Već pet godina kraj avgusta je ljubiteljima elektronske muzike rezervisan za odlazak u Pulu i nabolji festival te muzike u regionu - Dimensions.
Kakav je provod bio ove godine i šta se sve od 24. do 28. avgusta dešavalo na magičnom poluostrvu kraj Pule pročitajte u reportaži.
Nakon što su se utisci slegli, vratili izgubljeni kilogrami i odmorila umorna stopala, vrijeme je da napišem nekoliko riječi i da vama koji ste ove godine propustili Dimensions pokušam dočarati atmosferu.
Iako su mi od prvih izdanja festivala, prijatelji govorili da je Dimensions pravo mjesto za mene tek prošle godine sam ga prvi put posjetila i shvatila da su bili u pravu, kao i da će mi biti teško strpiti se do narednog izdanja.
Dimensions je jedini festival u regionu na kojem nastupaju ljudi koji trenutno vladaju techno, house, disco, soul...svjetskom scenom. U Pulu dolazi ekipa koja praši na trenutno najpopularnijim svjetskim festivalima kao što su Dekmantel u Amsterdamu, The Peacock Society u Parizu i po kultnim klubovima Berghain, Fabric…
I za jubilarno peto izdanje festivala organizatori su uspjeli da okupe najpoznatija imena svjetske underground elektronske scene, pa su tako na osam različito koncipiranih bina svirali muzičari koji su zaslužni za nastanak elektronske muzike, ali i oni čije vrijeme tek dolazi.
Krenimo redom…
Nakon dugog i napornog puta na relaciji Banjaluka – Zagreb – Pula stigla sam u smještaj koji je svake godine u ovom periodu sve teže rezervisati. Boravak u hostelu je posebno iskustvo, ali o tome neki drugi put. Pogled na magičnu pulsku Arenu, zavodljivi miris Istre i automatski zaboravite na umor od dugog puta. Oni koji su kao ja bili smješteni u centru Pule do festivalske lokacije mogli su doći gradskim prevozom (opet bus) ili pažljivo izabranim taksijem.
Festival je smješten u Štinjanju, malom istarskom selu gdje mjesečina sija posebnim sjajom, a miris mora i sve bliži zvuka basa u vama budi najljepša osjećanja.
Za vrijeme festivala tvrđava Punta Christo izgleda magično. Dimensions najvećim dijelom posjećuju stranci, najviše Englezi, pa na svakom ćošku čujete "hey mate", dok su ljudi iz regiona u manjini. Kada saberete koliko vam novca treba za put, smještaj, klopu i kartu, shvatite zašto smo u manjini.
Kapacitet Dimensions festivala zadržan je u prošlogodišnjim okvirima – tvrđavu i okolne šumovite uvale i plaže te kamp Brijuni, prema procjeni organizatora, posjetilo je oko 8 000 ljubitelja muzike i dobrog provoda među kojima se nalazi oko 40 posto Britanca, dok se među preostalih 60 posto nalazi najviše Francuza, a slijede ih Nijemci, Autralci, Irci, Holanđani, Talijani, Švicarci, Belgijanci, Amerikanci, Španci, posjetioci iz regije te manji broj posjetilaca iz egzotičnih zemalja poput Trininad i Tobaga, Mauritanije, Mozambika...
Clearing, glavna festivalska bina specifična po lokaciji i obliku prve večeri je ugostila Darkstar - uticajan duo britanske elektronske scene koji inspiraciju za tekstove pjesama nalazi u pričama mlađeg dijela lokalnog stanovništva.
Oni koji su bili prošle godine znaju kakav haos su napravili Motor City Drum Ensemble i dečko iz Pariza Jeremy Underground koji je i sada priredio set za pamćenje. Veliki prijatelj festivala, čovjek bez kojeg ne moze proći nijedan Dimensions, živa legenda house muzike Moodymann zatvorio je binu odličnim setom u kojem su se mogle čuti neke od najpoznatijih traka ovog muzičkog pravca. Osim što je publici bilo odlično i sam Moodymann se dobro proveo, pa se u jednom trenutku sa pjevačicom spustio među euforičnu masu i počeo da sipa vodku prvim redovima.
U isto vrijeme ljubitelji bržeg ritma uveliko su plesali na čuvenoj Moat bini.
Moat je jarak koji je rezervisan za techno ratnike koje su prvo veče do jutra zabavljali Pearson Sound, Matias Aguayo, Ben Ufo, DJ Qu i Pangea.
"Slatke muke" velikih festivala svakako su satnice, tačnije kada koju binu posjetiti ako više vaših miljenika u isto vrijeme radi na različitim binama. Morate se odlučiti šta želite da čujete jer su pojedine bine mnogo udaljene, a gužve na ulazima velike.
The Void je prve večeri pružio možda i najtvrđi zvuk jer su nastupali Zenker Brothers i Ben Klock. Ove godine tu binu je karakterisao i poseban zvučni sistem.
Na manjim binama zabavno je bilo na nastupu Male i DJ Spinna na Mungosu, kao i na koncertu Moritz Von Oswalda na The Stablesu (bivši Fort).
Na Dimensionsu mi se posebno dopadaju prijateljski nastrojeni ljudi. I oni koji su kao ja došli sami dovoljno je da samo pogledaju oko sebe i shvate kako zapravo nisu sami već da su tu na pravom mjestu, gdje svi pripadamo istom plemenu.
Petak veče sam odlučila da počnem lagano posjetivši najudaljeniju binu na festivalu- maleni Noah's Ballroom gdje su se u tom trenutku mogle čuti sanjive note Sunday Times DJ-eva i Al Zandera.
Noah's Ballroom je inače dobila naziv po jednom od organizatora festivala, a na njoj najviše nastupaju i regionalna imena. Nakon laganog uvoda otišla sam na Moat gdje je radio Rodhad. Savršena tehnika, stil i muzika ono su što opisuje ovog techno majstora iz Njemačke. Techno znalac prašio je na Moatu dva sata, ali moralo se stići i na setove ostalih izvođača.
Na Voidu opet Nijemci koji su predstavili paletu zvukova kultnog berlinskog kluba Berghain i etikete Ostgut Ton.
Nakon Tama Sume još dvije dame su priredile nezaboravni set i to u live izvođenju. Energične Virginia i Steffi su u sat vremena izvele svoje najpoznatije stvari poput "Funkeret", ali mogli su se čuti i neki disco klasici u njihovom aranžmanu. Nije bilo potrebe odlaziti sa Voida jer su ga te večeri zatvorili Ryan Elliot i rezident Berghaina Marcel Dettmann.
Međutim, kako se smiriti na Voidu kada znate da upravo u tom trenutku prvi put nakon dvadeset godina nastupa Larry Heard aka Mr. Fingers. Uspjela sam poslušati zadnjih pola sata koncerta i uživati u laganijim acid psihodeličnim melodijama kreatora Čikago house scene.
Kraj druge večeri provela sam na Moat bini kako bih po ne znam koji put čula Richieja Hawtina. I nisam se pokajala. Kao i uvijek radio je perfektan minimal techno set koji je ovog puta trajao četiri sata.
Pored osam bina u okviru Dimensionsa možete posjetiti brojne zabave na plaži i na brodovima koji plove oko Brijuna. Trećeg dana posjetila sam boat party u organizaciji časopisa Electric Minds. Dok smo plovili oko prelijepe pulske obale kapetani ove vožnje bili su Daniel Avery, Dolan Bergin i Loefah koji su prisutnima priredili potpuno različite setove. Od techna do Čikago housea. Zalazak sunca, lagano piće i đuskanje na brodu bili su odlična uvertira za još jednu nezaboravnu noć na tvrđavi Punta Christo.
Kao što već možete zaključiti fokus festivala je na Čikago i Detroit sceni, pa ste tako u subotu na glavnoj bini mogli čuti i čuveni Octave One.
Prošle godine odličan nastup na Moatu imao je poznati DJ iz Londona Daniel Avery, tako da ove večeri nije bilo premišljanja oko bina. Avery je na Clearingu, dvočasovnim techno setom raspametio publiku i bilo je sasvim jasno zašto je trenutno jedan od najtraženijih svjetskih DJ-eva. Iako sigurno nije lak zadatak preuzeti DJ pult nakon legendarnih Octave One, rezident čuvenog Fabrica je uspio da održi odličnu atmoferu na glavnoj bini. Čuli smo njegove nove stvari, kao i trake sa prvog albuma "Drone logic", a upravo istoimenom trakom je i završio set.
Posljednji dan sam se zapitala da li uopšte imam snage da još jedan dan provedem na festivalu, ali kao što pomenuh na početku teksta želja za rejvom nadjača sve "muke".
Mali pogled na satnicu i odmah sam odjurila na tvrđavu. Do početka seta dame za koju će se tek čuti - Helene Hauff, koji je počeo u četiri sata iza ponoći, ništa posebno nisam željela da čujem, pa sam lagano sa novostečenim prijateljima obilazila manje bine. U pamćenju mi je ostao nastup novog hrvatskog electro benda ABOP na Ariji, a festivalsku avanturu sam završila uživajući u setu Motor City Drum Ensemblea.
Osim plesanja do ranih jutarnjih sati stigla sam obići i razne plaže u Puli. Plaže su čiste, lijepe, ali vam je za dolazak do svake (opet) potreban gradski prevoz.
Dimensions toplo preporučujem svim ljubiteljima elektronike, a neka kinta će se već uvući u vaš džep.
Do naredne godine toliko!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu!