Da li šoping terapija stvarno pomaže?

Svima se s vremena na vrijeme dogodi da kupe nešto što im nije potrebno, ali pruža osjećanje zadovoljstva, tako da je "šoping terapija" postala omiljeni lijek za pritiske koje donosi moderan život.

Za bogate, granica praktično više i nema - imućni Kinezi nedavno su kupili tri flaše vina šato lafit iz 1869. godine po cijeni od preko 200.000 dolara za bocu. Radi se isključivo o statusnom simbolu, pošto ga piti neće, jer ima ukus sirćeta.

Ali, treba li da se stidimo sklonosti da bacamo pare na manje-više nepotrebne stvari?

Tvrdi se da su najbolje stvari u životu - besplatne. A opet, vlade širom svijeta nakon udara ekonomske krize pozivaju građane da više troše, jer je to jedini način da se ponovo pokrene ciklus privrednog rasta.

Dakle, kupovati ili ne kupovati - teško pitanje, koje je posebno aktuelno u pretprazničnim danima, kada vlada prava šoping-manija.

Kozmetički hirurg Pol Begli za BBC kaže da se ne stidi svoje sklonosti da troši pare na luksuzne predmete - pošteno ih je zaradio, kaže, a time pomaže i britansku ekonomiju.

"Kad sjednem za volan mog 'aston martina' izgledam kao Bred Pit i visok sam 190 centimetara. Dok sam u tom automobilu, tako se osjećam. Mnogo radim, pošteno plaćam porez i smatram da sam zaslužio tu mrvu zadovoljstva. Uz to, osjećam da je moja sreća zarazna - kada nasmijan dođem na posao i saradnicima poželim dobro jutro, i oni se odmah oraspolože", kaže on.

Takvo, kratkotrajno zadovoljstvo najviše je što možemo da izvučemo iz posjedovanja materijalnih dobara, smatra psihoterapeut Dajan Mekgregor Hepbern.

"Treba razlučiti šta podrazumijevamo pod srećom - da li je to kratkotrajno ushićenje zato što smo sjeli u 'aston martin' ili je sreća nešto drugo - osjećanje lakoće i ispunjenja. Ako se osjećate dobro u svojoj koži, veća je vjerovatnoća da će vas materijalna dobra usrećiti. U suprotnom, tu prazninu je teško popuniti", istakla je ona.

Pisac Sara Dinent podsjeća da moderno potrošačko društvo ne dozvoljava da budemo dugo srećni.

Nezajažljiva želja za posjedovanjem novih stvari je dio ljudske prirode, na koju potrošačko društvo upravo i računa.

Materijalna dobra postaju zamjena za ljudski kontakt i ona nas, kaže Hepbern, čine poželjnim i vrijednim.

Prisutno je i pogrešno uvjerenje da je samo sreća poželjno osjećanje.

"Mi se kao društvo bojimo tuge. Ne želimo nikada da budemo tužni, a ako to jesmo, smatramo da s nama nešto nije u redu. U stvari, potrebno je da ponekad budemo nesrećni, da bismo znali da prepoznamo radost, da bismo se osjećali bolje. To se ne postiže gomilanjem materijalnih dobara, nego razumijevanjem sopstvenih osjećanja", izjavila je ona za BBC.

(Tanjug)