Medovina - slatko piće naših predaka

Ljubitelji dobre kapljice širom svijeta poludjeli su za "medenim vinom". Napitak koji ih je očarao nije novi pronalazak stručnjaka u destilerijama već isto ono piće koje se služilo na dvorovima drevnih kraljeva i pilo za trpezama seljaka prije nekoliko vijekova, poznato pod imenom medovina.

Najstarije tragove medovine arheolozi su pronašli u Kini i Iranu, gdje se pila još 7.000 godina pre nove ere. Izmješana sa pirinčem i voćem, čuvana je u posudama od gline, kože i drveta. Na zapadu Evrope ostaci ovog pića pronađeni su na grnčariji nastaloj oko 2.000 godina prije Hrista. Vikinzi su, kako se pripoveda, nazdravljali medovinom nasutom u rogove presvučene metalom, piše "Politika".

O ovom piću je raspravljao Aristotel i pisao Plinije Stariji, a rimski pisac i tribun u Siriji Lucijus Junijus Kolumelja dao je, oko 60. godine prije nove ere, i recept za pravljenje medovine: "Uzeti kišnicu koja je stajala nekoliko godina i izmješati je sa medom. Mešavinu držati na suncu četrdeset dana a zatim je staviti na policu pored vatre. Umjesto kišnice može se upotrebiti i prokuvana izvorska voda."

Vremenom, sa smanjenjem broja košnica i količine meda u domaćinstvima, i povećanjem proizvodnje žitarica i voća, medovinu su potisnula druga alkoholna pića. U Evropi je tradicija pravljenja ovog plemenitog napitka očuvana uglavnom u nekim manastirima, kako bi se utrošile velike količine meda iz manastirskih pčelinjaka.

Pošto se pila širom svijeta, medovinu mnogi narodi danas s ponosom predstavljaju kao piće svojih predaka i služe u posebnim prilikama. Kao što se nekada njom nazdravljalo i na kraljevskim gozbama i u skromnim porodicama, medovina je i danas napitak za sve. Međutim, i pored toga, piće naših djedova još se smatra ekskluzivnim proizvodom koji se retko pravi u velikim destilerijama i u većim serijama.

Ljubitelji medovine manje količine mogu lako pripremiti u sopstvenoj kuhinji ali je, zbog specifičnog načina vrenja, teško proizvesti veliku količinu ovog pića koja će stalno imati nepromijenjen kvalitet i ukus, što je imperativ industrijske proizvodnje. To je i jedan od razloga što u svijetu ima svega dvadesetak destilerija specijalizovanih za pravljenje ovog medenog pića, zbog čega ga nije lako pronaći u prodaji, što je, opet, jedan od razloga njegove popularnosti. Neiskusni treba da budu oprezni kako im prodavci, umjesto prave medovine, ne bi podvalili i prodali jeftino vino zaslađeno medom.

Medovinu neki nazivaju i vinom od meda. Ovo piće se i kategoriše slično vinu: postoje, između ostalih, slatke i gorkaste varijante, suve, pa čak i pjenušave. U vrijeme praznika pije se obično topla, začinjena biljem, slično kuvanom vinu. A pjenušava medovina je odlična zamjena za šampanjac. Zato, ukoliko Novu godinu želite da započnete u skladu sa svetskim trendom - u ponoć nazdravite čašom medovine.

(MONDO)