Hipohondri i manje zdravstvene tegobe doživljavaju kao simptome teških bolesti. Psihoterapija daje dobre rezultate.
Zdravstvene tegobe su pokazatelji koji mogu spasavati živote, ali umišljeni bolesnici uobičajene tjelesne pojave ili nelagodnosti često doživljavaju kao znakove strašnih bolesti, a zapravo pate od ozbiljne aksioznosti, ocjenjuju psihijatri koji su se posvetili liječenju hipohondrije.
Hipohondar neprestano odlazi kod ljekara sa novim simptomima i "postaje zavisan od odlaska kod ljekara", kaže direktor Klinike "Šoen" za psihosomatsku medicinu u njemačkom gradu Bad Arolsenu dr Tomas Gertner.
Kada ga ljekar pregleda i ustanovi da je s njim sve u redu, hiphondar je nakratko rasterećen, ali ubrzo se javljaju novi simptomi koji rađaju novi strah i podstiču hipohondra da opet zatraži ljekarsku pomoć, prenosi Radio Dojče vele.
Činjenica da pacijent nema tjelesnih oboljenja ne znači da su njegovi simptomi lažni, jer taj pacijent zaista ima ozbiljan problem pošto je hiphonodrija somatski poremećaj pri kojem se tjelesni simptomi ne mogu potpuno objasniti nekim tjelesnim poremećajem.
U posebnoj su opasnosti osobe s povišenom percepcijom ili povišenim "bdenjem nad vlastitim tijelom", ističe dr Gertner.
Psiholog sa Instituta za psihologiju Univerziteta u Majncu dr Maria Gropalis objašnjava da se hipohondri teško nose s negativnim emocijama i da njihovi strahovi često proizilaze iz velikog stresa.
Ona tvrdi da je naročito važno hipohondre koji počnu psihoterapiju uvjeriti da nisu ludi, a zatim da moraju da priznaju da imaju psihološki poremećaj koji se liječi kognitivno - biheviorističkom terapijom (KBT).
Psihoterapeuti upozoravaju da je poslije terapije povraćaj bolesti moguć, ali da pacijent koji je prošao terapiju može da primjeni naučene tehnike pomoću kojih će se suprotstaviti novome udaru hipohondrije i padanju u zatvoren krug odlaska kod ljekara.
(Tanjug/MONDO)