Odnos dvoje ljudi koji se vole se rođenjem djeteta bitno mijenja. Više nisu samo partneri, muž i žena, već su postali i tata i mama.
Danas ljudi ulaze u ozbiljne veze ili stupaju u brak zato što se vole. Iz istog razloga se odlučuju za rađanje djeteta. Odnos dvoje ljudi se rođenjem djeteta bitno mijenja. Više nisu samo partneri, muž i žena, već su postali i tata i mama.
U većini slučajeva ove nove, roditeljske uloge dodatno povezuju dvoje koji se vole. To stabilizuje njihovu zajednicu i čini je kohezivnijom, čini je porodicom, piše "Politika". Nekada rođenje djeteta donosi probleme u odnosu. Na primjer, ako se jedan partner potpuno posveti novoj ulozi roditelja, zanemarujući ulogu muža ili žene. Ali postoje slučajevi kada jedan partner sasvim neopravdano ima doživljaj da mu je svojim rođenjem dijete "ukralo" ljubav drugog partnera. Tada on reaguje više ili manje očiglednom ljubomorom svaki put kada voljena osoba svoju pažnju usmjeri ka djetetu.
Jedan od načina da razumijemo odnos odrasle osobe prema djeci je da u objašnjenju koristimo pojam "unutrašnje dijete". Riječ je o ideji da svako od nas, bez obzira na to koliko ima godina, u sebi ima jedan dio ličnosti koji nazivamo unutrašnje dijete. Ovo je veoma važan dio ličnosti koji doprinosi kvalitetu življenja. Odrasli ljudi koji su u dobrom kontaktu sa svojim unutrašnjim djetetom pokazuju životnu vitalnost, duhoviti su, umiju da se zabavljaju, pokazujući da ni kao odrasli nisu prestali da se igraju. Ali sve je pitanje mjere.
Jedna krajnost su ljudi kod kojih je ovo unutrašnje dijete toliko snažno da upravlja cjelokupnom ličnošću tako da se ponašaju neodgovorno, impulsivno, lijeno, zbog čega ih doživljavamo kao djetinjaste ili infantilne ličnosti. Sa druge strane su oni koji su potpuno isključili svoje unutrašnje dijete tako da djeluju bez energije, preozbiljno, umrtvljeno.
Kada je kod osobe koja je roditelj ovo unutrašnje dijete veoma izraženo, tada ona može razviti dvostruki odnos prema stvarnom djetetu (sinu ili kćerki). Ovaj infantilni roditelj je ambivalentan prema djetetu: s jedne strane voli dijete, a s druge strane ga odbacuje jer ga doživljava kao mlađeg brata (ili sestru) koji mu sputava slobodu i ne dozvoljava mu da ostvari svoje životne ciljeve.
Osoba je emocionalno spremna da postane roditelj onda kada je spremna da svoje unutrašnje dijete "isključi" na nekoliko godina. Tada je spremna da na neko vrijeme odustane od svojih ambicija i da da prednost djetetovim potrebama.
U tom slučaju na primjer otac neće to što se njegova žena okrenula ulozi majke i djetetu doživjeti kao napuštanje i gubitak njene ljubavi, a dijete kao rivala, već će mu biti drago što je tako. Tada bi bilo manje maltretiranja djece jer poput ljubomornog djeteta, koje kinji brata ili sestru, ponaša se i ljubomorno unutrašnje dijete.
(MONDO)