Prica o pjesmi Aj otkako je Banjaluka postala

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Showtime

Ovako je nastala najljepša sevdalinka

Autori mondo.ba Autori Siniša Stanić
Autori mondo.ba Autori Siniša Stanić

Pjesmu "Otkako je Banjaluka postala" mnogi smatraju najljepošom sevdalinkom ikada. Ko je bio Džafer-beg, ko njegova kaduna, zašto je mlada udovica odbila sarajevskog kadiju, a izabrala banjalučkog bekriju... Odgovore saznajte u nastavku

Izvor: Printscreen

U banjalučkoj javnosti u zadnje vrijeme dosta se spominje legenda o Safikadi, ženi koja je zbog nesretne ljubavi izvršila samoubistvo na jedan brutalan način, a ova priča se već "zdravo za gotovo" uzima kao lokalna verzija čuvene Šekspirove pripovijesti o Romeu i Juliji.

Međutim, Banjaluka, osim mračne Safikade, ima i drugu, mnogo svjetliju i autentičniju ljubavnu priču, u kojoj su glavni junaci takođe lokalni "Julija" i "Romeo", ali je ta priča, barem prema mišljenju pisca ovih redova, mnogo ljepša i slikovitija od pomenute Safikade. Takođe, ona ima i "hepiend", što joj daje naročit "banjalučki šmek".

Već pogađate, riječ je o čuvenoj pjesmi "Otkako je Banjaluka postala"... U nastavku pročitajte fascinantnu priču o istinitom događaju koji je inspirisao narodnog pjevača da stvori ovu divnu sevdalinku.

"Aj otkako je Banjaluka postala,
aj nije ljepša udovica ostala..."

Novinar Namik Kulenović objavio u beogradskom listu "Vreme" od 1. maja 1937. godine članak o nastanku pjesme "Otkako je Banjaluka postala", u kojem na početku navodi kako je krajem 18. i početkom 19. vijeka u Banjaluci živio izvjesni Džafer-beg Kapetanović.

"Bio je silovit i naprasit, tako da mu se svako klanjao do crne zemlje. Kaže jedan stari hadžija da Džafer-begu nije bilo teško sa konja mahnuti sabljom i odrubiti glavu kakvom prolazniku ili deliji koji mu se ne bi duboko poklonio i iz sveg grla selam nazvao... U gradu se znalo kad Džafer-beg polazi u šetnju. Ako je tog dana rđave volje, to je za čaršiju značilo veliku nevolju. Bio je ljubimac žena, pa je u samo jednoj mahali imao nekoliko svojih ljubavnica", piše "Vreme".

"Aj, nego što je Džafer-bega kaduna..."

Ipak, Džafer-beg imao je i svoju "slabu tačku" - to je bila njegova 19-godišnja mezimica Đulbejaza, o čijoj se ljepoti nadaleko govorilo. Njegova ljubav prema mladoj Đulbejazi bila je tolika da je zbog nje bio strašno ljubomoran:

"Mladu begovicu niko nije smio ni da pogleda, a kamoli da joj se javi. Jednom je neki mladi banjalučki beg bacio slučajno oko na Džafer-begovicu, ali je svoju smjelost platio glavom. Malo zatim i Džafer-beg je izgubio glavu u sukobu zbog Džafer-begovice, poginuvši u tuči sa jednim banjalučkim esnafom. Iza njega je ostala mlada kaduna..."



I tako, pored neopisive ljepote koju je posjedovala Džafer-begova udovica, ona je sada naslijedila i svo ogromno njegovo bogatstvo! Počeli su je opsijedati silni prosci, međutim ona ih je sve redom odbijala...

"Niko nije znao zbog čega želi da ostane udovica, pa su se, kao i obično, uz nju vezale razne priče. Vjerujući da mlada kaduna hoće da se uda za pobožnog čovjeka, koji će je paziti i očinski voljeti, zaprosi je Enver-beg, mladi sarajevski kadija. Kaduna je i njega odbila!"

"Aj, nju zaprosi sarajevski kadija,
aj, on je prosi a ona se ponosi..."

I dok je banjalučka čaršija sa velikim iznenađenjem primala vijesti o odbijanju prosaca i već počela uveliko da sažaljeva udovicu, čvrsto vjerujući da begovica želi usamljenički život, ona je provodila svoje najljepše ljubavne dane... Naime, još za života Džafer-bega ona se zagledala u jednog siromašnog, ali zgodnog banjalučkog bekriju, koji je od imetka jedino imao - tamburu!

"Aj, ona ne šće sarajevskog kadiju,
aj, ona hoće banjalučkog bekriju..."

"Ljubav se vodila kroz guste mušebake visokih konaka. Kroz njih je Džafer-begovica kradom gledala svoga bekriju dok je pred kafanom udarao u tamburu i uzdisao za begovicom. Bekrija je poslije Džafer-begove smrti potajno dolazio svojoj ljubavi u prostrane konake, a rano sabahom izlazio..."

Kada je mladoj udovici dosadilo prikrivanje ljubavi, ona je sa bekrijom, koji je bio izvjesni Enes Ismailović, stupila u brak i uvela ga u kuću. Tek tada je čaršiji postalo jasno zašto je kaduna redom odbijala prosce.

Malo zatim nepoznati banjalučki pjesnik spjevao je pjesmu o njihovoj ljubavi. Melodija te pjesme je "toliko lijepa da je smatraju najljepšom sevdalinkom", piše Kulenović.

Na kraju teksta, autor konstatuje da se Banjaluka smatra "gradom najljepših i najstarijih sevdalinki, a Banjalučani najvećim sevdalijama i vrlo muzikalnim svijetom", a o tome je nastala i izreka koja kaže: "Ne jaši konja kroz Livno, ne laži kroz Mostar i ne pjevaj kroz Banjaluku - ako hoćeš da se ne osramotiš".

Podsjetimo se ove predive pjesme, u izvođenju "doajena sevdaha", sjajnog Nedeljka Bilkića...

...
Izvor: svetijanko/YouTube

......

Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)

Tagovi

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop

KUHINJA