U ovosedmičnoj kolumni Nemanja Savanović se osvrnuo na najbolje režisere među ženama i njihove zasluge.
Koliko god se mi pravili kosmopoliti i hodali po jajima u svim ovim nevladinim korektnostima, koliko god da je dobar film jednostavno dobar film ne vezano da li ga pravile bilo koje manjine ili u ovom slučaju pol koji čini polovinu populacije zemlje, sve žene koje se bave režijom će vam reći koliko im je teže doći do cilja nego muškarcima.
Politička korektnost je oksimoron. Sjećam se kako je svojevremeno drugarici sa klase u prvoj sedmici studija, stariji kolega samoinicijativno prišao i rekao kako je sve super ali kako žene nikada neće moći napraviti film kao muškarac. Kao što rekoh u par navrata ranije, naivnost ove izjave se može samo pripisati višem školovanju, mora se par knjiga u životu pročitati da se lupi ovako tektonska glupost. Razlika je samo u pruženim prilikama, ostalo je suvo neimanje pojma.
Pogrdne kategorizacije su štih kratkovidnih. Kako da nekoga prozovem na osnovu seksualne orijentacije kada je postojao Merkjuri, kako da nekoga pogrdno nazovem po boji kože kada sam htio biti osmi samuraj, kako da ozbiljno kažem da žena ne može snimiti 'muški film' kada mi Kathryn Bigelow svaki put izvuče suzu, onu mušku, dok gledam kako Patrick Swayze vesla u nepovrat ''Paklenoga Talasa''? Filmovi, kao na kraju i ljudi, se dijele na dobre i loše ali ako ćemo ovakvim listama doprinijeti najbanalnijoj popularizaciji i eventualnoj mogućnosti da jedan čovjek manje kaže sličnu, gore pomenutu glupost, vrijedi.
Zadržavam pravo na subjektivnost odabira, vi ste moji, pa htjedoh da podijelimo ono što meni znači, bez umanjivanja onih izostavljenih sa liste. Biće tu, kao i uvijek, onih očiglednih penala, onih ispod žita odabira ali i onih guilty pleasure momenata. Pa da krenemo.
Claire Denis
Meni uvijek u top listi omiljenih aktivnih filmaša (i /ica). Inteligentna i uvijek oštra, Claire pravi filmove na način na koji mislim da bi 'moderni' filmovi trebali izgledati. Nerijetko se filmovi oslanjaju na period života koji je autorica provela živeći u Africi. Zanat je pekla kao asistent nekih od najvećih imena modernog filma, od Džarmuša do Vendersa, sve sa prvim asistiranjem kod našeg enfant terriblea, Dušana Makavejeva i njegovom malon anarhičnom remek – djelu ''Sweet Movie''.
Najbolji film: ''35 shoots of rum''
Manje poznat film za pogledati: ''L'intrus''
Larisa Shepitko
Tragična figura dostojna Rusije u kojoj je stvarala, koja ju je cenzurisala i u kojoj je izgubila život. Sve je bilo kao iz nekog velikog ruskog romana. Učila je pod jednim od najvećih mentora, stasala je i sama u velikoga umjetnika, ostavila je iza sebe šačicu filmova prije nego je otišla u preranu smrt. Da li nerijetko velika umjetnost nastaje iz patnje i cenzure zato što će ta muka filtrirati one koji stvarno imaju nešto da kažu, uprkos svemu, ne znam ali znam da je Larisa nastavila da radi njeno ime bi se spominjalo u istom dahu sa Tarkovskim i ostalim velikanima. Lično smatram da i sada može da izađe na megdan bilo kome od njih ali vremenom joj je ime potisnuto u zaborav širih krugova.
Najbolji film: ''The Ascent''
Manje poznati film za pogledati: ''You and me''
Agnes Varda
Dokumentaristkinja prvenstveno i tzv. ''baka novog talasa'' je ujedno i jedina žena koja se veže za cijeli nuovelle vague pokret u Francuskoj. Fotografija je bila prva ljubav, a film logičan iskorak dalje. Agnes je bila feministkinja u vrijeme kada je to značilo nešto sasvim drugo nego što znači danas, a zato što su ljudi kao ona bili prisutni u tome turbulentnom dobu mi danas imamo zapise vremena koje je oblikovalo vrijeme u kome živimo.
Najbolji film: ''Vagabond''
Manje poznati film za pogledati: ''Le Bonheur''
Jane Campion
Austrlija i Novi Zeland su svijet za sebe. Još od vremena prije nego je Mel Gibson pobjesnio pa do vremena nakon hobita ove dvije države su izrodile mnogo relevantnih filmskih imena. Jane je, možda, mlađim generacijama poznata kao kreatorka odlične serije ''Top of the lake''. Ovoj drugoj publici najpoznatija po odličnom ''The Piano'', filmu koji ima onu savršenu kombinaciju ljubavne priče ''daleke nepoznate zemlje'' i crnim pojasem filmskog stvaralaštva.
Najbolji film: ''The Piano''
Manje poznati film za pogledati: ''An angel at my table''
Sarah Polley
Sarah je glumica iz Kanade koja je radila sa najvećim imenima svoje zemlje. Djevojke koje kače po netu slike kolača, Pariza i Audrie je znaju kao Elise iz ''Mr Nobody'', odvratni muškarci je znaju kao Merle iz Cronenbergovog ''eXistenZ''. Kao reditelj Sarah ima iza sebe tri filma, dva igrana i jedan dokumentarni. Zbog bilo kojeg od ta tri filma bi se mogla naći na ovoj i sličnim listama. Sarah pravi filmove o porodicama za odraslu publiku.
Najbolji film: ''Away from Her''
Manje poznat film za pogledati: ''Stories we tell''
Naomi Kawase
Naomi je donekle slična pomenutoj Agnes u smislu bavljenja prvenstveno fotografijom koja ju je odvela prema dokumentaristici. Filmovi ove autorke su zen meditacije na temu porodice i djetinjstva. Spor i poetičan život u ruralnom Japanu. Naomi je najmlađa dobitnica nagrade za najbolje debitantsko ostvarenje filmskog festivala u Kanu.
Najbolji film: ''Shara''
Manje poznat film za pogledati: ''Suzaku''
Kathryn Bigelow
Kao što je slučaj i sa većinom liste, Kathryin je bila u braku sa poznatim filmadžijom. Za razliku od ostalih, njen bivši suprug je napravio ''Terminator'', ''Avatar'', ''Aliens''... U muškom klubu kakav je Hollywood Kathryn je bila jedan od momaka, praveći ''muške'' filmove bolje od tih istih muškaraca. Bilo da su to filmovi o moto bandama, horori, tvrdi policijski trileri ili filmovi o podmornici koja pravi udovice Kathryn je istrajala i ne pokazuje naznake zaustavljanja.
Najbolji film: ''The Hurt Locker''
Manje poznat film za pogledati: ''Near Dark''
Chantal Akerman
Chantal je iz rodne Belgije otišla u Njujork gdje se fascinirala eksperimentalnim radom tzv. strukturalnog filma. Pristup ogoljavanju filmske forme do te mjere da je čak i sadržaj u drugom planu. Statični,a dugi kadrovi postali su jedan od pristupa po kome je Chantal postala poznata. Preko 3 sata provedemo u briselskom stanu gledajući trodnevnu rutinu Jeanne Dielman u vjerovatno u jednom od najznačajnijih feminističkih filmova ikada snimljenih.
Najbolji film: ''Jeanne Dielman 23, Commerce Quay, 1080 Brussels''
Manje poznat film za gledati: ''The Meetings of Anna''
Ova lista može da ide u nedogled i ponovo da se ne spomenu svi. Od Alice Guy, prve žene koja se uhvatila u koštac sa ovom formom umjetnosti, pa sve do mladih žena koje gaze njenim koracima. Novo izdanje Kana je pred nama, još liste nisu objavljene ali ni ova godina neće proći bez novih filmova značajni ženskih autora. Sofia Coppola će na festival donjeti svoj rimejk starog Don Siegel filma, Lynne Ramsay, čiji debitantski film ''Ratcatcher'' bi stavio u top liste najboljih filmova devedesetih godina, dolazi sa Joaquinom Phoenixom, šta nam više treba? Od 49 filmova, 12 će biti filmovi ženski reditelja. Girl power!
(Nemanja Savanović za mondo.ba)