"Obrij mala ti brkove svoje, ne možemo nositi oboje…" Ojkače su 2010. godine uvrštene na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa, a današnje ojkanje prilično odstupa od svog izvornog oblika...
Krajiška muzika vodi porijeklo od starog krajiškog načina pjevanja, takozvanog ojkanja, koje podrazumijeva otegnuto pjevanje, najčešće tako što jedan muški glas započinje, dok mu se ostali pridružuju u toku pjesme.
Ojkanje 2010. godine uvršteno na Uneskovu listu nematerijalnog svjetskog kulturnog nasljeđa, dok je moderna krajiška muzika pretrpjela brojne promjene. Danas imamo solo izvođače, tematika pjesama je drugačija, a i melodije su pretežno u turbo folk stilu.
U posljednje dvije decenije za krajišku muziku čuli čak i oni koji nikad nisu boravili na tom prostoru, a najzaslužniji za to su Bora Drljača, Baja Mali Knindža, Žare i Goci, Sinovi Manjače, Ćeri Manjače…
Melodije su manje više slične, ali tekstovi su naročito interesantni. Pjeva se o ljepotama rodnog kraja, teškoj izbjegličkoj sudbini i mukama u tuđini, rakiji, janjetu i ladnoj pivi, ali najveći hitovi su ljubavne tematike, doduše bez romantike na kakvu smo navikli.
Evo nekoliko slikovitih primjera:
"Legla mala s grudima se igra, lijevu nogu preko desne digla…"
"Obrij mala ti brkove svoje, ne možemo nositi oboje…"
"Ala mi se dopada mala ravnih stopala, ništa mi ne smeta što je zauzeta…"
"Skupa majko ova šnicla bečka, puko sam ti puko kao zvečka…"
"Dok je majka rađala, ležala na stolu, htjela je princezu, a rodila lolu…"
Interesantno je da ovu muziku voli i sluša omladina. Iako bismo očekivali da ih viđamo po klubovima i splavovima, oni se najčešće provode na tradicionalnim krajiškim okupljanjima, zborovima, vašarima i prelima širom regiona.
Kolege iz Mondo.rs nedavno su na svoj YouTube kanal postavili veoma interesantan prilog o Krajiškim pjesmama. Toplo vam ga preporučujemo…