Dolazak ljeta sve veći broj ljudi povezuje sa zdravstvenim problemom – alergijom na korovnu biljku ambroziju.
Pred početak i kraj sezone cvjetanja ambrozije nadležni u glas obećavaju da će učiniti sve da se ova štetna biljka uništi i na taj način pomogne građanima koji imaju alergiju, ali sve to ostaje mrtvo slovo na papiru. U Bijeljini svako može jasno da vidi neiskrčena dvorišta, njive, pa čak i u centralnom dijelu grada ima dvorišta iz kojih "samo guje ne izlaze".
Jedan od primjera gdje se ne uništava ambrozija je regionalni put od Bijeljine ka Ugljeviku. Duž ovog puta prostiru se čitavi žbunovi ambrozije.
"Ne znam otkud mi alergija. Nikada nisam imao sličnih problema", sve češće se može čuti jer mnogi ljudi koji obole ne znaju da se alergija stiče, stim problemom se ne rađa. Za nastanak alergije dovoljan je i najmanji pad imuniteta.
Dodatni problem su i cijene lijekova. Primjera radi, za samo dva antialergijska preparata treba izdvojiti više od 30 KM - sprej za nos 20 KM i tablete 13 KM.
Građani bi se možda i nekako snašli za kupovinu lijekova jer "zdravlje nema cijenu", problem predstavljaju velike neobrađene površine i nemar odgovornih.
U mnogim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike postoje zakonske odredbe o uklanjanju i suzbijanju ambrozije. Ko sa svog zemljišta ne uklanja ovu biljku kažnjava se novčano, pa tako u Mađarskoj kazne dostižu i do 5.000 evra.
Ambrozija je korovska biljka koja potiče iz Sjeverne Amerike, a njen polen je jak alergen i najčešće izaziva alergijske reakcije u vidu kašlja, otežanog disanja, curenja nosa, kihanja, suzenja očiju.
Ambrozija proizvodi polen u velikim količinama (zrela biljka stvara i do osam miliona polenovih zrna), a oprašuje se vjetrom, što je jedna od karakteristika alergogenih biljaka.
Ambrozija raste svuda, i na obradivim površinama i u gradu. Idealni uslovi za njen razvoj su mjesta s dosta vlage, napušteni placevi i zapuštena gradilišta. Može se suzbiti okopavanjem i čupanjem, ali se najbolji rezultati postižu zaprašivanjem herbicidima i pesticidima.
(Srna)