Vrijeme je za septembarske razgovore sa djecom

PRVACI
Budućim prvacima, koji tek treba da se upoznaju i prilagode školskom životu ponudite realnu sliku škole, ali bez zastrašivanja. Recite im da će u školi steći mnogo novih drugova, da će o svima njima brinuti jedna učiteljica, da će naučiti mnogo novih, zanimljivih stvari.

Izbjegnite da ga "bombardujete" zahtjevima kako će morati da sjedi mirno, ne prekida učiteljicu dok nešto govori, da više neće imati vremena za igru. Čak i ukoliko je dijete nemirno, ili ima manjak koncentracije, uzdržite se od naglašavanja unaprijed problema do kojih bi moglo da dođe.

Takođe, kada razgovarate sa djetetom o školskim obavezama, recite mu da će vjerovatno imati domaće zadatke koje će ono moći samostalno da uradi, a da ćete vi uvijek biti prisutni i spremni da mu pomognete ako negdje "zaškripi".

Naime, kada ponudite podršku za ono što je djetetu zbunjujuće (pitanje je da li uopšte zna šta su to "domaći zadaci"), rastjerujete njegove strahove. Veoma je važno da dijete krene u prvi razred opušteno i sigurno da će svojim sposobnostima uspjeti da prevaziđe potencijalne teškoće.

Konačno, septembar iskoristite da sa svojim prvakom razgovarate ne samo o tome šta je u školi naučio, već i kako se u školi osjećao. Pitajte ga da li mu je na časovima dosadno ili ne, kako provodi vrijeme na odmoru, šta je u školi bilo tog dana zanimljivo, šta smiješno...

Ovakvim razgovorima dijete shvata da vas zanima ono i njegov život u cjelini, a ne samo ocjene. Slično primjenite i kada stignu prve ocjene. Odnosno, bez obzira na ocjene (u prvom razredu su opisne ili "crtane", kako djeca kažu, jer su u obliku cvjetića, zvjezdica...) vi nastavite da razgovarate o tome kako je provodilo svoje vrijeme i u školi i van nje.

OD DRUGOG DO ČETVRTOG RAZREDA
Vaše dijete je mnogo napredovalo. Ipak, početkom septembra mu je potrebno vrijeme da se ponovo navikne na stari režim dana. Iako starija djeca još bolje poznaju školu i njena pravila, zahvaljujući svom uzrastu brže se navikavaju na svoje radne obaveze poslije letnje pauze. To, međutim, ne važi za uzrast od prvog do četvrtog razreda. Zato je važno da svoje dijete motivišete.

Izbjegnite da govorite kako nema razloga da brine što ponovo treba da krene u školu poslije raspusta. Umjesto prepiranja zbog njegovog neraspoloženja koje se vama čini neopravdano, radije pokušajte da ga pažljivo saslušate, pokažete razumijevanje, a kada je moguće, ponudite alternativne ideje.

Ukoliko ste bili nezadovoljni tokom prošlih školskih godina ponašanjem ili radnim navikama svoga djeteta, razgovarajte sa njim o mogućim načinima da sada to promijenite. Recite mu da mislite da bi ove školske godine trebalo da se potrudite zajedno (ključna riječ : "zajedno", jer time poručujete da ono nije usamljeno u svojim problemima) da pronađete neki način da škola postane manje opterećujuća za njega.

Možda je dovoljno da drugačije organizujete svoj dan ili da napravite satnicu učenja ili da pomjerite neke vannastavne obaveze u druge dane kako bi ga rasteretili. Ali, ne dozvolite da dočekate novu školsku godinu sa starim problemima.

PETACI
Peti razred predstavlja promjenu za vaše dijete jer će umjesto jednog učitelja ili učiteljice za koje je, možda bilo vezano tokom prva četiri razreda sada dobiti više nastavnika. Mnoga djeca to iščekuju sa dozom straha.

Peti razred inače važi kao izuzetno težak (a to je dijete čulo i od starije djece, i od odraslih iz svoje okoline), pa je tim više uplašeno onim što ga očekuje. Objasnite mu da to može da bude i prednost jer ima mogućnost da se iskaže pred svakim od njih, upravo zato što oni ne poznaju nikoga iz njegovog odjeljenja.

Prednost je i u tome što ukoliko je stari učitelj imao neke miljenike (što je, na žalost, više pravilo nego izuzetak u našim školama), sada to više ne postoji. Svako od učenika boriće se za sebe.
Pravila koja važe za sve

Bez obzira na to u koji razred vaše dijete ide, septembarski razgovori uvijek imaju neke zajedničke dodirne tačke:

Ocjena je samo ocjena. Čak i kada vas dijete razočara nekom ocjenom - sjetite se da je to samo ocjena. Ona bi trebalo da bude mjerilo njegovog znanja, ali često nije tako, jer ne zavisi samo od pokazanog znanja, već i od brojnih drugih činilaca (od treme vašeg djeteta, od njegovog raspoloženja, od raspoloženja nastavnika, od toga da li je dijete ocjenu dobilo usmeno ili pismeno, jer većini djece više odgovara jedan oblik ispitivanja, od toga da li se nalazi u "jačem" odjeljenju, gdje se i odličan odgovor može vrjednovati kao prosječan, za razliku od istog tog odgovora u slabijem odjeljenju, kada se on vrjednuje kao izuzetan...).

Postepeno. Poslije ljetnjeg raspusta učinite prelazak na školske obaveze što postepenijim. Priuštite djetetu i sebi malo zajedničke zabave (šetnja, bioskop, poslastičarnica, odlazak na neki izlet) i kada ima "bezbroj" školskih obaveza.

Vannastavne aktivnosti. Sačekajte sa izborom vannastavnih aktivnosti. Upišite dijete na sport ili neki hobi po njegovoj želji tek kada se sasvim "uhoda" sa školskim obavezama.

Osluškujte dijete. Možda vašem djetetu nije lako da bude otvoreno i direktno. Možda mu je potrebno vrijeme da sopstvena iskustva najprije u sebi preradi, pa tek onda ih verbalno prenese i vama. Možda nema osjećaj sigurnosti da smije ili da treba da vam povjeri svoje tajne. U svakom slučaju, vaša obaveza je da osluškujete njegovo ponašanje, da ga "čitate između redova", kako bi zadržali kontakt sa njim i imali uvid u njegov život i kada niste fizički prisutni, tj. kada je ono u školi.

Direktna podrška. Škola je stres za svako dijete, pa i vaše. Budite "pravi" sagovornik. Pitanjem: "Čini mi se da imaš neki problem, šta mogu da učinim za tebe?", jasno stavljate do znanja da vi znate (osjećate, mislite) da neki problem postoji i pokazujete svoju spremnost da saznate o čemu je riječ. Ovakvo pitanje je konkretno i direktno, poziva dijete na komunikaciju i saradnju.

(MONDO/Yumama)