljša u roku od šest nedjelja. Zbog toga pregled neurohirurga nije uvijek neophodan, međutim, važno je da se prepozna kada ti simptomi zahtjevaju mišljenje ljekara.
Kada bol u leđima postaje razlog za zabrinutost?
U većini slučajeva prvi korak je pregled kod izabranog ljekara, koji procenjuje simptome i odlučuje o daljim koracima liječenja. Kod akutnog bola u donjem dijelu leđa, bez znakova ozbiljnijeg oboljenja, magnetna rezonanca se ne preporučuje odmah, tokom prvih šest nedjelja. Izuzetak su pacijenti kod kojih postoje sumnja na ozbiljniji uzrok bola.
Prema preporukama stručnjaka, pregled kod neurohirurga ne treba da se odlaže ako se uz bol u leđima javljaju slabost nogu, povišena temperatura ili drhtavica, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, ako je bol nastao nakon povrede ili ako osoba ima istoriju malignog oboljenja.
Posebno je važno da se obrati pažnja na probleme sa kontrolom mokrenja ili pražnjenja crijeva, ukoliko se oni pojave uz bol u leđima (naročito uz utrnulost u predjelu prepona ili progresivnu slabost nogu), potrebna je da bez potražite pomoć stručnog lica.
Zašto magnetna rezonanca nije uvijek prvi korak?
Uglavno se smatra da je magnetna rezonanca neophodna čim se pojavi intenzivan bol u leđima. Međutim, snimanje bez jasne medicinske indikacije može da ukaže na promjene koje nisu uzrok tegoba.
Degenerativne promjene na kičmi, česte su kod starijih osoba i mogu da se pojave i kod osoba koje nemaju bolove. S druge strane, pojedine promjene, uključujući herniju diska, mogu s vremenom da se povuku ili da prestanu da izazivaju simptome.
Zato se rezultati snimanja tumače zajedno sa kliničkim pregledom, istorijom bolesti i simptomima. Ukoliko bol traje duže od šest nedjelja, ne popravlja se ili se pogoršava, ljekar vrši procjenu da li je potrebna dodatna dijagnostika i pregled specijaliste.
Jedna od čestih zabluda jeste da odlazak kod neurohirurga automatski vodi ka operaciji. U stvarnosti, mnogi problemi sa kičmom leče se bez hirurške intervencije.
Početno liječenje, često uključuje prilagođavanje postojećih aktivnosti, fizikalnu terapiju i odgovarajuće lijekove protiv bolova. Dugotrajno mirovanje se uglavnom ne preporučuje, a postepeno vraćanje svakodnevnim aktivnostima pomaže pri oporavku.
Operacija se razmatra kada konzervativne metode ne donose dovoljno poboljšanja, kada nalazi snimanja odgovaraju simptomima i kada se procijeni da očekivana korist nadmašuje rizike.
Šta možemo da učinimo da sačuvamo kičmu?
Redovna fizička aktivnost, vježbe za jačanje mišića, održavanje zdrave tjelesne težine i prestanak pušenja, doprinose zdravlju kičme i umanjuju rizik od pojedinih problema.
Važno je i izbjegavanje dugotrajnog zadržavanja u položajima koji pogoršavaju tegobe, uz prilagođavanje aktivnosti sopstvenim mogućnostima.
Bol u leđima ne treba automatski da se povezuje sa ozbiljnim oboljenjem, ali ga ne treba ni zanemarivati kada traje, pogoršava se ili je praćen neurološkim simptomima. Pravovremeni pregled pomaže da se utvrdi uzrok tegoba i odabere odgovarajući način liječenja, sa operacijom ili bez nje.
(EUpravo zato/Mejo klinika)