Dvije porodice u jednom stanu - najgora kombinacija, a prva godina braka - kritična. Vanbračnu vezu supruga žene obično praštaju.
Prosječna srpska žena prije će se razvesti zbog svekrve nego zbog ljubavnice, a iskustvo psihologa i socijalnih radnika, koji su uključeni u brakorazvodni proces, govori da prisustvo dvije porodice na istom spisku stanara značajno povećava vjerovatnoću da se bajka na temu "živjeli su srećno i zadovoljno do kraja života", završi u brakorazvodnoj sudnici, piše "Politika". Ekonomska kriza, koja je u posljednje dvije decenije uticala na činjenicu da veliki broj mladih bračnih parova svoje porodično gnijezdo svije u bivšoj momačkoj ili djevojačkoj sobi roditeljskog stana i živi u zajednici, jeste najčešći uzrok razvoda u našoj zemlji, a "nepomirljive razlike" u karakterima, stavovima i očekivanjima supružnika jesu grudva koja se često kotrlja od prvog dana braka i dovodi do brakorazvodne lavine.
Bojana Vujačić, socijalni radnik u analitičko-istraživačkom odjeljenju Gradskog centra za socijalni rad, koja već 17 godina posreduje prilikom razvoda brakova, kaže da se partneri najčešće razvode u prvim godinama braka, što i ne treba da čudi ako se ima na umu da je trudnoća česta "kuma" na vjenčanju savremenih bračnih parova.
"Mladi slušaju bračne zavjete u potpunoj hormonalnoj i emocionalnoj konfuziji, a od momenta kada test za trudnoću pokaže pozitivan rezultat sve se radi u 'petoj brzini' - vjeridba, vjenčanje, selidba i eventualna adaptacija postojećeg stambenog prostora za unošenje kolijevke. S obzirom na to da uobičajeni životni scenario podrazumijeva da je jedan od supružnik trudan, a drugi je bez stalnog posla, oni su prinuđeni da žive u zajednici u kojoj su pravila igre decenijama 'zacementirana', počev od toga kada se gleda TV, preko toga kada je vrijeme za posjete, pa do toga šta se kuva. Osim toga, mladi par je prinuđen da se bukvalno preko noći prilagođava na gomilu novih životnih uloga - supružnika, zeta i snaje,domaćice i domaćina, majke i oca", objašnjava za "Politiku" Bojana Vujačić.
Dolazak djeteta na svijet, po njenim riječima, obično zaoštrava različite poglede na svijet, stavove o vaspitanju djeteta, predstave o porodičnim ulogama žene i muškarca i ideje o prioritetima porodičnog budžeta.
Ako je nekim nevjerovatnim slučajem porodica pokazala razuman nivo samokontrole nad željom da se miješa u bračni život svoje djece, rođenje unučeta u 90 odsto slučajeva "obara" novonastale babe i dede na "testu apstinencije" od miješanja u brak mladih ljudi.
"Prva godina braka je najturbulentnija, naročito ako istovremeno označava i dolazak bebe, jer je roditeljstvo sinonim za veliko zadovoljstvo, ali i veliku odgovornost i zajedničko rješavanje mnogih problema. Međutim, mnogi mladi ljudi koji danas razmjenjuju bračne zavjete vaspitavaju se u duhu individualizma i egocentrizma i 'šalju' u brak riječima 'ako ti se ne sviđa, ti se vrati kući'. Ta kvazipodrška koju dobijaju od svojih roditelja dovodi do toga da se novopečeni supružnici 'hvataju za kvaku' zbog prvog bračnog nesporazuma. Međutim, ako se 'pozorište u kući' instalira, kao način rješavanja problema, pitanje je vremena kada će neko zatražiti pomoć advokata", upozorava Bojana Vujačić.
Druga krizna godina braka jeste ulazak djeteta u pubertet i suočavanje roditelja sa svim izazovima adolescencije - lošim društvom, noćnim izlascima, problematičnim idolima za identifikaciju. Sukobi najčešće nastaju zbog toga što su mame tolerantnije, a tate strože i što nema konsenzusa o tome ko će dijete da nauči lekcijama o životu. Pubertet je doba kada školski uspjeh "trpi" zbog hormonalne turbulencije, a roditelj u čijem je "opisu posla" bavljenje ocjenama biva optužen da je loš školski uspjeh - njegova krivica. Ako se ima na umu da se djetetov pubertet po pravilu "poklapa" sa roditeljskim klimakterijumom, postaje jasnije zbog čega je u kući punoj hormona brak na velikom iskušenju.
A na pitanje da li je prevara čest razlog razvoda, sagovornica "Politike" odgovara da relativno mali broj žena ulazi u brakorazvodnu parnicu kada se u brak umiješa "treća osoba", jer se rukovodi uvriježenim kulturološkim stereotipom koji glasi "pusti ga, proći će ga". Često se dešava da muškarci dobiju djecu u vanbračnim vezama pa su oni "krunski svjedoci" u brakorazvodnoj parnici, ali mnogo se češće dešava da se epizoda sa ljubavnicom zaboravi - prije svega zbog materijalne zavisnosti od muškarca.
Sve veći broj žena, kako kaže naša sagovornica, ulazi u brakorazvodnu parnicu zbog nasilja u porodici i alkoholizma supruga, a razlozi za ovu pojavu leže u činjenici da se o ovim fenomenima sve više govori u medijima, pa je mnogim ženama dostupnija informacija kome mogu da prijave nasilnika i u kojoj instituciji mogu da potraže rješenje svog porodičnog problema.
Odgovor na pitanje - ko češće ulazi u advokatsku kancelariju sa idejom da iz nje izađe bez burme na ruci glasi - ljepši pol. Žene su te koje češće pokreću brakorazvodnu parnicu, rukovodeći se idejom "izvela sam djecu na put, žrtvovala najveći dio života da bih se posvetila porodici, sada ja imam pravo da uživam u ostatku života".
(MONDO)