Šta nije holivudski blokbaster, ko sve može da snimi film u Srbiji, a ko u podrumu krije gomilu ideja...
Drugog dana Međunarodnog filmskog festivala na Paliću dobitnici nagrada Underground spirit i Aleksandar Lifka govorili o "nečemu što nije holivudski blokbaster", svojim dosadašnjim i budućim ostvarenjima koja "čuče u podrumu" i čekaju, ali i tome da svako danas može da snimi film...
Filmski festival na Paliću važi za najopušteniju verziju nečega što se zove evropski autorski film, ali na jedan više nego ozbiljan način - iako se tokom trajanja festivala, uz zvuke talasa koje prave jedrenjaci osjećate kao da ste došli na plažu istina je da je Palić jedino mjesto na kojem se, kaže reditelj Goran Marković, spajamo sa Evropom.
"Film se mijenja, mijenja se tehnologija i zahvaljujući njoj svako danas može da snimi film fotoaparatom, ali nemaju gdje da ga prikažu... Lanci bioskopa prikazuju holivudsku proizvodnju. Nekada je bilo mnogo teže, svašta se radilo, činili su se ustupci da bi se snimio film... Sada su tu festivali i oni su važni jer su postali svojevrstan bioskop za domaći film", rekao je Marković, a onda istakao važnost Zakona o kinematografiji (koji još nije usvojen), a koji bi pomogao razvoju evropskog, odnosno autorskog filma.
"Ukoliko prosjačite da biste snimili film, ako se ponižavate da biste dobili sredstva, taj film neće biti dobar jer ga je snimao neko ko se ponižavao", rekao je reditelj, a onda otkrio da i on radi na novom filmu.
"Pravim se da radim na novom filmu", rekao je Goran Marković. "Moram tako da kažem, da proglasim, da padnem u religiozni trans ili tog filma neće ni biti. U podrumu imam mnogo projekata od kojih će neki, nadam se uskoro početi da se radi".
O značaju filmskog festivala na Paliću govorio je i dobitnik Underground spirit nagrade Želimir Žilnik, reditelj čije će novo ostvarenje "Stara škola kapitalizma" biti prikazano u okviru programa "Paralele i sudari".
"Orijentacija ovog festivala je evropski film koji je u razvoju - imate komercijalne evropske filmove u kojima glume zvijezde, ali i autorske filmove među kojima ima sjajnih ostvarenja. Svako od njih je važno - to što se zabilježi na filmu, to su podaci jedne epohe, jednog vremena...nešto o čemu ne možete saznati mnogo iz medija ili udžbenika", rekao je Žilnik, a onda otkrio šta svaki put poruči mladim autorima koji mu priđu sa pitanjem kako da snime, odnosno prikažu film.
"Pitaju me kako, šta tu 'muvati', a ja im kažem - emocija, scenario i ideja...".
Emociju je svakako imalo ostvarenje Srđana Koljevića "Žena sa slomljenim nosem" koje je otvorilo festival. Dok ekipa filma kaže da je "i na papiru izgledao kao pravi film sa emocijama", reditelj skromno zahvaljuje svima koji su doprinijeli nastanku "žene".
"Mislim da je film imao dobru vilu, svi ljudi kojima sam se obratio su mi izašli u susret, bilo da su u pitanju glumci, bilo da je riječ o pravima za korišćenje muzike".
Tema, odnosno polazište filma "Žena sa slomljenim nosem" - crnohumorne romantične komedije je činjenica da se poslije određenih traumatičnih iskustava ljudi zatvore prema životu.
"Zanimalo me je razbijanje te zatvorenosti kroz niz slučajnih susreta, jer da bi se krenulo dalje, moramo da se suočimo sa tim i da savladamo sve povrede i traume. Uvijek treba krenuti dalje", rekao je Koljević.
Večeras na Međunarodnom filmskom festivalu počinje drugi takmičarski program "Paralele i sudari" u okviru kojeg će prve, u bioskopu Jadran u Subotici, biti prikazani filmovi "Sve, što volim" i "Trči ako možeš"
(MONDO - Dragana Tomašević)